Denis Avdagic blog

U 21. stoljeću, u vremenu kada je globalno tržište činjenica, u vremenu kada svaka zemlja traži načina kako izvoziti, u vremenu apsolutne dominacije engleskog jezika, Interneta, da, danas, Hrvatska si veže uteg s jednim naizgled beznačajnim propisom.

Naime, Zakonom o trgovačkim društvima, propisano je da u Hrvatskoj ne možete osnovati tvrtku kojoj naziv nije na hrvatskom jeziku (iznimka su mrtvi jezici, uz još pokoju iznimku). Predmnijevam da je zakonodavac želio zaštititi hrvatski jezik, no štiteći jezik (upitno), ugrožena je mogućnost jednakopravnog poslovanja na globalnom tržištu.

Bez većih problema tako u Hrvatskoj možete osnovati tvrtku "Mirić i sinovi" kako bi to Željko Pervan doskočio, pogotovo ako imate tu sreću da se zovete ili prezivate Mirić. No ni slučajno se ne smijete usuditi ubaciti u njega (naziv) neku englesku riječ, koje neću niti spominjati iz straha da potencijalne buduće poduzetnike ne navedem na poduzimanje pogrešnih koraka u startu.

Bilo je onih koji su pokušali zeznuti sustav pa koristeći latinske riječi (koje su uzgred nerijetko identične engleskim inačicama), pokušali imenu svoje ljubimice, tvrtke (koja treba puniti proračun pa plaćati između ostalog i zaštitnički nastrojeno zakonodavstvo), dati jednaku startnu poziciju, kakvu pukom (ne)srećom na globalnom tržištu imaju oni koje ne štiti zakonodavstvo. No, ne dajte se zavarati, sve što na latinskom zvuči dobro ili cool bolje rečeno, brzo se raskrinka.

Nemojte me krivo shvatiti, smatram hrvatski jezik prekrasnim, iznimno bogatim, melodioznim... Međutim, nekako sam s godinama i brojnim putovanjima shvatio i prihvatio da to moje mišljenje, ne dijele pretjerano oni koji ga ne razumiju.

Dakako, (ne)sretni propis nije problem ako će tvrtka s nazivom "Mirić i sinovi" otvoriti svoj poslovni objekt, restoran ili caffé bar (npr.) i tom objektu nadjenuti ime na engleskom. Takav objekt mogu nazvati i "Holly Land" (namjerno dva "l"), bez bojazni da će ih netko upozoriti kako to ne može te da se brzo preobrate na ispravnu "Svetu Zemlju".

Ponovno, nemojte me krivo shvatiti, ne pozivam zakonodavca da tu mogućnost ukloni (mogućnost nazivanja caffé barova "Holly Land"...), no, ne mogu, jednostavno ne mogu ne upitati, zašto "Mirić i sinovi" ne smiju nazvati svoju tvrtku "Holly Land", ali mogu tako nazvati svoj caffé bar i pritom ispred njega postaviti ploču veličine 3 x 3 metra, s jasno i iz daljine vidljivim natpisom na tom engleskom jeziku.

Zakonodavca ne brine da li se ćevabdžinica zove čevadžinica ili ćevabđinica ili ćevapdžinica (...). Zakonodavca ne brine ni to što se u turističkoj klasifikaciji i propisima koje donosi isti taj zakonodavac u Hrvatskoj isti onaj caffé bar navodi upravo tako, kao "caffé bar" premda bi se možda, samo možda, mogao nazvati i nekako na hrvatskom jeziku.

Naravno, da ne bi bilo kako Hrvatska ne voli strane investitore, tvrtka stranog vlasnika u Hrvatskoj može bez problema svojoj tvrtci kćeri u Zagrebu nadjenuti ime na engleskom, ili kojem već stranom jeziku. Netko bi rekao "Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu!" ili na mrtvom latinskom jeziku "Quod licet Iovi, non licet Bovi!".

Sjećam se jedne prilike kada sam s prijateljima radio na osnivanju tvrtke kako su nam uporno vraćali nazad imena koja smo vadili iz rječnika latinskog jezika. Nadobudno smo tražili ime koje ćemo lako brendirati, ali spoznali su nas u startu. Ipak, da ne bih besramno odustali brzo smo načuli rješenje, klasično blakansko (a naše): osnujte offshore tvrtku (one koje niti jedna porezna uprava ne voli) s imenom koje želite, pa preko te tvrtke osnujte istoimenu u Hrvatskoj! Zamislite, dakle postoji rješenje i za taj jad!

Nemojte me krivo shvatiti, nikome ne preporučam da osniva offshore tvrtku (jer i to košta), radi imena u Hrvatskoj.
Ipak, postoji još jedna solucija, prema kojoj za ime tvrtke ne morate odlaziti offshore! Promijenite vlastito ime u ono koje želite dati svojoj tvrtci, i prepreka nema, jer zakonodavac je blagonaklono dopustio da svoju tvrtku nazovete svojim imenom, koje god da ono bilo, a onda ako vam se novo ne omili previše, vratite (sebi) staro...

U svakom slučaju nadajmo se da na štetu svih nas koji ovdje živimo i na štetu proračuna koji izglasava zakonodavac nećete radi "sitnih" problema u osnivanju tvrtke u Hrvatskoj, otići negdje drugdje i bez većih problema imenovati ju i osnovati lakše i brže negoli bi to učinili ovdje. Ne kaže se uzalud "ako možeš tvrtku osnovati u Hrvatskoj, onda si dovoljno sposoban to učiniti bilo gdje na svijetu"!

Autorska napomena: Ovim blog postom autor nije želio obezvrijediti bilo koje ime ili naziv na hrvatskom jeziku, a nipošto "Mirića i sinove". Ovaj blog post je pisan u dobroj namjeri i s nadom da će ga pročitati netko razuman u nadležnom ministarstvu (www.mingorp.hr) ili netko od dovoljno utjecajnih članova (čitaj vladajući) uvaženog zakonodavnog doma - Hrvatskog sabora.

Uputa za one koji žele učiniti više: Proslijedite link na ovaj blog post prijateljima ili pišite svom saborskom zastupniku, usput iskoristite priliku pa u tom pismu olakšajte dušu i napišite što vas sve tišti u životu. Kontakte uvaženih zastupnika pronađite ovdje.