|
|
ponedjeljak, 15.12.2008.
Estonci glasuju mobitelom, Hrvati nalivperom…
Prošli tjedan Estonija je postala prva država u kojoj će se na parlamentarnim izborima moći glasati i putem mobitela. To je naravno posve logičan slijed događaja za tu informatički iznimno naprednu zemlju. Naime, Estonija je 2007. godine imala iznimno uspješno provedene izbore za parlament na kojima je veliki udio građana glasao koristeći Internet. No, nije glasanje jedina stvar koja izdiže Estoniju u informatičkom pogledu od velikog dijela svijeta, nego je to općenito pristup države i poslovnog sektora, koji su svoje poslovanje i rad uglavnom prebacili u elektronički oblik, ujedno se riješivši time većeg dijela nepotrebne birokracije.
Estonija se konstantno dokazuje svojom inovativnošću, pa je kao članica NATO-a predložila osnivanje NATO-ovog centra za cyber obranu u Estoniji, što su saveznici prihvatili.
Estonija je svoju legislativu brzo prilagođavala vremenu u kojem živimo, a kao jedna od najmanjih članica EU i NATO-a (oko 1,3 milijuna stanovnika) morali su biti inovativni i tehnološki napredni kako bi uspješno gospodarski i tehnološki parirali velikim silama…
Sve to možda ne bi bilo niti čudno kada ne bi smo znali kako je Estonija bila dio bivšeg SSSR-a.
Hrvatska je mogla biti ispred Estonije?
Hrvatska je pred sumrak Jugoslavije bila informatički najnaprednija republika, iz Beograda se u Zagreb putovalo zbog kupnje prvih računala, a Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu bio je i ostao najcjenjenija institucija te vrste u regiji. Treba spomenuti i Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (SRCE), osnovan davne 1971. godine, između ostalog i kao baza za razvoj informatike i računarstva u Hrvatskoj. Međutim, te komparativne prednosti koje su Hrvatskoj pružale dvije navedene institucije, veliki broj školovanih kadrova i jača infrastruktura nego i u jednoj drugoj bivšoj socijalističkoj zemlji jednostavno nikada nisu iskorištene. Naravno, to se u jednom dijelu može pripisati ratu, no ne u potpunosti.
U Hrvatskoj kao i u ostatku regije informatika jednostavno nije shvaćena kao stvar budućnosti, pa i danas, što je naprosto porazno, veliki broj državnih dužnosnika, novinara i sveučilišnih profesora ne koristi Internet. Dodatno tomu, država koja bi se trebala brinuti za napredak društva ulazi u informatizaciju nevjerojatno sporo, a o promicanju i poticanju ne treba niti govoriti, jer ga jednostavno nema. Čak niti osnove, poput elektroničkog potpisa gotovo da nisu zaživjele, a o glasanju na izborima putem Interneta za sada ne možemo niti sanjati… Što reći nego, nalivpera u ruke…
Pročitajte i prethodni post: Bolesno zdravstvo – nova reforma u Hrvatskoj
|
nedjelja, 14.12.2008.
Bolesno zdravstvo – nova reforma u Hrvatskoj
Zakucala nam je nova reforma zdravstva na velika vrata. Naravno, nitko ne spori potrebu reformiranja zdravstvenog sustava. Nitko ne spori da je zdravstvo u dugovima i da se nešto mora napraviti, i to hitno!
Naše zdravstvo oboljelo je od nekoliko kroničnih bolesti koje se vuku godinama i desetljećima, a do sada se ozbiljnije pristupilo samo suzbijanju simptoma, ali ne i liječenju sustava…
Koji su problemi? Najprije treba reći kako kvaliteta pa ni ona najosnovnija nije svima pristupačna. Da je to tako ne treba previše obrazlagati, nego samo reći da se čak i za sitnije zahvate ide u Zagreb ili Rijeku, što govori da kvalitetno zdravstvo nije svima jednako dostupno… Brojni stručnjaci su pri tome i više nego preopterećeni, pa primjerice profesor na Medicinskom fakultetu zna ponekad u ambulanti primati pacijente i po dvanaest sati, nakon čega još eventualno obavlja operacije… Liječnici u primarnoj zaštiti postali su pisari, koji u principu izdaju uputnice i recepte. Na komplicirane pretrage se čeka iznimno dugo…
Naravno, gore nabrojani problemi nisu svi, ali ukazuju na stanje, ukazuju da problem zdravstva nije samo kronični nedostatak financijskih sredstava nego i kaos u sustavu. Da li je to moguće brzo riješiti? Ne! I to treba svima jasno reći, sustav je u kaosu koji je generiran ne samo od 90-tih nego čak i ranije! No, zbog nedostatka političke volje, nitko do sada nije niti pokušao učiniti nešto više od suzbijanja simptoma, ali bolestan sustav je i dalje ostajao bolestan.
Što bi trebali imati? Besplatno zdravstvo i točka. To je moje mišljenje! Netko će reći da je to socijalizam, nerealno, nemoguće i slično. Međutim, zdravstvo je na apsolutnom prvom mjestu po važnosti za svako društvo i državu, pa stoga vjerovali ili ne, tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj. Da li će to tako biti po najavljenoj reformi ministra Darka Milinovića? Neće! No, realno to već odavno nemamo. Iako se za zdravstvo u Hrvatskoj izdvaja jedan od najvećih doprinosa (iz plaće u postotku) u Europi, i do sada se plaćala i participacija, a i po novom (prijedlogu reforme) će se nastaviti s takvom praksom.
Dakle, u svezi plaćanja, neće biti nekih većih promjena. Gdje će ih onda biti? Ministar Milinović ambiciozno je najavio kako će se primarnu zdravstvenu zaštitu dodatno opteretiti poslovima kako liječnici u tom dijelu sustava više ne bi bili pisari (i upravo tu dolazi do najvećih promjena); ukinut će se monopol HZZO-a u jednom dijelu; napravit će se redukcije u svezi bolovanja; centralizirat će se sustav za naručivanje na pretrage (dijelom već učinjeno), a decentralizirati u jednom dijelu cjelokupni sustav. I to je otprilike to!
Dakle, građani će doduše nadajmo se i osjetiti neke pozitivne promijene, u pogledu najavljenog smanjenog čekanja na pretrage, ali suštinskih, većih promjena čini mi se neće biti. U jednom dijelu, veći broj građana će izdvajati participaciju za usluge u zdravstvu, ali ako sam dobro shvatio odustat će se od suludog prvog prijedloga da se participacijama opterete umirovljenici sa primanjima u visini pola prosječne plaće. Te će se cenzus (po visini mirovina) za participacije navodno ipak podići.
Cigarete ipak neće poskupjeti pet kuna, nego jednu kunu, kakvu je promjenu u planu najavio ministar, a alkohol se recimo neće uopće dodatno opteretiti, iako to primjerice radi cijeli niz zemalja.
Da je bilo više političke volje, vjerujem da bi se pronašlo mnoštvo dodatnih načina za financiranje reforme u jednom većem obimu, ali izgleda da još uvijek nismo došli do toga. Minus cijeloj priči o reformi ide i prema javnoj raspravi, koja po mom mišljenju nije išla pravim putem. Smatram da je trebalo uložiti više vremena u javnu raspravu, ali ući i sa konkretnijim podacima u raspravu, sa više dokumentacije i informacija. Za sada je kao prilog raspravi moguće jedino pogledati ppt prezentaciju ministra Milinovića, koju će inače teško razumjeti osoba neupućena u funkcioniranje zdravstvenog sustava.
Utješno nekima ili ne, i ovakvo stanje u Hrvatskoj, i dalje održava najbolji regionalni zdravstveni sustav. Međutim, taj sustav je daleko, kilometrima daleko od onog kakav je zamišljao velikan Andrija Štampar (slika), koji je bio žestoki protivnik komercijalizacije zdravstva, a čije su ideje primjenjivane diljem svijeta. Andrija Štampar sa sadašnjim ministrom zdravstva Darkom Milinovićem ipak ima nešto zajedničko, obojica vuku korijene iz Like!
Prethodni post o zdravstvu: Zdravstveni sustav koji nije zdrav, 17. 4. 2008.
|
ponedjeljak, 01.12.2008.
Stezanje remena
Nakon što je famozno "stezanje remena" prohujalo cijelom Hrvatskom. Odlučio sam doznati što je točno odlučeno na sjednici Vlade povodom krize i potrebe stezanja remena. Najbolji način za doći do te informacije je pribaviti tu odluku, a upravo sam to i učinio (klikni na sliku za uvećani dokument). U odluci piše slijedeće:
Vlada Republike Hrvatske nalaže svim proračunskim korisnicima kao i trgovačkim društvima u državnom i pretežito državnom vlasništvu provođenje mjera štednje i u tom cilju zabranjuje se kupovina prigodnih darova povodom Božićnih i novogodišnjih blagdana kao i organizacija i održavanje Božićnih i novogodišnjih domjenaka. Sredstva predviđena za te namjene ne mogu se preraspodijeliti na druge rashode.
Vlada Republike Hrvatske obvezuje sve proračunske korisnike kao i trgovačka društva u državnom i pretežito državnom vlasništvu na racionalizaciju svih troškova, a osobito maksimalno smanjivanje troškova reprezentacije.
Na prvi pogled nekome će se učiniti kako ništa nije sporno. Međutim, ja uviđam nekoliko stvari. Najprije, dok se proslave blagdana uz domjenke i poklone zabranjuju, troškovi reprezentacije bi se samo trebali smanjiti! Zar ne bi bilo puno efikasnije da su se troškovi reprezentacije, recimo, potpuno ukinuli? Zar ne bi imalo više logike da se krenulo u razmatranje putnih naloga, da se pogleda gdje se sve putuje na trošak države i zašto (dnevnice i putni troškovi), a to kao stavka nije niti napomenuto!
Oštro se zabranilo samo domjenke i poklone, a uzgred, sa desetak osoba s kojima sam pričao (koji rade u državnim službama), svi pričaju jedno te isto: "imat ćemo domjenak, samo će biti zatvorenog tipa…". Dakle da zaključim, Vlada je donijela odluku koju po svemu sudeći barem jedan dio proračunskih korisnika neće poštivati, a najznačajniji dio novca kojim se zbilja nešto može uštedjeti: troškovi reprezentacija se samo smanjuju (ako), a "službena" putovanja tom odlukom nisu niti dirnuta… Što drugo reći nego, ove godine će remenje izgleda malo stegnuti samo caterinzi i restorani, ali šefovi organizacija – proračunskih korisnika će i dalje na raspolaganju imati troškove reprezentacija i službena putovanja...
I dok Vlada priča o zamrzavanju plaća u državnom sektoru, u privatnom su već krenuli "Božićni pokloni". Naime, neki dan sam saznao kako je radnicima u Intersparu (hipermarket) već snižena plaća, a isto navodno razmatra još nekoliko trgovaca. Temelj toga nalaze u skoroj zabrani rada nedjeljom i krizi... Možda, samo možda, bi bilo pametno da Vlada nakon svega revidira odluku o radu nedjeljom, jer ako će ona koštati i jedno radno mjesto ili tisuću kuna manje radnicima - onda to definitivno nije dobra odluka (ali, što ja znam o tomu)...
|
|
RSS
