|
utorak, 03.05.2011.
100. blog post - kamo ide blog
Dakle, kao što naslov kaže ovo je moj 100. blog post.
Zabavno je bilo pisati ovih prvih 100 postova. Ponekad je bilo burno i napeto, bilo je tu rasprava koje su trajale, pregovaranja, razumijevanja i nerazumijevanja. Primio sam mnoštvo poruka, neki su od čitatelja/posjetitelja tražili savjete, pomoć, smjernice, na što sam uvijek odgovarao i pomogao ukoliko sam bio u mogućnosti.
Stariji postovi koji se bave autorskim pravima, blogom, Twitterom (...) i danas su dosta posjećeni, mnogi su ih iskoristili i privatno i poslovno, a ponekad su se i javili s rezultatima.
U svakom slučaju, hvala svim posjetiteljima/čitateljima! Hvala i blog.hr-u na suradnji 
U 100. postu ukratko bi se pozabavio budućnošću bloga.
kamo ide blog, što s blogerima
Brojne kolege i poznanici kažu kako je blog zastario i ne pripisuju mu svjetlu budućnost. Djelomično točno. Internet je postao bogatiji s pojavom Flickr-a, Facebook-a, Twitter-a, YouTube-a i drugih sličnih mreža, omogućile su raznoliku komunikaciju, objavljivanje i umrežavanje. No, pisana riječ u dužoj formi i dalje najlakše svoj put do korisnika pronalazi putem bloga (ili vlastitog weba). Koliko god su video snimke privlačne na Youtube-u, koliko god je lijepo imati Facebook prijatelje oko sebe i razmjenjivati multimedijalne sadržaje s njima, koliko god je Twitter jednostavan (...), kada želite nešto poručiti, izraziti se, a da vas u pisanju malo što ograničava, blog je nezamjenljiv! Tako će biti i dalje, a blog servisi koji omogućavaju brzo i jednostavno registriranje i dalje će postojati sve dok otvaranje vlastitih stranica ili blogova na vlastitim domenama ne bude jednostavnije,dostupnije i/ili povoljnije.
Štoviše, pojava Flickr-a, Facebook-a, Twitter-a, YouTube-a i drugih omogućuje sjajno kombiniranje tih usluga s blogom.
Naravno, oni kojima pisanje nije jača strana blog nije niti bio pretjerano zanimljiv, osim ako im čitanje nije jača strana.
Što može spasiti blog servise
Blog servisi poput ovoga na kojem sam i sam (blog.hr) morat će se usavršavati, pojednostavljivati, bolje pratiti interese korisnika i svakako nuditi sve više i više. Prekretnica je to u razvoju bloga koju će malo koji servis znati preći i izabrati pravi put. U trenucima kada zbog pada broja korisnika vlasnici blog servisa gube zaradu od oglašavanja, nuditi korisnicima više nije lako. Neminovni trenutak je dijeljenje zarade od oglašavanja s korisnicima kao i nagrađivanje korisnika. Međutim, kao što sam spomenuo, takav korak neće svi napraviti, jer dijeliti nešto, a pogotovo zaradu kada je ona sve manja vlasnicima će se jednostavno učiniti nemogućim i nepravednim.
Bolja integracija s Facebook-om, Youtube-om, Twitter-om i drugima (kao i budućim), omogućavanje korištenja vlastite domene, e-maila, neke su od ideja koje će ozbiljni servisi uzeti ili već uzimaju u obzir.
Posebno je važno prepoznati atraktivne korisnike i zadržati ih. Blog povijest nam pokazuje kako su brojni blogeri i sami uvidjeli svoju relevantnost i vrijednost te su to iskoristili prelaskom na vlastitu domenu ili na drugi servis/medij, gdje su mogli svoju vrijednost unovčiti ili iskoristiti na neki drugi način. Takvi su sa sobom odvodili posjetitelje i kvalitetu.
Originalnost i inovativnost
Pravilo originalnosti i inovativnosti vrijedi u svim sferama života. Mogućnost uspjeha u privatnom ili poslovnom životu povećava se onoliko koliko ste originalni i inovativni. Nuditi nešto što nudi i brojna konkurencija stavlja vas samo u red čekanja, igrate lutriju koja je neizvjesna jednako onoliko koliko je neizvjestan i dobitak na lutriji. To vrijedi i za blog servise i za blogere.
Ukoliko tisuće blogera piše primjerice o automobilima, to naravno ne znači da netko sutra ne može pisati o automobilima, no za uspjeh sadržaj mora biti potpuno drugačiji, mora nuditi nešto više, nešto novo!
Kada se zadovolji pravilo originalnosti i inovativnosti dolazimo do isplativosti, trenutka kada će mnogi odustati, ako ne odmah, onda s vremenom. Upravo tu leži mogućnost za blog servise.
Toliko za ovaj 100. put. Čitamo se 
|
ponedjeljak, 02.05.2011.
Osama bin Laden; Što je s Tunisom i Egiptom
Osama bin Laden bačen je u more. Time je ispoštovana islamska tradicija (brzo pokapanje), te je u kratkom vremenu, brže negoli su rasprave o tomu što slijedi nakon njegovog ubojstva dosegle vrhunac, riješeno njegovo zadnje počivalište. Za očekivati je da nećemo nikada niti saznati u koje more ili ocean je njegovo tijelo bačeno, kako se njegovo zadnje počivalište ne bi štovalo od "obožavatelja".
Prve poruke očekivano pozdravljaju njegovo ubojstvo, na neki način osjeća se globalno olakšanje, a od značajnih komentatora jedino je Ismail Haniya, vođa Hamasa u Gazi osudio njegovo ubojstvo. Također očekivano, Ehsanulah Ehsan, glasnogovornik Talibanskog pokreta u Pakistanu (TTP), najavio je osvetnički pohod na pakistanske i američke ciljeve.
No ono što sad slijedi je pravo pitanje? Znači li ovo kraj islamskog terorizma ili kraj Al-Qaide? Hoće li ta zloglasna teroristička organizacija reagirati na ubojstvo Osame i kako?
Teško je procijeniti realnu opasnost. WikiLeaks je "procurio" iz dokumenata Američkog State Departementa kako Al-Qaida posjeduje atomsku bombu te da će ju aktivirati kao odmazdu u slučaju uhićenja/ubojstva Osame. Takvu tvrdnju ne može se ne shvatiti ozbiljno, međutim istovremeno, usprkos tvrdnji, očekivati da doista posjeduju takvo oružje, te da ga uspješno skrivaju, teško je povjerovati. Organizacija Al-Qaida na ovaj ili onaj način dosegla je svoj vrhunac, a moguće je i svoj kraj, no to nije tako i sa islamskim terorizmom koji ima posve druge i uzroke i raznorazne ciljeve. Za očekivati je da priča o islamskom terorizmu nije ušla u zadnje, nego u novo poglavlje.
Nemiri koji su zahvatili arapske zemlje, koje slobodno možemo nazvati težnjom tamošnjih građana za boljim životom, oslabili su kontrolu ukupnog stanovništva i omogućili teroristima lakši dolazak do oružja kao i kretanje. Važno je istaknuti kako ti prosvjedi ipak nisu podstaknuti od terorističkih organizacija, ali da se reformirane terorističke organizacije ili one naklonjene teroristima sada imaju priliku okrenuti sudjelovanju u demokratskim procesima (u zemljama u kojima dođe do demokratizacije). Takav razvoj situacije ne mora nužno dovesti do radikalizacije. Moguće je da će upravo radikalniji pokreti ublažiti svoju retoriku ali i uklanjati najradikalnije dijelove svoje organizacije poradi bolje startne pozicije u demokratskom procesu i imidža na globalnom nivou.
No, treba se držati na oprezu. U ovome trenutku nove preporuke za putovanja u arapske zemlje nisu izdane od zapadnih zemalja, no bez obzira na to kakve i da li će ih biti, može se uzeti u obzir da putovanje u zemlje poput Egipta ili Tunisa, trenutačno, ukoliko je moguće, treba izbjeći, barem do "raščišćenja situacije".
Dekapitirana Al-Qaida ima poveći broj poklonika, a u vrhu te organizacije nalazili su se ili se nalaze i državljani Egipta i Tunisa, zemalja koje hrvatski turisti rado posjećuju zbog povoljnih aranžmana.
Konkretno, cilj mogućih terorističkih napada iz odmazde za Osamu bin Ladena mogu biti strani, zapadni turisti. Jasno, ne treba stvarati paniku, no, opreza nikada dosta!
Još jedan realan problem su i izbjeglice. strateški gledano, lagan način za slanje "terorista spavača" u zapadne zemlje je njihovo pridruživanje izbjegličkim skupinama koje se iz arapskih zemalja zahvaćenih nemirima pokušavaju domoći europskog tla. To nikako ne znači kako se među izbjeglicama nalaze teroristi, ipak takva mogućnost se ne smije odbaciti. O tomu naravno brinu brojne svjetske agencije.
Je li Hrvatska moguća meta? Kada je riječ o terorizmu, niti jednu metu ne možemo odbaciti. Pravila su takva da nema pravila. Usprkos tomu, šansa da Hrvatska ili neka od zemalja regije i građani i postanu mete je jako mala. Oprez se diže kada je riječ o veleposlanstvima, posebice onima SAD-a, kako u Hrvatskoj tako i u brojnim drugim zemljama.
Lakše se diše
Nestankom Osame bin Ladena s glabalne terorističke mreže, muslimanske zemlje slikovito rečeno globalno "lakše dišu". Islamski terorizam odnio je najviše života muslimana diljem svijeta, s ciljem ponajprije zastrašivanja. I dok će se barem na kratko punim plućima disati diljem svijeta, "odlaskom" Osame bin Ladena, ne smije se zaboraviti kako teroristi u svoje redove najčešće novače one najsiromašnije, neobrazovane i neinformirane.
Informacije, komunikacije, obrazovanje i mogućnost rada i slobodnog kretanja treba biti maksimalno dostupno svim stanovnicima ove naše "male" planete.
Pandan CNN-u na arapskom jeziku, Al Jazeera, ponajviše je doprinijela nemirima u arapskim zemljama, pruživši arapskim govornicima vijesti i informacije kakve nisu mogli prije pratiti ukoliko se nisu služili engleskim jezikom. Facebook, Twitter (i neki drugi socijalni/društveni mediji) poslužili su kao alat organizacije, a volja i težnja za slobodom je postojala jer to je jednostavno u ljudskoj prirodi.
Denis Avdagić, direktor Organizacije za promicanje sjeverno-atlantskih integracija
|
|