Denis Avdagic blog

ponedjeljak, 15.12.2008.

Estonci glasuju mobitelom, Hrvati nalivperom…

Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (SRCE), osnovan je davne 1971. godine, između ostalog i kao baza za razvoj informatike i računarstva u Hrvatskoj

Prošli tjedan Estonija je postala prva država u kojoj će se na parlamentarnim izborima moći glasati i putem mobitela. To je naravno posve logičan slijed događaja za tu informatički iznimno naprednu zemlju. Naime, Estonija je 2007. godine imala iznimno uspješno provedene izbore za parlament na kojima je veliki udio građana glasao koristeći Internet. No, nije glasanje jedina stvar koja izdiže Estoniju u informatičkom pogledu od velikog dijela svijeta, nego je to općenito pristup države i poslovnog sektora, koji su svoje poslovanje i rad uglavnom prebacili u elektronički oblik, ujedno se riješivši time većeg dijela nepotrebne birokracije.

Estonija se konstantno dokazuje svojom inovativnošću, pa je kao članica NATO-a predložila osnivanje NATO-ovog centra za cyber obranu u Estoniji, što su saveznici prihvatili.

Estonija je svoju legislativu brzo prilagođavala vremenu u kojem živimo, a kao jedna od najmanjih članica EU i NATO-a (oko 1,3 milijuna stanovnika) morali su biti inovativni i tehnološki napredni kako bi uspješno gospodarski i tehnološki parirali velikim silama…

Sve to možda ne bi bilo niti čudno kada ne bi smo znali kako je Estonija bila dio bivšeg SSSR-a.

Hrvatska je mogla biti ispred Estonije?

Hrvatska je pred sumrak Jugoslavije bila informatički najnaprednija republika, iz Beograda se u Zagreb putovalo zbog kupnje prvih računala, a Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu bio je i ostao najcjenjenija institucija te vrste u regiji. Treba spomenuti i Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (SRCE), osnovan davne 1971. godine, između ostalog i kao baza za razvoj informatike i računarstva u Hrvatskoj. Međutim, te komparativne prednosti koje su Hrvatskoj pružale dvije navedene institucije, veliki broj školovanih kadrova i jača infrastruktura nego i u jednoj drugoj bivšoj socijalističkoj zemlji jednostavno nikada nisu iskorištene. Naravno, to se u jednom dijelu može pripisati ratu, no ne u potpunosti.

U Hrvatskoj kao i u ostatku regije informatika jednostavno nije shvaćena kao stvar budućnosti, pa i danas, što je naprosto porazno, veliki broj državnih dužnosnika, novinara i sveučilišnih profesora ne koristi Internet. Dodatno tomu, država koja bi se trebala brinuti za napredak društva ulazi u informatizaciju nevjerojatno sporo, a o promicanju i poticanju ne treba niti govoriti, jer ga jednostavno nema. Čak niti osnove, poput elektroničkog potpisa gotovo da nisu zaživjele, a o glasanju na izborima putem Interneta za sada ne možemo niti sanjati… Što reći nego, nalivpera u ruke…

Pročitajte i prethodni post: Bolesno zdravstvo – nova reforma u Hrvatskoj

- 15:30 - Komentiraj (13) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -