Stručnjaci već dulje vrijeme kukaju kako ne postoji opravdan razlog za enormni rast cijena nafte. Naime, za sada nema nestašica, niti će nas realno gledajući one pogoditi u narednih nekoliko godina. Trenutačna proizvodnja sirove nafte zadovoljava sve potrebe, pa i one navodne ekstremno rastuće Kine i drugih zemalja u brzom razvoju.
O tomu kako ne postoje stvarni razlozi za visoki rast cijena nafte još 2005. godine je govorio šef austrijske naftne kompanije OMV-a Wolfgang Ruttenstorfer, koji je tada najavljivao pad cijena kroz naredne dvije do tri godine zbog povećanja i najavljenih povećanja u proizvodnji. Tada, kada se još uvijek aktualni šef OMV-a obraćao javnosti cijena barela sirove nafte bila je ispod 70 američkih dolara!
Razlog zbog kojeg se nitko previše (Vlade) ne osvrće na ekstremne cijene nafte je lako objašnjiv. Dok cijene rastu, raste i ubrzava se i punjenje državnih proračuna, pa tako na visokim cijenama osim špekulanata – trgovaca naftom, zarađuju proizvođači nafte i sve ustrojene države koje na osnovne cijene pridodaju i poreze. Računica je jednostavna, PDV na litru benzina koji uzmete na benzinskoj crpi pri cijeni od pet kuna je manji od onoga koji se ubere kada je ta cijena deset kuna!
U skladu s time, svaka vlast u bilo kojoj državi, u vrijeme velikih porasta cijena nafte, na kraju godine može reći kako je prikupila više novaca i kako je recimo deficit proračuna puno manji :-). Onda se nešto više novaca može dati nezaposlenima, u šport i slično, primjerice kao što je naša Vlada to i najavila ovih dana (povećava se naknada za nezaposlene).
No, jako je malo onih vlada koje će spremno izaći van u javnost sa činjenicom da se zbog nafte prikuplja više novaca i sukladno tomu najaviti pomoć građanima, a to je ovih dana učinio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je izjavio kako se sredstva prikupljena visokim cijenama nafte moraju vratiti nazad građanima, na način da se pomogne svima onima čiji je standard zbog povišenja cijena nafte ugrožen.
Neki će reći kako na cijene najviše utječe SAD, pa kako bi upravo oni trebali i reagirati. Upravo za te i donosim vijest kako je u SAD-u Komisija za trgovinu ugovorima na terminskim robnim tržištima (CFTC), kao regulator tržišta pokrenula nekoliko istraga u vezi manipulacijama cijenama nafte. CFTC se aktivirao pod pritiskom američkih vlasti da suzbiju aktivnosti špekulanata koje se optužuje za poticanje rasta cijene nafte na rekordne razine.
CFTC je proširio istragu u vezi s navodnim kratkoročnim manipulacijama cijenama sirove nafte putem najraširenijeg sustava u upotrebi za izvještavanja o cijenama kojim upravlja tvrtka Platts u vlasništvu korporacije MCGraw-Hill.
Dakle, za porast cijena nije kriv ni tornado u Americi, ni potres u Kini, ni Iranska nuklearna postrojenja, pa ni politika Georga Busha, nego špekulanti, koji su na svemu dobro, dobro, dobro zaradili. Za nadati se je kako će CFTC svoje istrage do skora završiti, ali to je tek vrh ledene sante, jer špekulanti cijenom hrane i dalje neumorno skupljaju cente, dolare, eure, franke… Pa i kune…
Kako su se političke i druge tenzije oko Eurosonga počele smirivati, tako sam se odlučio na vlastitu rekapitulaciju ovog glazbeno-političkog događaja.
Od ranih dana, od starih sjećanja iz stare Juge, ostalo mi je negdje zakopano u mozgu prenemaganje društvene elite glede Eurosonga. Sjećam se kako su svi, ali apsolutno svi, par dana prije, a potom i danima poslije samog događaja pričali o tih magičnih tvelv points. Kako se bodovi očekuju od Italije, zašto nam je Grčka dala samo bod, a Turska pet bodova, kako nas Nijemci opet mrze jer nam nisu dali ni bod i kako nastaje prijateljstvo s Francuzima jer su nas počastili s visokih deset bodova!?
Mase su razdragano nekada slavile Talijane jer bi nam poklonili visokih dvanaest ili prozivale nesmiljenu Englesku jer nas je u bodovanju izostavila. Svaki dodijeljeni bod pažljivo se vrednovao u CK SKJ (za onih par koji ne znaju Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije), a svaki bod koji je Juga dijelila brižno se raspoređivao prijateljskim zemljama.
Juga je onomad bila jedina komunistička država koja je sudjelovala u toj paradi koja je oduvijek bila sve, samo ne natjecanje za pjesmu Europe. Došla su nova vremena, mi više nismo komunistička zemlja, a komunizma u Europi više nema. Istodobno, sve bivše crvene zemlje danas sudjeluju u Eurosongu.
Dok se broj zemalja koje nastupaju promijenio, razmišljanja nisu… I danas se u svemu traži politički naum, pa tako moja jedna prijateljica reče, sve je jasno, Rusi su pobijedili u Srbiji!?
Moram priznati da sam se zabavljao ovih dana čitajući kolumne i članke po novinama, te gledajući reportaže i priloge na televiziji. Pa tako s jedne strane mnogi prozivaju način glasanja jer susjedi daju najviše susjedima, slični sličnima, prijatelji prijateljima, dok drugi prozivaju Srbiju, kako je mogla tako malo bodova dati našim Kraljevima…
Putin je slavodobitno proglasio veliku pobjedu Rusije, dok Grci, Armenci i drugi koji su se smatrali favoritima ovih dana dobro promišljaju odnose sa zemljama koje su im dodijelile malo bodova.
Činjenica je da smo mi Europljani prilično udareni ljudi. U apsolutno svemu tražimo politiku, zlobu, prevaru, izdaju… Nismo u stanju niti izabrati jednu pjesmu koja bi pokazala što Europa kao kontinent ima za prikazati, a da to ne upakiramo u nekakav politički omot.
Dan poslije, sjedio sam na kavi i slušao razgovor dvojice "birtijaša", pa jedan kaže kako je mislio glasati za Ukrajinu, ali kaže, odustao je jer je bilo bolje da glasa za Ruse, jer, dobro je da damo Rusima koji bod!? Drugi je pak nonšalantno tvrdio kako je glasao za Srbiju, jer kako reče, neka se poprave naši susjedski odnosi. Tek onda, nakon priče o glasanju, počeli su pričati što im se doista svidjelo, od žena, pa do pjesmi…
Najgore od svega, cijeli taj show organiziraju nacionalne javne televizije Europe, koje uglavnom u svojim statutima imaju klauzulu čuvanja nacionalne kulture i jezika, a da vam nitko prije gledanja Eurosonga ne kaže iz koje je zemlje koji izvođač, teško bi mogli znati ili pogoditi.
Srbija se ove godine iskazala u organizaciji, što je i razumljivo. Relativno male nebitne državice sa lošim demokratskim procesima iskazivat će se uvijek u organizaciji takvog događaja, a kako bi svom narodu reprezentirali veličinu i snagu svoje zemlje. Od Rusije možemo očekivati sličnu stvar. Sigurno će napraviti velebnu manifestaciju kako bi prikazali veličinu, dominaciju i snagu svoje zemlje, i kulture, iste kulture koja očito pjeva na Engleskom jeziku, a pjesme im produciraju Amerikanci…
HRT je pompozno najavio svoju obnovljenu Internet stranicu, a "zlobnici i besposličari" su odmah uočili kako je ista vrlo, vrlo slična BBC-evoj! No, ja imam dokaz da to nije točno, barem za sad. Naime, BBC iznimno drži do blogova na svojim stranicama, dok na HRT-ovim za pronaći njihove "nove blogere" morate podosta klikati i tražiti (pa je pitanje može li se to uopće za sad smatrati blogovima – osobno mislim da ne). Ipak, pohvalno je što ćemo odsada moći čitati i medijske veterane poput Đele Hadžiselimovića ili Mirjane Rakić. Zorana Šprajca nisam pronašao, a za očekivati da se i on pridruži HRT-ovim blogerima. Uostalom Šprajc je čovjek kojem nije mrska selidba, počeo je na Banka magazinu, pa se preselio na Tportal, a sad je vrijeme da se Lesi vrati kući…
Jutarnji list (ili EPH) je na svojim reci.hr blogovima došao do prave blog eksplozije, pa tamo sada piše desetak novinara (blogera), doduše neki češće od drugih…
Na zapadu su blogovi odavno postali sastavni dio mainstream medija, pa uz spomenuti BBC izdvajam blogove magazina Time, blogove CNN-a te blogove dnevnika Washington Posta i Financial Timesa.
Kako je danas doista teško pronaći medij (značajniji) koji nema svoje blogere za očekivati je kako ćemo uskoro na blogovima dočekati i ostale medijske profesionalce, odnosno i druge HR top medije. Rezultat toga nije samo sveopća megapopularnost blogova, nego sve veća penetracija Interneta među stanovništvo i potražnja korisnika za uslugom više vrijednosti. Ljudi danas ne žele samo nepatvorenu vijest i informaciju, traži se komentar, osobni dojam, zasoljena vijest, a blog je za tako što upravo savršen. Osim toga, mediji na svoje portale žele vratiti posjetitelje, posebno one koji će se tamo zadržati, pa i komentirati. To je ujedno i razlog zašto je primjerice Večernji list povukao svoje blogere sa blog.hr-a. Da li će za blogerima doći i posjetitelji, to ovisi upravo o posjetiteljima i čitateljima blogova…
Na pisanje ovog posta motiviralo me često žaljakanje prijatelja na servise. Naime, kod nas je postalo posve normalno da se potrošačka prava (prava kupca) krše, odnosno, da se kupca ponekad tretira kao "nedoraslu budalu". Pri tome mislim na tvrtke, koje kada kod njih kupite nešto (neki proizvod ili uslugu) smatraju to done dealom, i nemaju nikakav interes da vam udovolje glede eventualnih problema do kojih vas dovodi kupljeni proizvod ili usluga.
Prije nekih otprilike dvije godine došao sam u posjed svog prvog dlanovnika (PDA uređaj ili ručno računalo…), u ovom slučaju proizvođača HP-a, dakle Ipaq, hx2400 serije. Bio je to zgodan uređaj koji je zbilja mogao poslužiti svrsi, pogotovo kako tada mobiteli nisu imali razvijene mogućnosti kao danas.
Međutim, veselje i zabava s novim gadgetom nije trajalo dugo. Njegov ekran je vrlo brzo (nakon nekih 6-8 mjeseci) prestao reagirati na stylus (olovčica kojom pipkate po ekranu). Naravno, bez dužeg čekanja sve je odneseno na servis, gdje su najprije "majstori" nekih tjedan dana ustvrđivali da li se to da popraviti, a potom ga poslali u Nizozemsku na servis.
Nije mi tada padalo na pamet da tražim novi uređaj, jer je na postojećem bilo brdo postavki pa sam tražio popravak. Ipak, iz Nizozemske je stigao "novi uređaj" jer stari (mom srcu prirastao) nije funkcionirao…
Prihvatio sam novonastalu situaciju s nekim žalom u srcu, i počeo stavljati sve potrebno na "novi uređaj". Sudba je ipak htjela da u 2008. godinu uđem s tim uređajem na način da mu se dogodi apsolutno identična situacija kao i prethodniku. Ekran je ponovno odbijao naredbe stylusa… I ovaj je završio na servisu.
Sad počinje interesantni dio priče! Na servisu izjavljuju, kako moram platiti popravak jer uređaj koji je dostavljen na servis nije nov nego nekakav "exchange uređaj", te da je na istom istekla tromjesečna garancija… Tu sam poludio, gospodina koji zaprima i izdaje uređaje jasno sam pitao da li on zna da mi se pokvareni uređaj nije smio zamijeniti sa nekakvim "exchange uređajem", te da prema Zakonu o obveznim odnosima imam pravo na ponovni tijek garancije nakon što se pokvareni proizvod zamijeni u garantnom roku!? On odgovara kako on to ne zna te da on radi svoj posao onako kako mu kažu! Ja kratko kolutam očima i već razmišljam kako idem doma pisati prijavu, kad on kaže: "možete se žaliti HP Hrvatska"! Rečeno, učinjeno!
Zaključio sam kako je jednostavnije to riješit s njima. Nazovem ja HP Hrvatska, izrecitiram sve zakone i cijelu situaciju, kažem mu što mi se dogodilo i ostavim kontakt. Čovjek zove kasnije i kaže: "Žao nam je, to se nije smjelo dogoditi"! Da skratim priču, dogovorio sam koji novi uređaj će mi dati u zamjenu jer mi se nije dalo dalje komplicirati sebi život (tih dana sam bio u neopisivoj gužvi), pa sam uzeo novi HP Ipaq 614c (na slici) i prihvatio ponuđenu ispriku kao i garanciju da se to drugima neće događati. I da završim, ono što me užasnulo jeste da naše tvrtke bez nekih većih problema na ovako očigledan način varaju svoje kupce i krše naše pozitivne zakone sa svojim nekakvim "exchange uređajima".
Zanima me da li se još nekome dogodila slična situacija, odnosno, ima li netko da nije znao svoja prava pa je u ovakvoj situaciji platio popravak i odustao od svega. Javite se bez obzira na marku proizvoda i/ili usluge s kojom ste imali iste ili slične probleme…
Odmah na početku disklejmer, nemojte me uvažiti za objektivnu osobu po pitanju izbora za Predsjednika SAD-a jer sam pasionirani supporter Baracka Obame. Sve je počelo s objavom njegove kandidature, kada sam malo pomalo počeo pratiti njegovu kampanju, prijavio se na mailing liste i počeo dnevno posjećivati stranice kampanje. Čak sam i na Facebooku postao član Cause-a, Barack Obama for President.
U najmanju ruku sam impresioniran načinom fundrejzinga za njegovu kampanju (ne skuplja donacije od korporacija nego od običnih građana), ali i njegovim perfektnim govorima i okupljanjem ljudi (grassroot support), pa svima koji se bave ili planiraju baviti politikom predlažem da prate njegovu kampanju.
Zadnji perfektni govor možete pogledati ovdje ispod, a zove se "istina" ili "Truth", a tiče se porasta cijena nafte. Preporučam ga pogledati jer se sa cijenama nafte ne bore samo Amerikanci nego i cijeli svijet…
A sad, ako ste pogledali video, slijede kritike. Primijetite koga kamera fokusira tijekom govora, i zapitajte se da li je fokusirala ijednu osobu crne rase!? Nije! Zašto? Oni koji prate kampanju znaju da je u zadnje vrijeme Obamu ponovno počelo sustizati pitanje boje kože, te zadnji predizbori pokazuju visoku potporu crnaca za Obamu, ali i slabljenje potpore bijelaca. Isticanjem bijelaca na ovoj reklami (govoru), Obamimi ljudi iz kampanje pokušavaju pokazati kako Obamu podržavaju bijelci. Koliko će mu to pomoći, a koliko opet odmoći, vidjet ćemo. U svakom slučaju da sam "US citizent", ne bih dvojio kome bi moj glas išao na predizborima, a nadam se i na izborima.
Inače, na ovaj post me inspirirao Zvone radikalni kojeg rado čitam i pratim. On je u svom zadnjem postu s nešto malo manje kritike (nego ja prema Obami) izdvojio jednu McCainovu izjavu. Znači, počinje blog fajt :-), Zvone je za McCaina, a ja za Obamu (Zvone, mislim da je vrijeme za novu kladionicu).
RSS
