Nedavno sam čuo zanimljiv i kratak opis socijalnih medija: "Počelo je s forumima gdje je naglasak na tematskoj raspravi, prešli smo na blog gdje je naglasak na izražavanju i raspravi, potom na Facebook gdje se želimo povezati, da bi došli do Twittera gdje želimo da nas jednostavno prate…"
Jednostavan je to opis vrlo kompliciranih i nešto širih socijalnih medija od kojih danas podrhtavaju i veliki medijski magnati. Zašto? Zato što smo nekada svi bili pratitelji velikih medija koje smo slušali/gledali/čitali, oni su upravljali našim poimanjem svijeta koji nas okružuje. Danas, ljudi sve više shvaćaju da je došla nova era kada ne morate slijepo pratiti druge, nego dapače, tražiti da drugi "slijepo" prate vas!
Čudesna je to promjena koje neki još nisu svjesni. Da skratim priču prekrasnim primjerom, nedavno u društvu komentira prijatelj kako je svom ocu rekao da ga Jutarnji list prati putem svog računa na Twitteru, a otac koji ne zna niti što je Internet mu je odgovorio upitno: "a zašto bi tebe sinko pratio Jutarnji, što si ti to lošega učinio (crna kronika), jer znam da nisi dobro"!?
Upravo tako, starije generacije sve to gledaju kao nešto loše, kao svijet koji nestaje pred njima, kao da se crne prognoze o smaku svijeta obistinjuju! Međutim, daleko od toga, obrnuto. Brojni poslovi na svijetu su nestali ili postali kompleksniji, završilo je vrijeme obilja za PR i marketinške stručnjake. Nekada ste trebali zakupiti prostor u medijima, dati kreativcu koji dan posla da napravi reklamu za klijenta i dobro zaraditi! Danas se ti isti trebaju suočiti s ljudima, a to nije tako jednostavno!
Ako stvari ne idu za njih, onda ne idu niti za medije. Uzalud reklame, naslovnice kada ljudi pišu, komentiraju drugo na Internetu. Ne samo uzalud, nego mediji moraju i to prenijeti!
Ako je problem prvima i drugima, onda je problem i političarima, no za razliku prvih i drugih, u politici se stvari samo vraćaju na daleke početke, face to face kampanje, od vrata do vrata, ili od jednog tviteraša do drugog, od bloga do bloga… Sve drugo vodi ili do nezainteresiranosti birača ili gubitka glasača (neuspjeha) kod onog koji to ne shvaća…
Mnogi se sa ovim sukobljavaju još uvijek, veliki mediji misle kako mogu naplatiti sve, "veliki" političari kako mogu kontrolirati sve, a "veliki" PR-ovci kako mogu živjeti na staroj slavi. Možda, ali do kad? Još sutra, godinu dana…
Čak i oni napredni uočavaju da vrijeme nije više isto, pa je primjerice Ministarstvo obrane SAD-a shvatilo kako bolji "terenski PR" (na socijalnim medijima) od njihovih kadrova i vojske imaju teroristi, jer koriste socijalne medije! Institucija je promptno potom počela rad na socijalnim medijima. Zapadni vrhunski PR stručnjaci zadnjih godinu-dvije govore (što je tragično) kako je vrijeme da se vrati "javnost" u odnose s javnošću, dok se "poginuli" političari koji su socijalne medije shvatili olako broje u stotinama diljem svijeta, a voditelji kampanja koje su koristile socijalne medije kupe silnu lovu šetajući svijetom kao predavači koji zgrću $$$, čudeći se tomu i sami sebi...
Da završim, kaže moj dragi prijatelj, "ali u toj priči pobjeđuju samo Facebook i Twitter"… No je li tako? Otvorili su "pandorinu kutiju", mali je čovjek dobio moć, on ih zato voli danas, a sutra, tko zna? Pojavit će se neki novi servis koji će dati više… Sutra će moj prijatelj možda svom ocu reći da ga prati Jadranka Kosor, za mišljenje pita Podravka, a za recenziju autobiografije Stjepan Mesić…
RSS
