Denis Avdagic blog

Svake godine na 15. listopada održava se Blog Action Day, dan kada svi blogeri svijeta mogu dati doprinos pisanjem o jednoj, ali važnoj temi! Za ovu godinu tema je „siromaštvo“. Kako je ovaj dan slabo promoviran u Hrvatskoj, izostat će nažalost veliki broj postova o ovoj iznimno važnoj globalnoj temi. Na ovaj način pozivam sve blogere da makar i sa danom zakašnjenja napišu po koji redak o siromaštvu. Osobno se priključujem Blog Action Day-u sa svojim postom…

Izgubljena generacija

Tranzicijske zemlje dijele brojne zajedničke probleme, a prema mom skromnom mišljenju najteži i najsramniji za svaku državu su izgubljene generacije…
Devedesetih u Hrvatskoj, to su bili oni sa 40+ godina za koje više nije bilo radnih mjesta, koji su svojim kompetencijama i znanjima odjednom postali potpuno nepotrebni i državi i gospodarstvu. Danas su to ljudi, od svojih 50+ (60+) godina, od kojih su mnogi poslani u prijevremene sramotno niske mirovine.

Neke tranzicijske zemlje učinile su brojne akcije kako bi pomogli toj izgubljenoj generaciji. Hrvatska se međutim nije našla među njima! Smjestili smo ih na Zavod za zapošljavanje, na naknade za nezaposlene koje su i manje od prethodno navedenih sramotno niskih mirovina, a onda (nekoliko godina kasnije) su protiv nekih od njih dizane tužbe! Zašto? Zato što su oni bili prema „pozitivnim“ zakonima RH dužni sami paziti kada je vrijeme za njihovu prema zakonima prijevremenu mirovinu (jer u pravu se kaže kako ne poznavanje prava ne opravdava njegovo kršenje...), a kako oni to nisu znali pa su čekali posao, Zavod bi nakon nekog vremena ustvrdio da su to odavno trebali učiniti, pa bi zatražio povrat primljenih naknada za nezaposlene (desetci tisuća kuna), od onih koji su jedva sklapali kraj s krajem…

S prijevremenom mirovinom redovito manjom od 1500 kuna, danas mnogi skupljaju prazne boce (za 50 lipa) ne samo kako bi preživjeli, nego i kako bi Zavodu za zapošljavanje vraćali preplaćene naknade za nezaposlene.

Ti ljudi su ispod granice siromaštva, oni su u „paklu“ siromaštva, u kojem ne samo da jedva preživljavaju nego i isplaćuju „pijanom gospodaru“ – državi, ono za što je prije svega trebala biti odgovorna upravo država…