Denis Avdagic blog

petak, 25.02.2011.

Prosvjedi u Hrvatskoj - nasilje

Ovih dana svjedoci smo prosvjeda u većim gradovima diljem Hrvatske. U tomu ne bi bilo problema, niti zamjerki, vjerojatno bi se toj formi građanskog aktivizma moglo naći i puno pohvala. Sve bi to bilo tako da se nije počelo pojavljivati nasilje... Naime, kada je situacija u zemlji ili određenim sektorima loša, prosvjedi su posve legitiman i "prirodan" način izražavanja nezadovoljstva kada nezadovoljstvo prisutno u društvu ne nailazi na kvalitetne odgovore i rješenja od strane države. Međutim nasilničko ponašanje, bacanje petardi, stakla, cigli, kamenja i sličnih improviziranih oružja ne samo da će bilo koji prosvjed vođen i najplemenitijom idejom pretvoriti u čisti nepatvoreni huliganizam, nego može nanijeti nesagledivu štetu samoj državi i društvu...

Kao da nismo odavno opterećeni s nasiljem u društvu, nogometnim huliganizmom, nasiljem među mladima, u obitelji, pojavljuju se i nasilni prosvjedi. Prijeti se sa svih strana...

Kada gledate rušenje represivnih režima, koje je ovih dana aktualno u mediteranskom dijelu Afrike, jasno je da nasilje nije nešto što su pokrenuli prosvjednici nego represivni režimi i autokratski nedemokratski vladari koji su se takvim načinom obrane pokušali ili još pokušavaju održati na vlasti. I što im je svima zajedničko? Upravo nasilje je ih i odvelo ili ih odvodi u konačnu propast. Isto to predviđam i sa svim skupinama koje organiziraju prosvjede u Hrvatskoj, a za cilj ili sredstvo postizanja cilja koriste nasilje, planirano ili neplanirano.

U demokratskoj državi, što Hrvatska jeste, promjene politika ili vlasti ako hoćete, događaju se na izborima, što više, građanima pojedincima ili skupinama (strankama, nezavisnim listama) zajamčeno je i omogućeno kandidiranje na izborima, kako lokalnim tako i parlamentarnima, koji nam se približavaju jer smo u izbornoj godini.
Stoga, svatko tko misli da može bolje, ili jednostavno misli da postojeći ne mogu bolje, može na tamo poraditi koristeći izbore. Pri tome može organizirati i prosvjede, i tako okupljati pobornike ili istomišljenike. No, čemu, ponavljam čemu, nasilje?

Zašto napadati policajce koji rade svoj posao, zašto uništavati gradsku ili privatnu imovinu koja se nasilnim prosvjednicima nalazi na putu? Zašto time slati poruku čitavom svijetu da na ulasku u glavnu turističku sezonu nismo sigurna zemlja?



Ovo pišem kako bi one koji razmišljaju o pridruživanju prosvjedima upozorio na posljedice, ali i uputio na mogućnosti, za njihovo ali i dobro svih nas.

Nadalje, kako sam u životu organizirao podosta skupova, moram prigovoriti kako nikako ne smatram dobrim izuzeće nekih od pravila koje su prethodnici štovali. Dakle, organizacijom prosvjeda morate ispuniti i neke preduvjete, a to je prijava takvog skupa, osigurati redare... To se ne radi kako bi se otežalo organizaciju skupova na javnim površinama nego da bi se zaštitilo građane, prosvjednike, kako nitko ne bi ispaštao radi prava građana na okupljanje. U zadnjim zagrebačkim prosvjedima to nije izpoštovano, i s time moram izraziti neslaganje. Kazne koje će iz toga proizaći moraju biti pouka svima.

Na kraju još jednom, pozivam sve koji se okupljaju na prosvjedima, ne ulazeći u njihovu tematiku, da izbjegavaju i sprječavaju nasilje. U suprotnom šaljemo pogrešnu poruku onim najmlađima. Šaljemo pogrešnu poruku svima koji će sutra udariti policajca, kršiti zakone...

- 12:15 - Komentiraj (50) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -