Sjedim, čekam i razmišljam, a onda se dosjetim i duboko u sebi zamislim, skoro da se nad samom sobom sažalim:

"Samo ti sjedi i čekaj, možda ti s neba nešto padne!", pogledam prema gore i zaključim :"s neba mi ništa neće pasti, jer gore ničeg ni nema, bar ne onog što meni treba, čega sam željna!"

Iz dana u dan čudim se pričama. Ljudi samo pričaju, žale se i jadikuju, plaču, čude se, sjede, "razmišljaju" i čekaju...a onda viču, galame, napadaju, brane se...od straha! I opet pričaju... OČEKUJU! Ništa ne rade, još manje stvaraju i čude se kako nikad ništa nemaju. Što stvore, rastvore, što zarade potroše, ne ulažu, ne misle, sjede i čekaju... Hmmm, sjetim se, negdje od nekud čujem dobro poznati glas: "NE POSTOJI NEŠTO ZA NIŠTA!"

Kažu da razumiju, da vide i osječaju. Moja je istina da niti vide, niti razumiju a još manje osječaju...samo se jako jako boje!

Mene su učili moji roditelji baš kao i njih njihovi, kako bi se valjalo ponašati, kako bi valjalo razgovarati, koliko su bitne "ove" ili "one" stvari, koliko je "ovaj" čovjek loš, a "onaj" dobar... I sve su dobro učinili, drugačije nisu znali, drugo nisu razumjeli, uspjeli su. Možda su sretni, možda i nisu, nose se s time i govore o društvu, o moralu, o zakonima, pravilima, normama, kulturi i odgoju. Govorili su budi dobra, dobit ćeš sve, ako si zločesta ništa od toga nećeš... Čista trgovina!
Al' nigdje ne spominju sreću, ljubav, mir... Ili se to podrazumijeva s pravilima!?
Govore o prihvačanju i promjenama prema drugima, prema svijetu, al' zaboravljaju da se sve promjene MORAJU prvo dogoditi u nama samima.

I opet onaj glasić: "BUDI PROMJENA KOJU ŽELIŠ VIDJETI!"

Oduvijek su tražili, a naučili su to i nas da odgovore tražimo vani, a jedini odgovori koje mogu pronaći su u meni, u nama samima. U suprotnom moj život prestaje biti moj, i postaje svačiji, ili ničiji. Rekla bih da postajem svjesno i namjerno rob, čovjek bez slobode, bez osječaja odgovornosti za vlastiti život... Ni nemam vlastiti život!

Veliki ljudi su to znali: "Prije nekoliko je desetljeća neki čovjek u Njemačkoj, upotrebom riječi, počeo upravljati cijelom zemljom vrlo inteligentnih ljudi..."
Taj čovjek je bio svjestan svoje moći, odgovora u samome sebi i slijedio je svoja duboka uvjerenja. Ljudi su iz straha i nerazumijevanja samih sebe slijepo slušali jednog jedinog čovjeka, ubijali jedni druge, jer su se bojali jedni drugih. Velika većina je svjesno i potpuno namjerno podarila svoju vlastitu slobodu, odrekla se odgovornosti za svoj život i odlučila za robovanje jednom jedinom čovjeku. Sjedili su i čekali, umirali, uništavali, i ništa stvarali. "Stoljećima nećemo zaboraviti Hitlerovu riječ, utemeljenu na uvjerenjima izraslim iz straha i sporazuma" - sporazuma sa samim sobom!

O.K. Sada sam to shvatila. Koji paradoks!

Izašla sam van i doživjela novo duboko razočarenje. Ljudi me nisu razumjeli, neki su me i vrijeđali, jednostavno su bili i ostali drugačiji... Kada su vidjeli da mi ništa ne mogu, neki su i otišli...Htjela sam im pomoć, al najvažnije što sam zaboravila da moram prvo pomoći sebi. Tražila sam ih zahvalnost za neka stara djela. Tražila sam da me slušaju, podrže, jednostavno prihvate!

A onda sam shvatila, ulovila me panika. Čovjek teško prihvaća promjene i izbacuje dugogodišnje navike. No to je bio i ostao njihov problem, morat će se suočit sami sa sobom! Al' koji je bio moj problem? Uvjetovanje, očekivanje, zahvalnost, trgovanje. Ako sam ja tebi dala, svakako moraš i ti meni.
A onda sam pala, i shvatila. Ako sam ti dala, nisam ti posudila, za početak. Ako sam ti dala, i tražila nešto za uzvrat, nisam ti ništa dala, možda prodala? Možda sam pokušala učiniti te ovisnim o sebi, oduzeti ti slobodu izbora, a ono najvažnije što sam time učinila, jest da sam sebi blokirala puteve do same sebe, moć doživljavanja, čistih i bezuvjetnih osjećaja, ljubavi, suosjećanja. Time sam ponovno zaživjela tuđi život. Time sam ponovno postala rob!

"Volite ljude onakvi kakvi jesu.
Bezuvjetna ljubav otvara srca i davatelja i primatelja.
Ako vas netko iritira, jednostavno sebi recite: "Volim te baš onakvog kakav jesi"
Takav način ljubavi donosi sposobnost opraštanja i smirenosti"

Ljubav nije kompenzacija, ljubav je čist osječaj...ne može se kupiti, a još manje prodati. Ljubav nije trampa!
I još danas oprostite sebi, oprostite svima... Mišljenja su različita, ne moraju se nužno svi ljudi sviđati jedni drugima... Ne čekajte, djelujte, stvarajte čudesne stvarnosti. Ne očekujte i ne osuđujte, ni sami sebe...

Napokon sama si sve to iz dana u dan ponavljam... Ispisujem uvijek iz početka, dokazujem i pokazujem... Opraštam sebi i opraštam svima!


by-dEEdEE