|
|
srijeda, 18.02.2009.
Facebook protiv facebookera
Ne znam kako je moguće da je vijest o promjeni pravila korištenja Facebooka prošla gotovo nezapaženo u Hrvatskoj, ali čuda, prevrati i slični događaji su očito mogući…
Naime, za one koji ne znaju, a pogotovo korisnike Facebooka, nedavno je taj nadaleko hvaljeni socijalni servis jednostavno promijenio pravila korištenja ili uvjete korištenja bez da je o tome prikladno obavijestio svije korisnike. Nije se tu radilo o kozmetičkoj promijeni, nego o drastičnoj, prema kojoj sve što objavite na Facebook-u, zauvijek ostaje na Facebooku, u vlasništvu (!) Facebooka…
Uzalud se Mark Zuckerberg (vlasnik i osnivač) trudio pojasniti kako to pjesnik nije htio reći, kako je sve na Facebooku vlasništvo njegovih korisnika, kada su pravila igre promijenjena. Naravno ne dugo, jer je nakon gašenja brojnih Facebook računa i žalbi Zuckerberg povukao nova i vratio stara pravila, dok se ne domisle, kako je i sam rekao, a ja ću parafrazirati, boljeg pravnog izražaja za ono što su htjeli reći i ranije (!?)…
O svemu više možete saznati na blogu Facebooka, a kako je nekima ovo bila kap koja je prelila čašu, pročitajte na blogu Edwarda Championa. Poznati bloger, Ed, jedan je od onih koji su svoj Facebook račun nedavno izbrisali…
Nakon pet godina postojanja, Facebook se počeo ponašati prilično bahato, ili otprilike upravo onako za kakvo ponašanje optužuju osnivača Facebooka, Marka Zuckerberga…
Što nama preostaje, nego pitanje brisati ili ne brisati nakon svega… Ili se možete jednostavno žaliti (ne samo na Facebook), za što već odavno imamo i portal Reklamacije.net...
|
ponedjeljak, 09.02.2009.
Što je s blogom u Hrvatskoj?
Prije nekoliko dana primio sam e-mail od prijatelja, u kojem me propitkuje, primjećujem li kako blog u Hrvatskoj polagano nestaje… Naime, on misli kako opada broj blogera, a njihov utjecaj postaje gotovo potpuno zanemariv… Hm…
Naravno, odgovorio sam kako nije u pravu. Ono što se događa je možda određena zasićenost blogom kao takvim kod šire populacije (korisnika interneta), a uostalom i Twitter uzima svoj dio tržišta. No, nikako se ne može reći da blog nestaje. Prije leži konstatacija da je skok bloga u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji bio pretjerano brz (i nerazmjeran), pa je po onoj narodnoj "tko visoko leti…", blog počeo i brzo padati.
Međutim, prostora za širenje ima još jako puno! Pri tome prvenstveno mislim na korporativnu Hrvatsku, koja kao da ne zna za blog ili bilo koju "novotariju" koju možemo vezati uz Internet. Primjera radi, mislim da bi se srušio sa stolice kada bi mi netko rekao kako Agrokor vodi blog tvrtke, te da Todorić vodi svoj blog, kad su tek nedavno sredili svoje korporativne stranice. Slično je i sa Zagrebačkom bankom, a da mi netko kaže da je Zagrebački holding pokrenuo blog, valjda bi mislio da dolazi smak svijeta, odmah…
Neke kompanije za razliku od prvih imaju snage za velike projekte, kao što je Podravka s coolinarikom, iako opet kada govorimo o kompanijskom blogu, takvoj ideji ni traga ni glasa.
S druge strane, vani (Zapad) je gotovo nezamislivo da velika kompanija nema svoj blog, tipa Coca-Cola, Benetton i tako dalje.
Isto tako, vani je potpuno normalno da poznate ličnosti i raznorazni stručnjaci, imaju svoje osobne blogove, dok kod nas i dalje dominira anonimni blog, koji vrlo često vode i naši poznati sugrađani, ali ponavljam anonimno!?
No, i nešto lošije (po kvaliteti) stanje bloga u Hrvatskoj, ne znači da je blog neutjecajan. Ukucajte Ivo Sanader u Googlovu tražilicu i naći ćete na prvoj stranici visoko rangirane rezultate s Pollitike i CNN bloga. Stvari lošije stoje kada je riječ o zabavi, tehnologijama i slično, pa i tu ima dosta prostora za razvoj bloga.
Blogeri koji prate posjete na svoj blog dobro znaju da veliki broj posjeta na iste dolazi s tražilica, i to je jedna od najvažnijih razloga utjecaja bloga. To što netko ne prati blogove ne znači da ih ne posjećuje i da nemaju utjecaja, jer će prije ili kasnije svatko tko traži informacije nabasati na neki blog!
|
četvrtak, 05.02.2009.
Nije govno… Nego se pas posro (građanska akcija?)!
Oni koji žive u užem središtu Zagreba, prepoznat će priču...
Kasno navečer vraćate se doma. Sjene i ugašena rasvjeta čini vam korak nesigurnim, ali tlo ispod vaših nogu je čvrsto… Sve dok ne stanete, na što drugo, nego na pseći izmet… Da, žalosno, strašno, nevjerojatno… Nismo u šumi, selu, utočištu za napuštene životinje, nego u užem centru Grada Zagreba. Uz veleposlanstva, glamuroznu ordinaciju dr. Glumičića za estetska uljepšanja, tu, tik uz odvjetničke urede brojnih naših uglednika, ispred njihovih ureda, nalaze se pseći "drekeci"…
Vlasnik izvede psa, i pusti ga da se olakša ispred vrata vaše zgrade, ureda… Naravno, psi nisu krivi, ali vlasnici, kako ih nazvati? Kako nazvati one kojima ništa sporno u izmetu njihovog psa ispred tuđih vrata nema? Nema im ništa sporno da u ulici ima djece, ni vrtić, ma ništa im nije sporno!
E sad, netko će reći da nisu svi takvi, da ima onih koji kupe iza svojih ljubimaca. Neću na duži period, spomenut ću zadnjih pet godina. U zadnjih pet godina vidio sam riječju i brojkom svega tri puta (3), da vlasnik kupi izmet od svog ljubimca! Dok stotine sasušenih i svježih nakupina ne baš rado viđenog izmeta, na području od stotinjak metara govori da i nema previše onih koji "sve svoje sa sobom nose"...
I što sad? Ja sam ranije pokušavao nagnati gradske komunalce na akciju, ali bezuspješno! No, netko iz kvarta se odlučio za akciju, pravu malu građansku akciju. Onakvu kakvu ćete rijetko vidjeti po Hrvatskoj jer su građani apatični. Naime, osoba ili grupa njih je na sve pseće izmete u mojoj ulici postavila poruke koje možete vidjeti na slikama. Pa tako na jednom izmetu stoji poruka: "Nije govno…", a na drugom: "…Nego se pas posro!".
Da li će ova nepatvorena, čista građanska akcija izazvati sram onih koji nemaju problema sa izmetom svojih ljubimaca vidjet ćemo. Osobno se nadam da hoće. Autoru ili pak autorima poruka čestitam na akciji!
|
|
RSS
