|
|
subota, 29.03.2008.
Mediji ne prate građanske inicijative!?
Eto, krenuo sam sa senzacionalističkim naslovom posta, pitanjem s uskličnikom i upitnikom. Naime, pratim u zadnje vrijeme postove na brojnim blogovima inicijativa koje se bave referendumom za ulazak Hrvatske u NATO, i počesto primjećujem kako se žale na način kako ih prate mediji.
Naravno, ne govore oni pri tomu da ih se potpuno ignorira, nego se žale na kvalitetu i kvantitetu tog praćenja. Oni su u tomu mišljenja kako se tu radi o nekakvoj zavjeri koja ipak nije zavjera, ali ako ništa drugo urednici ih krate radi eto, nekakvog sigurno lošeg motiva.
Međutim, činjenice su potpuno drugačije. Mediji su dali dosta prostora inicijativama za referendum za članstvo Hrvatske u NATO-u. Čak je i HRT koji inače poslovično zadnji poprati sve, dao prilično velike priloge u svojim informativnim emisijama.
Nadalje, u Hrvatskoj svi misle kako je dovoljno da se pojave i da ih mediji moraju pratiti. Stvarnost je ipak drugačija, izađete s nečim interesantnim i dobijete prostor, a ako kasnije samo kao papagaj ponavljate par rečenica posve je jasno da nećete dobiti prostor u medijima. Za dobru popraćenost treba konstantno biti aktivan i aktualan. Tako nažalost po njih ne rade inicijative koje se žale na medije, a onda svoje greške u koracima pripisuju drugima – novinarima.
Kod nas je izgleda postalo posve normalno da se za sve krive novinari. Oni su krivi što ljudi gledaju reality showove, oni su krivi za porast kriminala, oni su krivi za Severinine snimke, ZERP, NATO… Zapravo, najlakše je okriviti one koji vam usprkos "velikoj moći" i ne mogu odgovarati, najlakše je vlastiti nemar, nesposobnost i neznanje prebaciti na novinare i onda se još slatko nasmijati dok novinari to isto eventualno prenose.
Nisam pobornik inicijative za referendum za NATO, naprosto zato što smatram da Hrvatska treba ući u članstvo. Podupirem članstvo Hrvatske u NATO-u pa sukladno tomu ne vidim razloga da o tomu odlučujem na referendumu i da za to idu novci iz državnog proračuna. To ne znači da sam protiv građanskih inicijativa. Želim da rade svoj posao i želim im uspjeh, ne zato što će NATO doći na referendum, nego zato što takve inicijative ojačavaju građanski sektor. No jačanju građanskog sektora ne ide u prilog "plakanje" svaki put kada ne dobijete naslovnice. To se postiže upornim i aktivnim radom koji na kraju uvijek bude nagrađen i medijskom popraćenošću.
S druge strane okrivljavanjem medija se obmanjuju građani na najperfidniji način, upravo na onakav način kakvim su neke građanske inicijative sklone optuživati cjelokupni državni aparat. Pri tomu, oni koji prate te jadikovke misle kako je to doista tako, da netko doista kontrolira sve medije, pa građani sve manje i manje vjeruju medijima i novinarima. To je skupa cijena koju ćemo platiti svi mi kao društvo u cjelini, zbog nekih koji daju nepromišljene izjave. Pa se opravdano pitam zašto Hrvatsko novinarsko društvo ne brani svoju profesiju od brojnih neargumentiranih i obmanjujućih napada na novinare.
Ima loših novinara kao i loših političara, kao i loših inženjera, kao i loših smetlara, ali ne treba zaboraviti da ima i loših aktivista, "građanskih" aktivista.
|
srijeda, 26.03.2008.
Obama je rođak Georga W. Busha!
Amerika se ovih dana zabavlja genealogijom predsjedničkih kandidata kao i aktualnog Predsjednika SAD-a. Najveća vijest je svakako da je jedan od demokratskih kandidata za predsjednika Barack H. Obama, daljnji rođak Georga W. Busha, a nešto bliži rođak aktualnom Potpredsjedniku SAD-a Dicku Cheneyu.
Bush je osim s Obamom genealoški povezan i s princezom Dianom i glumicom Marilyn Monroe poznatoj po tijesnoj, ali ne i rodbinskoj vezi s bivšim Predsjednikom SAD-a Johnom F. Kennedyem.
Dok je Bush rodbinski povezan s tragično preminulom princezom Dianom, senatorica Hillary Clinton je u rodbinskim vezama sa sadašnjom ženom princa Charlesa, Camillom Parker-Bowles.
Obama je u daljnjoj vezi s glumcem Brad Pittom, dok je sa njegovom životnom partnericom Angelinom Jolie u rodbinskoj daljnjoj vezi senatorica Clinton.
Osim s Angelinom, Hillary Clinton je u daljnjim rodbinskim vezama i sa Madonom, Celine Dion i Alanis Morissete pa sigurno ne bi trebala imati problema s organizacijom fundrejzing koncerata za svoju predsjedničku kampanju.
Iako su mnogi smatrali kako Bush mlađi i nije najprimjereniji predsjednik SAD-a, osim oca, Geoga Busha starijeg, on itekako ima državničke korijene. Naime, genealogija je pokazala da je povezan sa predsjednicima Abrahamom Lincolnom, Geraldom Fordom, Lyndonom Johnsonom, Harryem Trumanom i premijerom Velike Britanije Winstonom Churchillom. No osim povijesnih državnika, rodbinski je povezan i sa svojim protukandidatom iz 2004. Johnom Kerryem, Playboyevim osnivačem Hugh Hefnerom, Vladom Tepešem pa i princezom Pocahontas kako je istražio CBS.
Izgleda da je život kao bombonjera, nikada ne znaš što ćeš dobiti, kako je to uostalom u jednom filmu rekao Tom Hanks, ujedno daljnji rođak Hillary Clinton kako kažu genealoška istraživanja. Ili da parafraziram jednu staru izreku koja kaže, ako pogledamo dovoljno daleko u prošlost svi smo u biti povezani.
Kada su glasnogovornicu Obamine kampanje zatražili komentar Obame o novootkrivenim rodbinskim vezama, ona je šaljivo odgovorila kako svaka obitelj ima svoje crne ovce…
|
Kako je Hillary Clinton "uljepšala" svoj posjet Tuzli
Američki mediji prepuni su Hillarynog dramatskog istupa o posjetu Tuzli 1996. Naime, Hillary je izjavila kako je tada bila meta snajperskog napada (26. ožujka 96.) u Tuzli prilikom posjete Bosni i Hercegovini u kojoj je Daytonskim sporazumom ustanovljen mir upravo uz angažman njenog muža Billa Clintona.
Po Hillary je najgore to što su medije ali i Youtube pretrpale snimke u kojima prolazi kroz razdragano mnoštvo te zajedno s kćerkom prima i cvijeće.
Hillary je najvjerojatnije s ovom "bosanskom epizodom" htjela pokazati kako je sudjelovala u učvršćivanju Daytonskog mira, no pokazala je samo kako ima bujnu maštu.
Naravno, nitko se nije zapitao kako se na sve to osjećaju građani Tuzle koji su Hillary dočekali cvijećem, a dvanaest godina kasnije svrstani su među terorističke skupine od potencijalne kandidatkinje demokrata za Predsjednika SAD-a.
|
utorak, 25.03.2008.
Upucao VIPnet, Tele2 i T-mobile… Možda zbog 1,22 kune…
Baš sam se "začudio", čitam u novinama kako je u subotu netko upucao bazne stanice mobilnih operatera na Črnomercu u Zagrebu.
Još se ne zna tko je upucao mobilne operatere? Zašto ih je upucao? Čime ih je upucao? Naime, na baznim stanicama svih triju mobilnih operatera na jednoj od stanica na Črnomercu nalaze se rupe od metaka, ali još nije jasno dali od strojnice ili pištolja! I sad novinarka se pita zašto je to netko učinio? Uz to iznosi podatke o tomu kako je najbolje prošao Tele2, osrednje T-mobile dok je VIPnet prošao najlošije jer je zbog jednog metka crkao klima uređaj!
Naravno, mislim da je apsolutno barbarski čin pucati u bilo što, pa bile to i bazne stanice mobilne tvrtke kojom ste nezadovoljni. No, razmišljam si malo zašto bi to netko učinio, palo mi je sto razloga na pamet… Razmišljajući o tomu počeo sam razmišljati o cijenama usluga i shvatio jednu jako bizarnu činjenicu!
Korisnik sam VIPneta od samog početka rada te tvrtke u Hrvatskoj, a koristio sam usluge i druga dva mobilna operatera. No, VIPnet prepaid opciju imam od starta. I sad, bez obzira na sve one informacije kojima nas obasipaju preko medija o tome kako su usluge mobilne telefonije pojeftinile, upravo sam shvatio kako je od 1999. (ako se dobro sjećam tad je VIP počeo s radom) cijena poziva za VIPme korisnike unutar VIPnet mreže bila i ostala 1,22 kune! Zamislite, to je gotovo deset godina, u kojima cijena poziva nije promijenjena. I sad Agencija za telekomunikacije (HAT) priopćava kako su cijene pale i dalje padaju. Da, pale su, na VPN poslovnim linijama, ali za nas krajnje potrošače sve je ostalo isto. Naravno, ima tu nekoliko različitih tarifa s kojima prođete nešto jeftinije, ali sve u svemu cijena bez korištenja posebnih tarifa je ostala ista.
Znači ja plaćam 1,22 kune od početka, a iz HAT-a objavljuju slijedeće (veljača 2008. godine):
"Sve je jeftinije i mobilno telefoniranje. U posljednjih tri godine, mali korisnik mobilnih telefona za razgovore tako plaća 23 posto manje, za srednje je korisnike cijena niža za oko 37 posto, a za velike korisnike 40 posto. Tijekom 2007. godine cijene korištenja u pokretnim mrežama snižene su do 18 posto. Iz HAT-a su izjavili kako su dva osnovna razloga za pad cijena: tržišno natjecanje ali i korištenje usluga prenosivosti broja."
Ili…
"U Hrvatskoj je u posljednje četiri godine mobilna telefonija pojeftinila 22 posto, a fiksna između sedam i 33 posto, izvijestio je ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta, govoreći o radu Agencije za telekomunikacije na sjednici Vlade u četvrtak.
U Hrvatskoj ima više od 1,8 milijuna pretplatnika fiksnih mreža te 4,6 milijuna pretplatnika mobilnih mreža. Kalmeta je kazao da hrvatski građani znatno više troše na telefoniranje nego za električnu energiju. Najavio je da Agencija u ovoj godini očekuje pojeftinjenje mobilnog telefoniranja do 10 posto, a u fiksnoj mreži do pet posto, jer se, kako je rekao, očekuje povećanje broja operatera."
Eto, ne znam kako, ali sve je jeftinije, a i dalje 1,22 kune. To može samo kod nas…
|
petak, 14.03.2008.
Otvoreni dani korupcije
Ne postoji zemlja ("civilizirana") na svijetu u kojoj nema mita i korupcije. Mislim da takav stav ne može biti pobijen. Korupcija i mito su dio čovjeka, i dok god postoje oni koji primaju, postojat će i oni koji su spremni dati, i obrnuto. Zakon ponude i potražnje, ili, zašto bi se nešto radilo kako treba kad može i drugačije. No, korupcija i mito imaju svoja nepisana pravila, cjenike, pa čak i garantne rokove... Najgore od svega je što se ljudi nevjerojatno pridržavaju takvih nepisanih pravila. Naime, nije problem što se o vama negdje priča da ne poštujete zakone ili ne plaćate porez, problem je kad o vama počnu kolati priče da ne dajete mito ili ne činite ono što je dogovoreno (preko mita...).
Tako slušam priču o jednom dečku koji je tek iz druge položio vozački, jer je naime prvi puta na ispitu bio neki lik kojeg nitko ne voli jer ne prima mito, i još uz to traži da znaš sva pravila zamislite! Položio je iz druge, jer je drugi puta u komisiji bio narodni čovjek, s kojim se može dogovoriti, tutnuti mu koju stotku u džep, otići na kilu janjetine i sve je cool.
Za prometne prekršaje se sve zna, kažu brza vožnja 200 kuna, pojas 100 kuna, a alkohol po dogovoru (najvjerojatnije prema promilima).
Najgore prolaze oni koji uzmu lovu, a ne naprave posao. Tako sam prije koju godinu slušao priču o čovjeku na servisu koji je uzimao lovu za tehničke preglede, a onda metalni ljubimac ipak nije prolazio. Ta auto kuća je imala povelike probleme sa mušterijama, jer se zao glas proširio poput kuge. Opet ima i priča o poštenim ljudima, kažu uzeo lovu vidio da se ne može ništa srediti i uredno vratio, rukovali se i kažu sve pet.
Naravno takve priče neki znaju i iskoristiti, tako je navodno prije nekih pet šest godina bio portir Filozofskog fakulteta koji je primao lovu za upis te bi svima rekao da ako upišu, pomogao je, a ako ne, vraća lovu! Navodno nije ništa radio, nego je providnošću više sile nešto klinaca i upisalo faks, za što je domar ubirao lovu...
Da se mito danas podrazumijeva nedavno je dokazao jedan profesor sa istog fakulteta. Postupak davanja mita snimio je sam policajac i to ne kako bi profesora uhvatio na djelu, nego posve slučajno, ostavio je kameru upaljenu i ona je nehotice snimila dogovor policajca i profesora o iznosu i ostalomu, a o tome kako blatobran dodati u štetu na autu. Profesor se na sudu brani kako je on mislio da se toliko plaća izlazak policije na teren ili da preformuliram njegovu izjavu, pa on je mislio da je korupcija normalna.
Danas čitam u Jutarnjem kako je carinik primio mito od špeditera u protuvrijednosti kašete smrznutih pilića. Naime, država kad ubire poreze ne prihvaća druge valute, a kad je o korupciji riječ, sve se može dogovoriti. Smrznuti pilić 20 kuna, puta deset, i eto ga. Pošten čovjek ne cjepidlači, sve se može dogovoriti.
Na kraju razmišljam o svemu tomu pa si mislim, zašto ne bi bili prva država na svijetu koja će ozakoniti mito i korupciju pa na to nabiti 22 posto. Znači, nema više bojazni o tomu da će vas neko slučajno snimiti kako to radite, nego otvoreno policajac kaže, možeš platiti mito, to ti je 200 kuna plus PDV, plus gradski prirez, plus naknada za šefa u iznosu od 5 posto ili platiš kaznu 300 kuna, izađe te skoro na isto ali nema kaznenih bodova. Uz to uvedemo arbitražne sudove za mito i korupciju, naravno ne one koji će to kažnjavati, nego one koji će rješavati sporove tipa ja mu platio, a on nije sredio poso... Mislim, Nizozemska se proslavila s legalizacijom lakih droga, zašto mi ne bi s korupcijom?
Uz to, kako bi smo popularizirali mito i korupciju, napravimo otvorene dane mita i korupcije. Na taj dan se đacima u školi predaje o mitu i korupciji; policija, carina, sudovi i ine institucije iznose podatke o iznosima ubranim kroz mito i korupciju i slično. Novine rade posebne priloge o poštenim korumpiranim ljudima, na primjer, ministar koji je milijun ubranih kuna od korupcije poklonio nekom dječjem domu i slično. Šuker na taj dan iznosi podatke o ubranim poreznim davanjima na mitu i korupciji, pa kaže kako je doduše 10 posto proračuna izgubljeno od legalizacije korupcije, ali s druge strane PDV na korupciju je donio čak 12 posto primanja u državnu blagajnu, a uostalom i više sredstava ostaje lokalnoj upravi, a i uposlenici su sretniji. Na kraju poentira, vratili smo Hrvatskoj osmijeh na lice i već nas brojne zemlje ispituju kako smo mi to uveli, jerbo i oni bi isto. Za naš zakon o legalizaciji korupcije interesiraju se Kirgistan, Tadžikistan, Pakistan, Srbija, Bugarska, Moldavija, pa i Italija...
:-)
|
četvrtak, 13.03.2008.
ZERP ili ne ZERP, dio drugi
Došao je i taj dan. Nakon kuloarskih priča i nagađanja prema kojima su ZERP-u neki analitičari davali skromnih i okruglih 100 dana, ipak ne doživjevši okruglu brojku ZERP je pao nekih mjesec dana ranije. U kasnim noćnim satima zastupnici su ZERP suspendirali ili ukinuli ili kako već hoćete. Privremeno kako je rekao predsjednik Vlade, odnosno trajno kako je rekao zastupnik HDSSB-a Branimir Glavaš.
Predsjednik Vlade je jasno rekao kako je izabrao EU, birao je između fiktivnog ZERP-a i euro integracija. Naravno ZERP je bio fiktivan samo i jedino zato što je to tako odlučila vladajuća garnitura, a upravo po tome moglo se bez većih mozganja zaključiti kako je ZERP privremena politička avantura.
Predsjednik Vlade stisnuo je zube i napravio zasigurno svoj najgori politički potez. Premda veliki broj građana želi u EU, i premda svi ekonomski stručnjaci primat u državnoj politici stavljaju na EU, a ispred ZERP-a, ipak će gorak okus u ustima nakon ovoga ostati dugo vremena.
Nestankom ZERP-a nestala je i iluzija jakog, snažnog i snalažljivog predsjednika Vlade, i oni koji su ga smatrali najboljim rješenjem, manjim od svih zala i najsposobnijim od nesposobnih nakon ovog političkog poteza gube nadu. Građani se naravno najviše boje toga da je ovo samo jedan u nizu od teških gubitaka i političkih poteza koje ćemo doživjeti, što nije malo vjerojatno.
Nažalost, ostaju nam brojne reforme koje se neće same od sebe riješiti, a među njima je boljka pravosuđa. Ne možemo očekivati kako će ZERP biti mjenica kojom će se pokriti problemi nastali korupcijom i nefunkcioniranjem pravosuđa. Teško je vjerovati da će se ustupak napravljen prvenstveno Sloveniji i Italiji vrednovati i u Danskoj i Švedskoj ili Francuskoj i Belgiji…
Najgore od svega je što je Vlada dovodila građane u zabludu, ali ne samo Vlada nego i većina parlamentarnih stranaka. Građane se zanosilo pravom na ZERP, kao što nam se priča i o pravu štediša Ljubljanske banke, o nuklearki Krško i brojnim drugim međudržavnim problemima. A onda kasnije dođe trenutak za suočavanje s istinom.
Osobno sam za EU, ne pojmim ZERP kao nešto iznimno krucijalno zbog čega bi trebalo zatvoriti pregovore s EU, međutim razumijem sve koji su spremni reći i Ne Uniji kada se radi o nacionalnom bogatstvu. Apsurd svega je kako je upravo HDZ stranka koja bi trebala zagovarati tradicionalizam i nekakav apstraktan nacionalni ponos, pa je ovim potezom HDZ razočarao upravo i najviše svoje glasače. Nadalje, politički klijentizam, trgovina i nepostojanje političkog integriteta ukazao se najviše i upravo na ZERP-u. Jezičak na vagi, ključne glasove, donio je HDSSB, isti onaj HDSSB koji je HDZ barem javno smatrao najgorom opcijom za Hrvatsku. Prava oporba je opravdano glasala suzdržano, ukazavši time na apsurd vladajućih, na situaciju u kojoj HSS glasa protiv, a ostaje u Vladi.
ZERP-a više nema, kažu kako pregovori s EU stoga završavaju do jeseni 2009., živi bili pa vidjeli. Pitam se samo kako ćemo srediti pravosuđe i što će HSS učiniti kada zahtjev bude jednakost EU građana pri kupnji zemljišta. Da li će i tada glasovati protiv, a ostati u Vladi…
|
ponedjeljak, 10.03.2008.
ZERP ili ne ZERP
Još i prije one stare i slavne dileme "biti ili ne biti" čovječanstvo se uvijek mučilo s odlukama, dvojbama, situacijama kada je trebalo odvagnuti. Tako se Hrvatska već duže vrijeme muči s dilemom ZERP ili ne ZERP. Sve između toga neće usrećiti najmanje jednu stranu, pa nekakve kompromisne ideje tipa ZEP nisu aktualne, pitanje je što sa ZERP-om!?
Kako ta priča stoji kod naših građana? Prije svega, ZERP je postao stvar ponosa, građani ga žele bez obzira na posljedice! Država tu uskače s razbijanjem upravo tog ponosa pa se već neko vrijeme od strane brojnih dužnosnika omalovažava sve što može imati veze sa ZERP-om, od pomanjkanja ribarske flote, zastarjele mornarice pa nadalje…
ZERP, pa ni nekakav gospodarski pojas ondašnja Jugoslavija nije proglasila, usprkos moćnoj mornarici. Zaključeno je valjda kako ZERP Jugoslaviji ne treba! Zašto? Neki će reći da je to bilo tako jer SFRJ vlastima nije bilo stalo do zaštite Jadrana niti ičega Hrvatskog, a neki će jednostavno rezonirati kako je to bilo tada apsolutno besmisleno, jer Jugoslavija nije imala niti ribara koji bi tamo lovili, a uostalom Talijani su tamo stoljećima lovili…
Bilo kako bilo, osobno sam za napredak države, i to je moje mišljenje o ZERP-u, pa ako to znači da se bez njega mora ostati, potpisujem. Naime, Hrvatska je u ovom trenutku u vrlo nezavidnom ekonomskom položaju i sukob s EU, blokiranje pregovora s EU ili zastoj u reformama, znači stagnaciju i lošiji život za sve nas! Alternativno tomu, zadržali bi ZERP, i profitiralo bi par stotina ribara koji tamo mogu loviti… Hm, u svakom slučaju, radi se o interesu svih nas…
Što se tiče ekologije, sve je to super i lijepo, ali ekologija, zaštita prirode neće sutra donijeti stotine tisuća radnih mjesta. EU dokazivo upravo to donese svakoj novoj članici… Uostalom, iskoristimo ovu situaciju, tražimo zauzvrat velike ustupke Unije u drugim područjima, treba gubitak ponosa nečim i naplatiti…
Na kraju ne preostaje nam drugo nego stisnut zube i krenut u EU, jer svi mi ponekad moramo u nečemu posustati i progutati ponos. Bush ne može postaviti obrambeni raketni štit u Poljsku jer se Putin protivi, dakle i veliki gutaju ponos, samo što se nama malima čini da to činimo češće.
|
|
RSS
