Denis Avdagic blog

Svi koji vode povijesne kalendare danas moraju unijeti novi upis, dan neovisnosti Kosova. Zadnje stranice kraja Jugoslavije mogu se početi zapisivati. Tamo je u biti sve i počelo, vatra kraja Jugoslavije zapalila se na Kosovu, i eruptivnim plamenom, kakav je pokosio i Kornatske vatrogasce, brzo se proširila od Vardara pa do Triglava i/ili obrnuto.

Slovenija je doživjela nekakav polovični rat, bolje rečeno puškaranje između slovenske policije i teritorijalne obrane s jedne te snaga Jugoslavenske narodne armije (ročnika) s druge strane.

Makedonija je najprije izbjegla rat i osigurala mir sa Američkom vojskom na granicama mlade neovisnosti, da bi potom i nju stigla krvava kletva kraja Jugoslavije.

Crna Gora jedina je izbjegla krv na svojim ulicama, premda su Crnogorci itekako sudjelovali u prolijevanju krvi u praktično privatnim ratovima Slobodana Miloševića.

Hrvatska je početkom devedesetih doživjela itekako krvavu neovisnost. Tisuće građana položili su svoj život na oltar domovine, neki dobrovoljno sudjelujući u obrani, neki skrivajući se od bojevog streljiva, a neki brutalnim smaknućima. Rezultat svega je spaljena Krajina, tisuće grobova, tisuće invalida, rat koji je samo ratnim profiterima i pljačkašima donio dobro.

Pravi pakao ipak se ukazao u Bosni i Hercegovini, Jugoslavija u malom bila je poprište svega najgoreg što se moglo zamisliti. Logori, ubijanje, masovna smaknuća i silovanja u Hrvatskoj bila su tek uvertira u ono što se dogodilo u Bosni i Hercegovini. Rat u Bosni i Hercegovini završio je porazom Europe koja je "nemoćno" promatrala prolijevanje krvi.

Kao da sve to nije bilo dovoljno, Milošević je potkraj devedesetih pokrenuo nove operacije na Kosovu i tek tada svijet je smogao snage da sve zaustavi. Počelo je masovno bombardiranje Srbije, do tada neviđena operacija. Trajalo je mjesecima, dok Srbija (politika) nije pokleknula. Tada Kosovo postaje država koja nije država, na njemu nema Srbijanske uprave, no nije bilo niti neovisno. Građani, većinom Albansko stanovništvo traže svoju neovisnost, Srbija se jasno protivi. Najava neovisnosti se objavljivala danima, tjednima, mjesecima i godinama, i danas svemu dolazi kraj.

Neovisnost Kosova nije moguće spriječiti, to je jednostavno nezaustavljiv proces. Nažalost iako je to gotovo svima jasno, malo tko u Srbiji se usuđuje to priopćiti javnosti. I dok se stanovništvo na Kosovu sprema na trodnevnu proslavu neovisnosti, u Srbiji se najavljuju raznorazne aktivnosti koje će uzdrmana Vlada pokrenuti slijedećih dana. Najavljuju se tužbe protiv država koje priznaju Kosovsku neovisnost, blokada Kosova, sankcije. Priča se o pritisku kojem će na kraju pokleknuti cijela međunarodna zajednica. Priča se o Rusiji, moćnom bratu Srbije koji će sve ispraviti. O svemu se priča, jedino ne o prihvaćanju činjenice. Činjenice da je došao krajnji trenutak da Srbija okrene novu stranicu svoje povijesti. Ne samo zbog svojih građana, napaćenih besmislenim političkim i vojnim akcijama suludog vladara (vožda) Srbije, nego i zbog svojih susjeda s kojima će sutra živjeti u okruženju.

Kosovo međutim od sutra i dalje neće biti potpuno neovisno. Policijske snage EU-a zamijenit će uskoro UN-ovu misiju UNMIK, a djelovanje struktura Kosova biti će pod lupom međunarodnih tijela, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog napete situacije sa Srbijom. Kosovo će u nadolazećim danima morati dokazivati svoje pravo na državnost u odnosu prema manjinama, prema njihovoj kulturi, tradiciji, religiji.

Zbog svega što se u gotovo dva desetljeća događalo na području bivše Jugoslavije najiskrenije se nadam da neće biti novih iseljavanja stanovništva sa Kosova, te da će Srbija i Kosovo uskoro imati dobrosusjedske odnose.

Svima koji slave neovisnost Kosova, čestitam ovaj dan i izražavam nadu da Kosovo uskoro postane stabilna, demokratska i napredna država. Nadam se da će svi stanovnici Kosova bez obzira na pripadnost živjeti u miru i razumijevanju.

Što se tiče Jugoslavije, kao država je odavno mrtva, kao ideja još ponegdje živi, no došao je trenutak da se na grob negdašnje zajednice podigne nadgrobni spomenik i do kraja provede ostavinska rasprava.