D e m i j a n & M i k e l a
07.01.2007., nedjelja
i u novu sa starim...
|
i uopće mi nije jasno da sam ja, koja sam toliko prizemna i gotovo brutalno realna, možda i previše svjesna koliko mogu ili ne (ponekad i previše podcjenjujući sebe), očekivala da se nešto totalno preokrene i da nova krene u euforiji pozitive. Valjda zbog prevelike želje da napokon krene nešto od silne negative koja nas je pratila u prošloj godini na pozitivu... Krenula sam sa samokritikom, i shvatila da imam u puno toga pravo, ne zato što mi je to netko rekao, već jer sam naglas pričala sama sebi sve što nevalja, koliko toga ovisi o jednom čovjeku, ženi, koliko toga je vezano, lančano, i koliko bića je jednim potezom moguće učiniti sretnim ili pak unesrečiti. I ne nisam u krivu, dapaće u mnogočemu sam u pravu samo sebi to ne želim dati za pravo iz... raznoraznih razloga. Jučer sam imala predivan dan. Samo zato što sam otišla u kino, pogledala zgodan film, našla se sa dvoje ljudi koji su mi dragi, i koje znam od srednje škole, shvatila koliko mi fali druženje. Ne da mi treba da idem stalno nekuda, ovo je bio čisto spontani susret, koji je ispao baš kako je i trebao. Ne sijećam se kad sam zadnji puta izašla tako negdje i druge učinila veselim kao što su i oni mene. Stvar je u ljudima s kojima se nalaziš i kako provodiš vrijeme. Želje su velike, no nisu sve baš tako neizvedive i nisu sve vezane uz novac. Od kuda nekome pravo reči da se nemože i bez para otići na Sljeme!? Otići do Maksimira! Prošetati sa obitelji po kvartu. Sjetim se uvijek priča moje bake kako je nekada njihov život bio dinamičan, svaki vikend se nekuda išlo, sa pinklecima, sendvičima, flašama soka i vode, veseli i bez novaca uživali su u životu. Trudim se jako da to radim i ja, i idem s malcem okolo, nemogu baš svuda gdje bi htjela jer je još premali, pa mu se spava, pa ga moram nositi a više mi nije tako lakan ko perce, no odem tamo gdje mi je blizu, odem da promjeni mjesto, da se makne iz tih 29 kvadrata, da ne pilji stalno u crtiće. Sami smo si stvorili među i postavili uvjete da nekuda krenemo, a samo tražimo izgovor i podcjenjujemo svoje mogućnosti i maštu i zaboravljamo da je dovoljno samo biti zajedno i biti negdje pa makar i na livadi obližnjeg večeg parka. Ne treba nam kafić i kava, ne treba nam lova za klopu, treba samo volja i želja. Ako nećemo sada-kada ćemo? Kad budemo stari?-ko zna dali ćemo doživjeti starost gledajući tempo kojim živimo. Ja sam za to da sada i ovdje iskoristimo ono što nam se nudi i što možemo ostvariti. Kad nam je već gotovo sima isti tjedan: posao-kuća-ručak-spremanje-spavanje-buđenje... barem da je onda vikend malo dinamičniji (u smislu promjene okoline) i da je obitelj bude bez obaveza i da uživamo jedni u drugima. Borba za opstanak i financijsku sigurnost ostavljam za dane u tjednu, no vikend želim za sebe i svoje. Danas da se mogu vratiti 15 godina unazad, hrpu toga bi promijenila, možda čak i drastično. Ne kaže se bez razloga godine donose znanje i mudrost. Dal sam mudrija  -nemam pojma, dali imam više znanja?-vjerujem da imam, ne u količini koju bi voljela imati, ali imam, dali bi postupila drugačije?-da, ali nebi tako drastično mijenjala put kojim sam došla do ovog sadašnjeg stanja, samo način. Puno toga ljudi čine zbog drugih, a zapravo bi trebali više misliti na sebe i što činiti da sebe prvenstveno usrečimo, a onda da i naši budu još sretniji. O tome se razmišlja kad prolaziš pubertet i ulaziš u samostalni život. Koji je zapravo pravi put kako se odrasta? Svako ima svoj, no barem znamo kako bi voljeli da je išao naš životni put. Ja znam. Demijan - Nova fora je zvati nas imenom, nije baš nešto zvati mama, niti tata, niti baka niti dida, imena su baš cool i fora. I nije više niti "in" jesti. Za prvu cool fazom nemam ništa protiv, al druga mi iskreno baš i nije ok. Ali ko što mnoge mame kažu, tak ću i ja... faza  Dem je bio prvi puta u kinu pred 3 dana, gledali smo "Happy feet" i nije prošlo loše! Sreća da je bilo svega 20-tak ljudi u kinu pa nije bilo frke što je nakon sat vremena odlučio trčati po kinu, provlačiti se kroz redove i zavirivati ispod platna. Nezaobilazno je bilo i kotrljanje po tapisonu sa još dvoje djece kojima je isto tako film očito predugo trajao. ja sam bila oduševljena crtićem i preporučam ga svima koji vole muzičke crtiće prepune divnih efekata i genijalnih ideja animacije životinja...   |
- 14:33 - Komentari (21) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Stigla princeza
 Odrasli silno trebaju bebe. Novorođenče kao da donosi početak svega - nade, čuda, sna o novim mogućnostima. Eda Sestian (1922-2002) KAKO RASTE datum - - cm - - g 19.03.'09.= 51 / 3.54 22.03.'09.= 51 / 3.47 06.04.'09.= 52 / 4.05 20.04.'09.= 53,5 / 4.81 19.05.'09.= 58 / 5.56 15.06.'09.= 59 / 6 kg 01.09.'09.= 64 / 6.85 05.10.'09.= 66 / 7.13 13.01.'09.= 71 / 8.60 26.03.'10.= 74 / 8.80 30.09.'10.= 85 /11.80 12.08.'11.= 93 /13.90 17.09.'12.=101 /17.80 ŠTO ZNA  09.mj.'09. samostalno sjedi 15.09.'09. zubić 1. dolje desno 22.09.'09. zubić 1. dolje ljevo 10.mj.'09. na nogama, hoda uz ogradicu 23.11.'09. zubić gore ljevo dvojka 24.11.'09. zubić gore desno dvojka  24.12.'09. zubić gore ljevo jedinica 24.01.'10. zubić gore desno 1-ca 01.03.'10. zubić dolje desno dvojka 13.03.'10. HODA!!!! 21.03.'10. zubić dole ljevo dvojka
Mikela
   | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||