|
|
četvrtak, 29.11.2007.
Traži se mandatar za radno mjesto premijera
Premda je posve jasno kako će usprkos svemu (svim pokušajima) Ivo Sanader vrlo vjerojatno zadržati svoju poziciju, postalo je više nego zabavno razmatrati i provlačiti kroz rasprave raznorazne solucije završetka priče o izborima 2007. Jedna od posve realnih teorija (mogućnosti) jest svakako ta kako niti jedan od blokova neće uspjeti skupiti 77 glasova. Što se događa tada? Ustav RH predviđa najviše dva mandatara kojima Predsjednik može ukazati povjerenje, nakon toga Predsjednik imenuje privremenu nestranačku Vladu te raspisuje nove izbore. E sad, ono što sigurno golica maštu je tko bi sačinjavao takvu Vladu?
Prvi kriterij koji bi Predsjednik Mesić sigurno poštovao bio bi neutralna pozicija, odnosno takve osobe sigurno ne bi bile (istaknuti) članovi niti jedne političke stranke. Nadalje, po pitanju premijera, kriterij kojim bi se Predsjednik nosio najvjerojatnije bi bio usmjeren prema gospodarstvu. Naime, Predsjednik je u zadnje vrijeme više puta iznosio mišljenje o tomu kako idućoj Vladi imperativ mora biti upravo gospodarski oporavak i napredak. Kako sumnjam da bi se netko od poznatijih i uvaženih gospodarstvenika primio te privremene opcije (premijerske), predsjedniku bi najvjerojatnije ostalo jako malo osoba od povjerenja za taj vrući posao. Jedna od meni najbližih solucija, kao privremeno i adekvatno situaciji bilo bi imenovanje savjetnika Predsjednika za premijera i članove Vlade, pri čemu mi nekako iako posve "neutemeljeno" sve ide prema tomu kako bi savjetnik Predsjednika za gospodarstvo, mr.sc. Dubravko Radošević postao i privremeni premijer. Sukladno tomu, Predsjednikovi savjetnici bi prema svom području postali privremeni ministri. Primjerice, savjetnica za kulturu Maja Razović Kocijan postala bi ministrica kulture, profesor Vlatko Cvrtila – savjetnik Predsjednika za obranu, postao bi ministar obrane, a profesor Izet Aganović – posebni savjetnik Predsjednika za znanost i obrazovanje, postao bi ministar znanosti, obrazovanja i športa. Naravno, vrlo vjerojatno bi tada vidjeli i Budimira Lončara na mjestu ministra vanjskih poslova što bi vjerojatno izazvalo i najveću pozornost nakon pozicije premijera.
Iako imenovanje privremene Vlade od strane predsjednika nije najizglednija mogućnost raspleta izbora 2007., takva mogućnost nije niti posve za odbaciti. Posebno sagledavajući sve iz konteksta izjednačenosti dvaju blokova, ali i male mogućnosti velike koalicije. Kako naša demokracija nije spremna na veliku koaliciju, a neki od aktera ovih izbora radi svoje političke budućnosti i opstojnosti nemaju preveliku volju za niti jednom koalicijom, ostaje nam pomisao na mogućnost imenovanja privremene Vlade od strane Predsjednika. Živi bili pa vidjeli!
|
utorak, 27.11.2007.
SDP može oformiti Vladu ili sve visi na Zdenki Čuhnil!?
Kako ovih dana slušam natezanja oko toga tko treba biti mandatar Vlade odlučio sam napisati par (desetaka) redaka o tomu zašto nije gotovo dok nije gotovo, i zašto Sanader ipak treba pričekati koji tjedan prije proglašenja pobjede!?
Milanović ovih dana iz rukava vadi političke postizborne asove, koji omogućuju situaciju formiranja Vlade na čelu SDP-om. Takva Vlada bi ukoliko drugačije nije moguće mogla biti sastavljena i bez HSS-a, kojeg mediji pogrešno stavljaju kao ključ buduće Vlade!? Naime, pođimo redom, ukoliko SDP pridobije manjine, sasvim je jasno da HDZ dolazi u vrlo nezavidnu situaciju, u kojoj je gotovo potpuno nemoguće da Sanader još jednom sastavi Vladu (osim da se iznenadno pomiri s Glavašem!!!). Stanje je ovakvo, Deneš Šoja (Mađari) je član SDP-a, pa se može pretpostaviti kako će Deneš pri odabiru opcija itekako imati na umu svoju člansku iskaznicu, iako koliko sam upoznat, njegov manjinski zamjenik je u isto vrijeme član HDZ-a! Nazif Memedi (Romi) ima izuzetno dobar odnos s Milanom Bandićem (SDP), no treba istaknuti da istovremeno izuzetno respektira dosadašnjeg (još uvijek) predsjednika Vlade kao i njegovu zamjenicu Jadranku Kosor (inače Memedi je blog.hr bloger :-), pogledajte ovdje). Šemso Tanković iz SDA (Bošnjaci) je već odlučio, SDP. Furio Radin (Talijani), cijeni odnos sa Sanaderom, no odluka IDS-a da ide u koaliciju s SDP-om će uvelike utjecati i na njegov odabir. Zdenka Čuhnil (Česi-Slovaci) je gotovo sigurno za HDZ, no još uvijek nije sigurno da li je ona Saborska zastupnica!? Kako je pobijedila sa svega nekoliko glasova prednosti pred HNS-ovom predstavnicom, promjene su moguće jer još uvijek nisu svi glasovi prebrojani, a predstoji nam i ponavljanje izbora na par glasačkih mjesta. SDSS (Srbi) koji je suvereno odnio tri Saborska mjesta, nosi stvarnu ključnu poziciju, a ne HSS. SDSS pri tomu ne krije svoju lijevu orijentaciju, no istovremeno može se pretpostaviti kako im nije strana ni koalicija s HDZ-om, koja itekako pomaže u pozicioniranju Srba u Hrvatskoj. Milorad Pupovac tako još uvijek ne odbacuje niti jednu opciju!
Kako dakle SDP može oformiti manjinsku Vladu!? Ono što je posve sigurno, SDP će pokušati zaobići jedino HSP, HDSSB i naravno HDZ. Kada bi dobili sve glasove manjina, HSLS - koji je ipak otvoren za razgovore (danas su ugodno razgovarali Čehok i Milanović), HSU, odnosno zastupnika Hrelju koji je izjavio kako je blizak SDP-u te uz HNS i IDS, dobivamo magičnih iako nategnutih 77 ruku u Saboru!
Ono što osobno mislim, jest kako se upravo zbog upitnog jednog glasa manjina, onog spomenute Zdenke Čuhnil i čekaju konačni rezultati jer ukoliko se to dogodi (da Zdenka Čuhnil ne uđe u Sabor), HDZ nema niti jedan siguran glas manjina, odnosno one će najvjerojatnije podariti glasove SDP-u.
HSS koji je u nezgodnoj poziciji radi Jamba, najvjerojatnije teži tomu da ostane u opoziciji, jer s jedne strane članstvo u Europskim pučanima tjera ih u koaliciju s HDZ-om, a s druge strane Jambo i njegov animozitet prema HDZ-u i opasnost od gubljenja Jamba tjera ih u opozicijski status ili čak u koaliciju s SDP-om. HSLS s druge strane ima Čehoka, koji spada u istinsku liberalnu opciju HSLS-a i on je vrlo otvoren za koaliranje s SDP-om. Njegovo mišljenje biti će presudno i Đurđi Adlešić. HDSSB, trenutačno otvoreno izlaže mogućnost suradnje s SDP-om te bi SDP u krajnjoj liniji s manjinskom Vladom mogao računati na glasove "Glavaševih tamburaša" kada bi SDP s druge strane pružio podršku HDSSB-u u Osijeku.
HDZ uz eventualnu potporu svih šest HSS-ovaca i dvoje HSLS-ovaca, te uz eventualnu potporu HSP-a, odnosno Đapića i eventualne potpore Hrelje iz HSU-a ostaje s manjkom jednog glasa, a taj glas može doći jedino iz manjina ili od jedine sigurnije Zdenke Čuhnil koja i nije toliko sigurna (kao zastupnica uopće). U suprotnom, SDSS i njegova tri zastupnika odlučuju, plavo ili crveno!? Dakle, kako bi smo zaključili, u ovom trenutku usprkos deset glasova više od SDP-a, Ivo Sanader nema 77 sigurnih ruku. Vrijedna vijest (Ivi Sanaderu) je sigurno za početak ta kako je Jambo izjavio da će se pokoriti odluci stranke za koaliciju, pa bila ta odluka i Ivo Sanader, HDZ!?
|
Zašto su "umirovljenici" izborni gubitnici!?
Dok se ovih dana raspravlja o izbornim gubitnicima i pobjednicima, brojni analitičari govore o HSP-u i HSU (Hrvatska stranka umirovljenika) kao najvećim gubitnicima. U slučaju HSP-a svima je jasno kako se ovakav pad stranke može potpuno pripisati slučaju osječke nastavne dvorane i izlasku popularnog dvojca Rožić – Tadić iz HSP-a. U slučaju HSU-a izostalo je kvalitetnije objašnjenje koje je vrlo jednostavno. Naime, osobno sam bio jako iznenađen odlukom HSU-a da s promidžbenim materijalom izađe tek pred kraj kampanje, izostavivši promidžbu branda svoje stranke, a posebno me iznenadilo što su pri takvoj odluci ostali i nakon što su saznali (znali) kako će im konkurencija među umirovljenicima biti potpuno nepoznata Stranka umirovljenika ili SU.
Jedan dio umirovljenika, ili konkretnije, jedan dio glasača Hrvatske stranke umirovljenika nije bio dobro upućen u ime svoje stranke kao i nositelja liste te je glasao za stranku koja im se činila kao ona za koju su se odlučili. Na kraju to je rezultiralo slijedećim. Prva izborna jedinica: HSU 4,87%; SU 1,20% (zajedno 6,07%, prelaze prag!). Druga izborna jedinica: HSU 4,29%; SU 0,98% (zajedno 5,27%, prelaze prag!). Šesta izborna jedinica: HSU 4,44%; SU 1,21% (zajedno 5,65%, prelaze prag!). Sedma izborna jedinica: HSU 4,53%; SU 1,20% (zajedno 5,73%, prelaze prag).
Dakle, uz jedan mandat koji je HSU osvojio u osmoj izbornoj jedinici, mogao je prema prethodnim podacima osvojiti i dodatna četiri, te bi sa 5 mandata postao peta stranka po broju mandata, i izborna uspješnica s obzirom na prijašnja tri mandata u proteklom sazivu Sabora.
Osnivanje stranaka sličnog imena postojećoj nije nova pojava u Hrvatskoj, te se nikada nije kapitalizirala. No, da takav čin može nanijeti štetu postojećoj stranci, sada se vidjelo više nego ikada prije, na primjeru očitog gubitnika izbora HSU-a, koji je s obećavajućih pet mandata završio na jednom. Zašto? Zato što su nepromišljeno i potpuno neprofesionalno ušli u izbornu utrku. Time su nanijeli štetu ne samo svojoj stranci nego i vjernom glasačkom tijelu, koje je glas HSU-u dodjeljivao s nadom u bolje i sigurnije sutra sa svojom zasluženom mirovinom.
|
petak, 16.11.2007.
Bloger postao svjetski novinar godine
Po prvi puta bloger je postao novinar godine. Najznačajnija novinarska nagrada međunarodne novinarske organizacije ICFJ, "Knight International Journalism Award" dodijeljena je Egipćaninu Waelu Abbasu. Abbas je na svom blogu redovito izvještavao javnost o događajima koje su izbjegavali egipatski mainstream mediji, a posebno o policijskoj brutalnosti, prosvjedima građana te učestaloj korupciji. Svojim ustrajnim radom ovaj egipatski bloger uspio je privući interes javnosti, a s vremenom je primorao i mainstream medije na prenošenje kontroverznih i do tad uspješno izbjegavanih vijesti. Abbasov blog dosegao je trideset tisuća dnevnih te milijun mjesečnih posjeta te time dokazao kako blog može biti itekako respektabilan izvor informacija te čitanošću uspješno konkurirati mainstream medijima.
Djelovanje blogera u Egiptu je izuzetno ograničeno, posebno radi straha od represije. Tako je dvadeset dvogodišnji student Abdel Karim Nabil Suleiman ove godine završio u zatvoru radi posta na svom blogu koje su vlasti ocijenile kao vrijeđajući za Islam. Često se blogeri koji izvještavaju o korupciji vlasti optužuju za izdaju te služenje stranim elementima.
Nagrada "Knight International Journalism Award" je najznačajnija nagrada u području novinarstva koja se dodjeljuje pojedincima. Iz Hrvatske je jedini dosadašnji dobitnik Feralov novinar Drago Hedl.
Ovaj čin ICFJ-a trebao bi ukazati našoj strukovnoj novinarskoj organizaciji HND-u na blogove te rad naših blogera koji su također u poslijednjih nekoliko godina bili jedini način za iznošenje informacija koje su mjesto u tiražnim tiskovinama i elektronskim medijima pronalazile tek nakon objave na blogu. Posebno ovim putem ističem blogera Peratovića koji je nedavno i uhićen, te izvrstan blog CNN, odreda blogove na Blog.hr servisu.
Blog Waela Abbasa, Misr Digital, možete pogledati ovdje: http://misrdigital.tk
|
srijeda, 14.11.2007.
Pobijedit će mala stranka!?
Ukoliko čitate ovaj post najvjerojatnije vas je zaintrigirao naslov. Pitate se da li je to nekakva prevara, post nekog simpatizera/člana male stranke ili jednostavno science fiction. Ne radi se o prvoj tezi, niti drugoj, a da li je riječ o trećoj prosudit ćete sami. Nakon što sam iz čistih edukativnih razloga popričao sa dosta prijatelja/stručnjaka o trenutačnom razvoju političke scene u Hrvatskoj, odlučio sam otići i korak dalje. Postaviti sebi i političkom kružoku ljudi s kojima se družim pitanje: da li je moguće nešto što mnogi misle kako je nemoguće? Odgovor slijedi.
Kolega koji je politolog ponudio se i na brzinu prešao programe (materijale) desetak malih političkih stranaka. Kolega novinar je istražio background istaknutih pojedinaca istih političkih (malih) stranaka. Zajedno smo pregledali njihove dosadašnje izjave, branding stranaka, moguće i postojeće ključne poruke. Sve smo to napravili kako bi smo doznali ima li među malim strankama potencijala koji bi se mogao iskoristiti čak i u ovo malo preostalog vremena. Sastavili smo i ad hoc kampanju koja bi se u zadnjih tjedan dana izborne kampanje mogla provesti, kako bi jedna od tih malih stranka temeljito iznenadila na izborima. No da se vratim onomu što smo našli. Na naše iznenađenje uspjeli smo doći do (čak) tri male stranke koje programima i backgroundom ljudi mogu biti iznenađenje na ovim izborima. Kako? U ovomu momentu najveća prepreka za iste je to što se za njih ne zna, i to što većina građana općenito smatra kako je glas za malu stranku - glas bačen u vjetar. No pažljivom komunikacijom to se sve može okrenuti u korist jedne od tih malih stranaka. Dakle, s obzirom kako mora biti samo jedna, od tri smo i izabrali jednu. Toj jednoj smo razradili kampanju, koja građanima nudi alternativu, potpuno čiste lidere, neokaljanu prošlost i što je najvažnije uz snažnu kampanju u zadnjih tjedan dana, ta jedna stranka može doista dokazati građanima kako je moguće da jučerašnji relativni anonimci postanu Saborski zastupnici. Čak smo uspjeli novčano takvu kampanju reducirati na svega sto tisuća kuna što je mala, ali jako dobra investicija. S obzirom na izborne jedinice gdje su se kandidirali, izračunali smo kako bi zahvaljujući negativnoj kampanji koja se vodi između dosadašnjih parlamentarnih stranaka, a napose HDZ-a i SDP-a mogli računati na dvije do čak četiri Saborske fotelje (klupe…).
Ukoliko još uvijek sumnjate u tako nešto, probajte zamisliti slijedeću situaciju, zadnji tjedan je, dobar dio građana je već izmoren plakatima, izvještajima u medijima, međusobnim napadima političkih stranaka, a onda se odjedanput u javnosti pojavljuje i snažno ulazi u kampanju do sad slabo poznata stranka sa malo poznatijim liderima koji dokazuju kako su čisti, svježi, sposobni, nemaju mrlje u (političkom) životu te nude da svoj glas predate upravo njima. Njima koji sigurno neće ići u bilo koju koaliciju, njima koji će ići u Sabor da razotkrivaju prevare građana, koji će svaki dan imati otvorena vrata za sve građane, njima koji će jednostavno biti građanska alternativa svim postojećim do sad parlamentarnim strankama.
Naravno, tako što se ne bi moglo prepustiti samoj stranci i to bi morali nositi (kampanju) ljudi koji nešto o tomu i znaju. Da nastavim, kolegica koja je psiholog pregledala je sve recentne ankete o problemima koji muče građane te ustvrdila kako je većina tema izostala u dosadašnjem tijeku kampanje u potpunosti! Kolega novinar je rekao kada bi se na neke od tih aktualnih problema usmjerili u zadnjih tjedan dana i zasuli javnost s hrpom podataka, uz pomoć par novinara i dobrog glasnogovornika stranke pozornost njegovih kolega bila bi u potpunosti zajamčena.
Ostaju nam promidžbeni materijali. Usmjerili bi se najprije na Internet i iskoristili sve postojeće mogućnosti koje pruža. Uz dobar dizajn za što smo također našli zainteresiranoga, izvanredan izbor tema, podršku stručnijih poznavatelja novinara i nešto tiskanih materijala koje bi ciljano dijelili od vrata do vrata, uspjeh bi bio zajamčen! Neću ići u detalje, cijelu priču smo jako dobro razradili, no cilj nam nije bio to stvarno učiniti nego sagledati mogućnosti te čisto u teoriji (ali sa insajderima) provjeriti cijelu priču.
Zaključak je što ste vjerojatno do sad sigurno uvidjeli kako je to itekako moguće. No to (ponavljam) sasvim sigurno nećemo učiniti. Kao što neću/nećemo objaviti niti stranku koju smo odredili kao najbolji mogući postojeći izbor. Sve je to bilo čisto radi teorijske provjere jedne mogućnosti.
Na kraju nakon što je draga kolegica sve prevela na engleski jezik na čemu joj se ovim putem zahvaljujem (14 kartica teksta) sve smo poslali malo većim poznavateljima od nas, kako bi procijenili naš uradak. Odgovor je stigao danas ujutro (navodim jedan): "…this is very good, you should do it!". Science fiction ili ne, ovako što je moguće, no to ne bi bio prvi puta da se tako što dogodilo u Hrvatskoj, na lokalnim izborima je takvih događaja već bilo, ali nikome nije palo na pamet razmišljati o kampanji od tjedan dana. Još bih samo dodao jednu informaciju, razrađujući ideju nismo kontaktirali niti jednu stranku. Vama koji ste ovo pročitali ostavljam sve na razmišljanje i komentiranje.
|
nedjelja, 11.11.2007.
10 minuta za političko predstavljanje i spotovi!?
HRT, odnosno HTV, i ove godine pruža mogućnost predstavljanja svih kandidacijskih lista za predstojeće parlamentarne izbore. No koliko ta predstavljanja imaju smisla? Voditelj i voditeljica postavljaju nekoliko pitanja i na kraju ostave minutu da kandidat poruči nešto biračima. Da li biste raspisali referendum za NATO kao standardno pitanje je primjerice apsolutno promašeno. Ne samo da su kandidati u dobrom dijelu pokazali potpuno nepoznavanje NATO-a, nego i međunarodne politike. Drugo pitanje koje me iritira je ZERP i njegova aktivacija (da li ćete povući odluku, da, sigurno će to netko reći). No pitanje za milijun kuna je svakako pitanje o vanjskom dugu, koje je toliko besmisleno da će upućeniju osobu zaboliti glava i na pitanje, ali i na odgovore. Naime, da li u zemlji uopće postoji netko tko misli kako dug treba rasti (Neka se javi u komentarima ako postoji)?
Ključno u cijeloj priči jest da mediji utječu na građane, pa se ovakve teme zbilja i nađu u centru interesa nakon što vas s njima dobro nafilaju. Primjerice, neki kandidati kažu kako treba reći ne NATO-u kako ne bismo išli u Irak!? Pri tomu izgleda niti voditelji niti kandidat ne znaju da NATO uopće nije prisutan u Iraku, ali netko tko to sluša vjeruje u upućenost onih koji to trebaju biti te doznaje i prihvaća odgovore koji su apsolutno netočni! Nadalje, pitanje ZERP-a je vrlo slično, neki pričaju o nadmoćnoj slovenskoj ribljoj floti što je samo po sebi u najmanju ruku smiješno. To je otprilike isto kao da netko priča o opasnosti koju vojska Luksemburga predstavlja europskoj sigurnosti!? Naravno svi kažu, ostajemo pri aktivaciji ZERP-a, pa zar je sastavljač uopće sumnjao kako će netko odgovoriti drugačije? Sigurno nije!
Vratit ću se na početak svih predstavljanja, prvo pitanje je pitanje za sto kuna, zašto ste se uopće kandidirali, pa onda isto to pitanje postavljaju HDZ-u i SDP-u kao i rekreativnim strankama i listama. Onda oni kažu, željeli smo promijeniti svijet, mislimo kako je naš program ono što će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom na svijetu, ili meni su svi rekli da sam ja dobar čovjek pa onda eto ja se kandidirao (zamišljam kandidaturu za predsjednika petog razreda osnovne, ne bi bilo puno drugačije, sigurno). Gledao sam i Jadranku Kosor kako odgovara zašto se HDZ kandidirao na izborima, pa voditeljica sama kaže kako zna da je to malo smiješno, ali eto mora jer pravila su pravila (pa tko je kreirao pravila nego HRT).
Da odskočim malo od predstavljanja kandidata, idem na suočavanja na istoj televiziji. Bago i voditeljica (mijenjaju se) pitaju blic pitanja, ali pazite sad, isto blic pitanje pitaju sve prisutne u studiju (njih dvadesetak), pa onda praktično prvi kome postave jedini zbilja mora odgovoriti, a ostali će bez problema ponoviti odgovor, a to je kao da vas u školi ispituju tako da isto pitanje odreda postave svima u razredu i to dok su svi prisutni!? Da li je to ono najbolje što su mogli osmisliti? Blic pitanje za sve isto, referendum za NATO, ZERP? Je li to zanima doista naše građane više od bilo kojeg drugog pitanja? Da li ima smisla postavljati pitanja kandidatima koji se bore za jedno mjesto u Saboru kako bi oni vodili Vladu? Sve mi se čini da je netko tražio općenita i neškakljiva pitanja te da ih je sastavio u deset minuta, i time direktno oštetio i kandidate i građane! Bit ću ipak korektan, da li to uopće gleda netko osim rodbine nezavisnih kandidata i mene (preporučujem gledanje većina je jako zabavna), pa je jasno kako se nisu niti trudili. Daleko bi ipak bolje bilo da su kandidatima dali tih deset minuta i rekli, pričaj, predstavi se, izaberi teme, ovako na kraju tek u zadnjih minutu ili dvije daju kandidatima šansu da poruče ono što žele.
No kad smo već kod kratkih predstavljanja, ne mogu izdržati bez dva tri komentara na stranačke spotove. Prvo, HDZ-ovi sportaši koji hvale Sanadera. Dobio sam dojam kako se spremamo na kandidaturu za ljetne Olimpijske igre (nema samo Kostelića u spotovima) od količine sportaša u HDZ-ovim spotovima. HSS-ov spot me isto "oduševio", počinje kao reklame MUP-a za prebrzu vožnju, i onda narodno veselje, Đurđa i Friščić obećaju sve u šesnaest, osigurat će milijarde kuna za preporod sela, ma odakle, iz naših džepova, hvala ne! HSP-ov spot me podsjeća na reklamu za turističku zajednicu u dužem obliku, a u kraćem na reklamu za kalodont, i to onaj koji nikad nećete kupiti! HNS-ovi spotovi su "savršeni", svi koga god pitaju će glasati za HNS jer oni imaju najbolji program za apsolutno sve, i onda šećer na kraju, Čačić ili Pusićka kažu hvala, najvjerojatnije na tomu što smo izdržali pogledati spot do kraja. SDP-ova spot me uvijek nasmije kad vidim Jurčića jer ima takvu ukočenu facu kao da ga prvi puta snimaju, pa onda nikako da čujem što je uopće rekao. I kratka i jasna za kraj, Vesna Škare Ožbolt i DC - pravedno. Što je to pravedno kod Vesne Škare Ožbolt i DC-a nije mi jasno, ali sam zato da bih bio pravedan ostavio njih (nju) za kraj.
|
četvrtak, 08.11.2007.
Male stranke, polarizacija i velika koalicija!
Već poprilično dugo slušam pitanja i dileme o tomu da li takozvana izvanparlamentarna stranka može (postoji li šansa…) preći izborni prag i dobiti mandat u Saboru? Počela je sveopća panika vezana uz političku polarizaciju Hrvatske, a to je opet postalo jako plodno tlo za brojne političke teorije urote i zavjere. Predstavnici malih stranaka vjeruju da ih se bojkotira, javnost se pobojala polarizacije i egzistiranja samo dvaju stranaka (HDZ i SDP), a velika koalicija plaši podjednako sve do sad nabrojane.
Prije svega treba reći kako je polarizacija političke scene sasvim prirodna te da je prisutna u svim demokracijama svijeta. Obično se formiraju dva bloka (najčešće lijevi i desni), i uz dvije vodeće stranke (po jedna u svakom bloku), u parlamentu sjede predstavnici nekoliko manjih stranaka (liberali, zeleni, a ponekad tu i tamo neka regionalna ili interesna stranka, odnosno predstavnici nezavisnih lista). Dakle "bauk" polarizacije je prisutan svugdje i nije predmet nekakve urote protiv malih stranaka nego stabilizacije političkog tržišta. Tendencija stabilne demokracije je da kvalitetni pojedinci svoju lidersku poziciju vuku prethodnim iskustvom i izborom unutar jače stranke, a ne osnivanjem nove stranke kada nekomu nešto ne paše unutar prijašnje, ili zato što ga nisu izabrali… Velike stranke su preslika politike općenito i uspinjanje na poziciju unutar velike stranke predstavlja dokaz o sposobnosti (o kakvoj god sposobnosti da govorili).
Male stranke, govoreći prvenstveno o Hrvatskoj, obično nastaju kao revolt određenih osoba koje su izbačene ili samoinicijativno napuštaju prijašnju "veliku" stranku. Potom, obično su ustrojene pod čvrstom rukom osnivača koji je uobičajeno i najveći uteg te iste stranke (vječni lider – predsjednik…). Takvo stanje, egzistiranje osnivača kao trajnog lidera je ono što stranci onemogućava (maloj stranci) rast i razvoj, pa se radi uvijek o istim ljudima koji svoju poziciju poistovjećuju liderima većih stranaka. No to se nikako ne može poistovjećivati. Pozicija dugogodišnjeg predsjednika u većoj stranci je obično najstabilnije rješenje protiv mogućeg raspada stranke, dok je kod malih stranaka ona opstrukcija privlačenju novih članova. Naime, u velikoj stranci predsjednik ili lider ima imidž u javnosti, popularnost i priznatost, dok u malim strankama razlika između lidera i člana predstavlja nijanse, pa je posve normalno da predsjednik male stranke ne može očekivati autoritet nad članovima. Nadalje, najčešći problem kod malih stranaka je što osim lidera, i ono malo članova što imaju misli da imaju (stranka) pravo na mjesto u Saboru, samo po tome što nose neko ime ili su jednom negdje nešto napravili! Takvo razmišljanje sabrano s idejom kampanje na Hrvatski način (čekam da HRT dođe i poprati me!!!???) je najveći razlog zašto male stranke u Hrvatskoj ne ulaze u Sabor.
Potaknut problematikom malih stranaka poslao sam e-mail svom poznaniku, jednom prilično poznatom stranom PR-ovcu, voditelju brojnih uspješnih kampanja. Pitao sam ga, da li je moguće s potpuno novom strankom ući u Sabor u Hrvatskoj? Odgovor je naravno bio pozitivan! Dotični gospodin (kojeg neću imenovati) smatra kako se Hrvatsko političko tržište tek stvara te da još idućih pet do deset godina svoju šansu mogu tražiti i male stranke, ali naravno one koje svoje kampanje provode "by the book". Podsjetio me na slučaj Stjepana Mesića (iako ne nepoznatog) koji je kao marginalni kandidat ušao u utrku za Predsjednika Hrvatske i nadmoćno pobijedio. Podsjetio me i na slučaj Hrvatske stranke umirovljenika, ali i na brojne slične slučajeve diljem tranzicijske Europe.
Riječ dvije mi je napisao i o velikoj koaliciji, rekao je da ju očekuje s obzirom na ispitivanja javnog mnijenja kod nas, ali da ona sigurno nije nikako unaprijed dogovorena jer je jednostavno sasvim normalno i očekivano kako će i jedan i drugi blok dati sve od sebe da relativno samostalno sastavlja vlast.
|
ponedjeljak, 05.11.2007.
Kako izgleda idealna Hrvatska Vlada!?
Dragi blogeri i ostali namjernici, jučer navečer u nedostatku zanimljivijih tema za stol jedne od zagrebačkih birtija zasjeo je "stručni politički konzilij" pripadnika (po članstvu i svjetonazoru) nekoliko stranaka, od čega samo jedna žena i tri muža zaluđena politikom (jedan od njih sam naravno i ja). Uz hrpu prepirki, rasprava i nekolicine rundi pića napokon smo uspjeli (kroz samo dva sata, zamislite!) sastaviti "idealnu" Hrvatsku Vladu!
Težili smo tomu da obuhvatimo sve značajnije stranke, a u nedostatku ministarskih fotelja kreirali smo i nekoliko "alternativnih ministarstava". Također, u zadovoljavanju ženskog dijela pregovaračkog tima (jedne jedine od nas) morali smo odrediti četiri mjesta za potpredsjednice Vlade, od čega je jedna ujedno i ministrica. Pred kraj rasprave podlegli smo potrebi da sve dobro i začinimo pa smo Anti Đapiću odlučili ipak dopustiti ulazak u Vladu, ali samo ako to nitko ne zna pa je postao tajni ministar :-). Na kraju shvativši da je Ivica Kirin Yubito ispao iz Vlade odlučili smo ga instalirati na mjesto ministra za informatizaciju, jer ako nam Vlade i tako i tako ne funkcioniraju najbolje, onda smo kao građani zaslužili da se barem dobro zabavimo.
Molim vas da me ne pitate zašto je tko od njih dobio određenu fotelju jer za neke od njih se niti ne sjećam argumenata :-). Prijatelj iz HDZ-a je primjerice toliko inzistirao na tomu da Jandroković uđe u Vladu da smo morali radi njega osnovati novo ministarstvo. Vrlo slično je bilo i za predsjednika Vlade, odmah nam rekao, možete mi uzeti i neka ministarstva, ali mjesto predsjednika Vlade ne dam, pa po cijenu napuštanja pregovora! I tako je i bilo, te je Milanović postao predsjednik Sabora, ali smo Saboru radi toga odlučili povećati ovlasti i sukladno tomu mjesto predsjednika Vlade pripalo je kome drugom nego Sanaderu! Kasnije je na desnom kraju stola izbila svađa između desnice i to oko mjesta ministra/ice obrane i unutarnjih poslova, no i to je završilo prilično dobro, Jarnjak je postao ministar unutarnjih, a Ruža ministrica obrane, ali i potpredsjednica Vlade.
Neke smo u Vladu ubacili tek tako, da bi smo se pokazali diplomatičnima, darežljivima, ili tko zna zašto, pa su na taj način u Vladu ušli Jakovčić i Škare Ožbolt za koju jednostavno nismo našli prikladno ministarstvo pa je dobila ono bez portfelja. Kako je ženski dio (jedna ali jaka) pregovaračkog stola inzistirao na Ministarstvu za žene, mi (muški dio) smo odlučili uzvratiti imenovanjem Kolinde Grabar Kitarović u to Ministarstvo iz ne znam kojeg točno razloga!? Kako je HDZ-ov predstavnik na kraju bio nezadovoljan brojem ministarstava morali smo to popraviti većim brojem alternativnih pa je od pet alternativnih HDZ-u pripalo čak četiri.
Na kraju smo odlučili rezultat proglasiti lijevo-desno-seljačko-liberalno-u sridu (ili centru) narodnom velikom koalicijom, i iskreno se nadam da bi i Predsjednik bio zadovoljan ovom velikom koalicijom jer ipak on daje mandat! Nadamo se kako nam nitko neće zamjeriti na podijeli i kako se oni koji su izostavljeni neće naći uvrijeđenima, jer mjesta u Saboru ima sasvim dovoljno da zadovolji sve, a nisu za odbaciti ni mjesta Državnih tajnika i direktora javnih poduzeća, pa ni veleposlanička mjesta.
Očekujemo naravno komentare i prijedloge, pokude i pohvale. Također, na zamolbu ostalih članova "stručno političkog konzilija" njihova imena neću objaviti iako autorstvo podijele fotelja dijelimo na jednakopravne dijelove. Kako su neki od imenovanih i blogeri, možda čujemo i njihove komentare, tko zna, vidjet ćemo… Sve u svemu rezultat možete vidjeti dolje, a u brojkama izgleda ovako, stranaka: 10; žena: 7; muškaraca: 18; ministarstava ukupno: 18; alternativnih ministarstava: 5; ministara bez portfelja: 2 (al se za jedno ne smije znati); potpredsjedničkih mjesta u Vladi: 4; SDP ukupno: 6; HDZ ukupno: 8; HNS ukupno: 3; HSP ukupno: 2 (naravno, za jedno se ne zna); HSLS ukupno: 1; HSS ukupno: 1; IDS ukupno: 1; SDSS ukupno: 1; HSU ukupno: 1; DC ukupno: 1; blogera u Vladi: 7.
Predsjednik Sabora: Zoran Milanović (SDP)
Predsjednik Vlade: Ivo Sanader (HDZ)
Potpredsjednica Vlade: Željka Antunović (SDP)
Potpredsjednica Vlade: Đurđa Adlešić (HSLS)
Potpredsjednica Vlade: Jadranka Kosor (HDZ)
Potpredsjednica Vlade: Ruža Tomašić (HSP)
Ministar financija: Ivan Šuker (HDZ)
Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva: Ljubo Jurčić (SDP)
Ministar kulture: Antun Vujić (SDP)
Ministar mora, turizma, prometa i razvitka: Ivan Jakovčić (IDS)
Ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti: Vladimir Jordan (HSU)
Ministrica obrane: Ruža Tomašić (HSP)
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva: Josip Friščić (HSS)
Ministar pravosuđa: Ivo Josipović (SDP)
Ministar unutarnjih poslova: Ivan Jarnjak (HDZ)
Ministrica vanjskih poslova i europskih integracija: Vesna Pusić (HNS)
Ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: Radimir Čačić (HNS)
Ministar zdravstva i socijalne skrbi: Davorko Vidović (SDP)
Ministar znanosti, obrazovanja i športa: Pero Lučin (HNS)
Alternativna Ministarstva
Ministar za mlade: Goran Jandroković (HDZ)
Ministar za dijasporu: Dragan Primorac (HDZ)
Ministar za manjine: Milorad Pupovac (SDSS)
Ministar za informatizaciju: Ivica Kirin (HDZ)
Ministrica za žene: Kolinda Grabar Kitarović (HDZ)
Ministrica bez portfelja: Vesna Škare Ožbolt (DC)
Tajni ministar (pssssst!): Anto Đapić (HSP)
|
subota, 03.11.2007.
Izborne kampanje i službeno započele
Danas su i službeno započele izborne kampanje stranaka i nezavisnih lista. Pitanje tko će dobiti najveći broj Saborskih klupa od danas se i formalno postavilo građanima, glasačima. Kampanja ipak nije započela danas, o čemu svjedoče brojni veliki plakati diljem Hrvatske postavljeni danima prije, s kojih se šalju poruke, dobro ili loše zamišljene. HDZ je počeo s vrlo interesantnom kampanjom dijelom usmjerenom podsjećanju na ono što su napravili, i to u zadnjih par mjeseci, pri čemu je krucijalna poruka poslana umirovljenicima kako su im vraćeni dugovi. HDZ-ova kampanja je dijelom usmjerena i na ocrnjivanje programa SDP-a, a kako će HDZ-ov program izgledati tek trebamo saznati. SDP je usredotočen na poruku tima, a danas sa televizijskim spotom vidjela se potpuna poruka, biračima se poručuje kako su i oni dio tima, odnosno poziva ih se da to postanu. Ono što je za sad izuzetno vidljivo jest da je u pogledu marketinškog dijela kampanje HDZ odustao od personalizacije, te se u njihovim materijalima ne nalazi slika i prilika Sanadera nego samo poruke. SDP kao i HNS je usmjeren upravo na personaliziranu kampanju (obje stranke ističu po dvije osobe), onakvu kakva se mjesecima prije izbora najavljivala, s tim da u slučaju HNS-a Čačić ima sve manju ulogu što je uostalom i sam priznao. Sasvim logično da vladajući izbjegavaju Sanadera na plakatima jer kako se pokazalo u brojnim istraživanjima njegova popularnost za razliku od HDZ-ove i nije toliko velika. SDP-ov spot s Milanovićem i porukom o timu je vrlo sličan prijašnjem spotu (2003.) s Račanom u glavnoj ulozi, no Milanović se za razliku kreće među građanima pri čemu se nekako kako sam uspio primijetiti ljulja, i ne mogu se oteti dojmu da bi bilo puno bolje kada se ne bi kretao, nego bi stajao među ljudima koji prolaze, ali spot je sve u svemu prilično dobar. HSP-ova kampanja je jednako kao HDZ-ova za sada izbjegla pojavu osoba što je vrlo razumljivo u ovom slučaju. Najgore što se ipak moglo dogoditi, dogodilo se. Dobar dio stranaka izbacio je svoje stranačke prvake na plakate i time će sasvim sigurno otežati sebi poziciju jer su glasači u velikoj mjeri zasićeni tih istih lica pa ovim putem moram reći da je HDZ za sada izbjegavši trpati Sanadera na promidžbene materijale uspio zabiti prvi gol. Za sada se ne primjećuju poruke poslane užim ciljanim skupinama osim onih od HDZ-a. Kod većine stranaka nije bilo većih domišljatosti s promidžbenim dijeljenjima pa su se upaljači i raznorazno voće zadržali kao tradicionalni pokloni biračima, ističe se ipak SDP-ov labelo i vlažne maramice od HNS-a koje trebaju obrisati HDZ-ova neispunjena obećanja. HDZ-ovo prikupljanje volontera pri čemu oni barataju s nekoliko desetaka tisuća prikupljenih volontera je vrlo dobro osmišljena taktika terenske promidžbe i za sada možda i najinventivnija. Što se tiče Internet kampanje sasvim sigurno dominira SDP i u kvaliteti i u kvantiteti, pa se na stranicama SDP-a ili primjerice specijaliziranoj stranici www.promijeniprogram.org zbilja možete zadržati i saznati brojne informacije. Naravno još uvijek je prerano pisati o tomu kako će kampanje izgledati i koliko će biti domišljate, za to ćemo trebati pričekati još tjedan dva dana. Ono što se nameće kao zaključak je kako start izborne kampanje ukazuje da možemo očekivati ljutu bitku za svaki glas.
|
|
RSS
