Denis Avdagic blog

Ovih dana bavio sam se razmišljanjem što napisati kao posljednji post u 2007. godini. Nije mi dugo trebalo da zaključim kako tema treba biti posvećena događajima koji su obilježili ovu godinu na uzmaku. Kako je takvih događaja u 2007., koji će u analima povijesti ostati zabilježeni kao važni i značajni bilo poprilično puno, ja sam izabrao dva koja nisu povijesne prekretnice, ali ukazuju na ono što čovječanstvo danas znači i u kakvom svijetu (zemlji) živimo.

Svjetski "događaj u procesu" koji sam odabrao, odnosno onaj koji je po meni obilježio 2007. a da nije mučio samo Hrvatske građane, je problem Kosova. Kosovo je u 2007. bilo prvorazredna politička tema o kojoj se raspravljalo na svim mogućim instancama, u svim međunarodnim organizacijama i slično.

Početkom godine najavljivalo se kako je neovisnost ne pitanje mjeseci, nego pitanje tjedana ili čak dana. S druge strane, neki poput mene, su se čak početkom godine i kladili kako do te neovisnosti neće doći u ovoj godini (Marine još čekam isplatu :-)! Bio sam potom tako bezobrazan da sam se u listopadu kladio kako do te neovisnosti neće doći niti u siječnju 2008.! Sada već svima razumljivo, radi se o Srbijanskim nadolazećim predsjedničkim izborima koji su razlog novog odugovlačenja.

No, sve to ukazuje kako je volja građana u današnjem svijetu potpuno nebitna, te kako se nasilnom politikom može puno postići i od perspektive jedne male zemljice poput Srbije. Očito je kako u toj istoj Srbiji malo tko želi napredak i u 21. stoljeću, kada samo jedna stranka u Srbijanskom parlamentu predstavlja modernu politiku, politiku realnosti! S tom i takvom Srbijom graniči i Hrvatska, kojoj jedan od prvih interesa mora biti i stabilna Srbija. Naš napredak ovisi o tomu, pa iako je Kosovo postalo međunarodno pitanje, ono je za nas u Hrvatskoj značajnije nego za bilo koju drugu zemlju izuzev samog Kosova, Srbije i ostalih zemalja u okruženju tog međunarodnog pitanja.

Hrvatska će svoju ulogu u Vijeću sigurnosti morati iskoristiti tako da po ovom pitanju ne bude samo glasačka mašinerija nego aktivni sudionik, pa čak i medijator. Jer iskra nestabilnosti koju može izazvati ovo pitanje zapalit će cjelokupnu regiju i time utjecati i na našu budućnost. Stoga, Kosovo kao događaj u procesu koji je obilježio po mom mišljenju 2007. godinu, ne može i ne smije na isti način obilježiti i 2008., a posebno ne odnos Hrvatske diplomacije i politike.

Kompromisi i odluke će uvijek biti teški, a aktivno sudjelovanje u njima za razliku od pasivizacije i dizanja ruke prema velikima je ono što razlikuje napredne od nazadnih zemalja. Želja mi je da Hrvatska u 2008. bude u krugu onih prvih, posebno po ovom pitanju.

Događaj koji je po mom mišljenju obilježio 2007. u Hrvatskoj, je pobjeda HDZ-a na izborima u studenom. Izborna pobjeda HDZ-a me nije niti najmanje iznenadila, pa sam to "predskazao" na svom postu od 21. listopada.

Pobjeda HDZ-a je pokazala svekolikoj javnosti kako se do dobrih rezultata na izborima dolazi snažnom kampanjom, te da ankete koje mjesecima unaprijed pokazuju prednost jedne strane ne pokazuju konačni rezultat! Ne postoji niti jedna anketa koja sa stopostotnom sigurnošću može pokazati rezultate i ishod izbora, zato uostalom i postoje izbori!

Sanader je aktivno krenuo u kampanju i u posljednjih mjesec dana prije izbora pokazao kako itekako zna što radi. U kampanji se nikoga ne štedi, a mrtvi se zbrajaju poslije izbora, to je u 2007. očito dobro znao Sanader i HDZ, dok su ostali izborima većinom pristupili prilično amaterski.

Najgore je ipak uslijedilo poslije izbora, kada su stranački lideri loše rezultate opravdavali gotovo svime što su stigli, jedino što je ostalo da optuže, a još nisu iskoristili je poredak planeta i loš horoskop stranke! Odgovornost za poraz moraju snositi oni koji su kampanju vodili i predstavljali, što je jednako i u slučaju pobijede na izborima.

Na izborima u listopadu, rezultatima mogu biti zadovoljni jedino HDZ, HDSSB i djelomično SDP. Ostali se mogu smatrati gubitnicima i političkim amaterima, te mogu plakati na uzalud bačenim novcima u kampanje koje su izgledom i sadržajem bile ispod svake razine.

Najgore od svega je optuživanje građana za poraz, ili političke polarizacije, a posebno me se dojmilo HSU-ovo optuživanje SDP-a za realno gledajući vlastitu glupost.

Ipak, najvažnije za istaknuti na ovim izborima je apsolutni izostanak važnih tema poput zapošljavanja, odnosno nezaposlenosti. Izbori 2007. su završili tako da su građani birali prema raznoraznim kriterijima od kojih je malo bilo onih usmjerenih prema vlastitoj budućnosti i kvaliteti života, i to je ono čega se trebamo bojati.

Nedostatak vlastite samosvijesti i razmišljanja o vlastitoj budućnosti je najgore što nam se dogodilo, a na krilima toga dobili smo rezultate ovih izbora! Želja mi je da od 2008. građani razmišljaju više o svojoj budućnosti i na temelju toga formiraju svoje političke izbore i odluke.

Želim sve najbolje čitateljima ovog bloga; želim da nam svima 2008. bude bolja i sretnija godina. ;-)