Denis Avdagic blog

četvrtak, 18.10.2007.

Ulaganje u budućnost

Što je po meni ulaganje u budućnost!? Ulaganje u športske objekte? Izgradnja novih cesta, vrtića, poticanje poljoprivrede? Ništa od navedenog! Obilazeći neke zapadne zemlje, razgovarajući s ljudima koji su u svom životu uspjeli (zaradili svojih prvih milion…),došao sam do jednog zaključka. Formula uspjeha je znati! Ne znati preko sveučilišne diplome, nego zbilja znati! Ne znati izdiktirati cijelu knjigu na ispitu, nego znati neke vještine, tražene vještine. Danas je gotovo nemoguće zaposliti se ukoliko ne znate koristiti računalo, ukoliko ne znate engleski jezik ili neki od svjetskih jezika (njemački, španjolski…). Danas je gotovo nemoguće uspjeti ukoliko niste spremni biti poduzetni, riskirati, dobro sebe prezentirati. Nemoguće je čak i sanjati o provođenju vlastitih ideja ukoliko ih niste u stanju kvalitetno obrazložiti, ispitati, istražiti…

Izuzev stranih jezika koji se uče u našem školskom sustavu, sve drugo što sam gore naveo nije u programima našeg školstva. Nas se uči puno više kako biti dobar i poslušan radnik nego kako biti poduzetan, ili da se ispravim poduzetnošću se u školskom sustavu uglavnom smatra biti prilijepljen uz profesora, javljanje na njegova postavljena pitanja i savršeno odrađena domaća zadaća. I onda jednog dana završite srednju školu, fakultet i nađete se na ulici, a da vas nitko nije naučio niti kako napisati CV (životopis). Zašto je to tako? Općenito se smatra da nema potrebe bilo kakva izvan stručna područja (struke za koju se školuju) objašnjavati mladima jer se vjeruje da se oni obrazuju za radnike, djelatnike svoje struke, a ne buduće lidere, poduzetnike… Takvo stanje je izrazito pogubno i rezultiralo je na kraju opasnom mogućnošću! Ta je da se s vremenom obistine crne prognoze kako će Hrvati nakon ulaska u EU biti konobari, čistačice, prodavači… Zašto, pa ukoliko i postoji drugačija vizija kod neke mlade osobe, sve što ostane od te vizije je ideja koja s vremenom postupno izbljeđuje. Malo tko zna prezentirati ono što želi, pa mu ne preostaje ništa drugo nego da traži posao i radi za drugoga. Kolika bi investicija (novčana iz proračuna) bila kada bi se uvele vještine u vertikalu hrvatskog obrazovanja? Ne znam, no vjerujem da bi pojačano učenje jezika, pojačana nastava informatike, uvođenje predmeta poput poduzetništva u gimnazijama ili pisanja projekata na fakultetima, visokim školama i sveučilištima, ili predmeta poput prezentiranja i komuniciranja sigurno pomoglo u stvaranju bolje budućnosti za naše građane. Zašto?

Zamislite dvije osobe koje imaju projekt pokretanja pekarne, jedan kaže: ja znam praviti kruh i peciva i vjerujem da bi mogao dobro zarađivati na tome; drugi kaže: napravio sam anketiranje lokalnog stanovništva, s pitanjima poput kakva peciva najviše vole i koje vrijeme im najviše odgovara za svježi kruh i s podatcima koje sam skupio mislim da bi se investicija od (nekog iznosa…) isplatila kroz dvije godine, u prvih mjesec dana uložit ću (neki iznos…) u reklamiranje pekarne, a u drugoj godini pokrenut ću dostavu pekarskih proizvoda do kućnih vrata... Što mislite koji od dvije osobe ima veću šansu za dobiti početni kapital i da li netko zna gdje se u Hrvatskoj uče vještine za takvu prezentaciju… Prosudite sami…

- 13:31 - Komentiraj (0) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -