život je kako kada

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili


ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

28.10.2015., srijeda

Dah se nagovoriti

ŠARENA DAMA
UŠETALA JE TIHO
U NOVU JESEN

- 13:41 - Komentari (22) - Isprintaj - #

26.10.2015., ponedjeljak

Bez obaveze



Možda je zanimljivo znati da sam ja Slavonka.
- 07:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

23.10.2015., petak

Knjige

Za one koji čitaju, više od osobnog posta na blogu, preporučam ovu sjajnu knjigu. Zanimljiva tema, radnja održana kroz sve 451 stranice. Izaziva promišljati o životu, o stavovima, o vrijednostima, prijateljstvu i odnosima među znanim, ali i nepoznatim ljudima. Mene je oduševila.


- 09:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.10.2015., srijeda


- 10:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.10.2015., srijeda

Pedeset nijansi zelene

Kako provesti dan kada kiša stane na nekoliko sati, a nikakvih obaveza nemate. Ako želite odmarati živce, puniti životne baterije novim porivima krenite u parkove, šume, šumarke. Imat ćete stvarno što za vidjeti. Jedna od tih ljepota je i moja današnja fotošetnja zagrebačkim parkom Maksimir.
Jesen je već poneka stabla obukla u novo ruho,



a neka se još nedaju



staze su pokrivene šarenim, šuštavim tepisima



u jezerskom zrcalu krošnje se dive novom ruhu



zelene smreke im sigurno zavide



iza njihovih leđa tutnji grad i zaviruje u prvo maksimirsko jezero



tamo sa vrhova starog hrasta sve promatra, rekla bih kormoran



iako se čudim jer od kuda u Maksimiru kormoran, ali što bi drugo bila ta velika crna ptica, malo zakrivljenog kljuna



Maksimir se gizda u prekrasnim bojama jeseni



Jedan drugi pernati stvor ima svoj vidikovac



na stablu do siva čaplja završava zadnji zalogaj



što ga je u ovoj paleti jesenskih boja prvog jezera pronašla



Na malenom brežuljku obnovljen, bijel kao rubina mlade snaše, paviljon jeke čeka namjernike



Preko mosta ravno u



u ovakve dane malo je posjetitelja, a i grade se nove nastambe pa je ZOO malo skraćen



Na otoku gospodin Patak čuva stražu dok njegova družica drijema



Siva čaplja doziva, nekoga, nisam vidjela koga



ili možda pjeva odu gospođi Jeseni



što svojom paletom oslikava dio po dio maksimirskog parka



još uvijek u bezbroj zelenih



na livadi ispod vidikovca



na starim ogromnim stablima hrastova







travnjacima po kojima su krtice postavile svoje otvore




rundela ispod vidikovca još cvate ponekim crvenim cvjetićem



Prema drugom jezeru umalo me nije pogodio kesten, imala sam sreću



U tople dane ovu klupu je gotovo nemoguće vidjeti praznu



mostići, park je ispresijecan potocima preko kojih su lijepi mostići







Na drugom jezeru je mir, Jura znameniti labud druži se negdje drugdje



ni pasa nema na prostranoj livadi



Na glavnoj šetnici tek poneki posjetitelj



U dnu velike livade je švicarska kuća. Samo slikam jer je zatvorena.



Jedno mi posebno drvo privlači pozornost. Kao da se za Božić sprema, okitilo se crvenim kuglicama.



Svuda oko mene lepršaju male ptičice, ali nikako da ih uhvatim u kadar, ipak



možda ih uspijete uočiti



ova plava je bila prekrasna, ali nije mi željela pozirati pa je slika loša, no stavljam ju zbog te plave boje



Velika pozornica samuje do novih proljetnih događanja



oko nje sve je zeleno



I na trećem jezeru je mirno



kao ogledalo nebu i šumi oko njega







Još jedan pogled



na kompoziciju zeleno-crveno-žuto-zlatno



I hvala Maksimilijanu Vrhovcu za ovu ljepotu



Koliko je zelenih nijansi stvarno ne znam.


- 00:31 - Komentari (18) - Isprintaj - #

07.10.2015., srijeda

Beštek

Da li se i vama dešava nestajanje escajga, bešteka ili kako bi se književno trebalo reći pribora za jelo. U mojoj kući sigurno postoje neki gremlini koji svako toliko otuđe, da ne kažem pokradu, poneku žlicu, češće one male žlice, i vilicu, no noževi su za divno čudo uglavnom na broju. Bar u zadnje vrijeme. Više se niti sjetiti ne mogu koliko sam puta kupovala onako u rinfuzi po šest žlica i vilica i sada imam muzejski primjer bešteka. Gotovo je svaka žlica drukčijeg dizajna. Ne, ne, nisu to dizajnirani primjerci već mi od svake serije novo kupljene nakon nekog vremena ostane jedan ili dva komada. Ovih dana razmišljam kako je ponovo vrijeme da obnovim stanje pribora za jelo, naravno opet iz rinfuze iako ni tako kupljeno nije baš jeftino. E, pa baš zbog toga trebala bi postojati neka služba koja bi se bavila nestajanjem bešteka jer imamo mi raznih službi i službica koje se isključivo bave same sa sobom pa da ih se zaposli za korisnu stvar. Recimo ovako: ja odmah u 8.30 (kada bi trebali biti na svojim radnim mjestima, poanta je na BITI) nakon što sam utvrdila da mi je ponovo nestala žlica, žličica ili obje, nazovem i objasnim što se dogodilo. Onda službenik, nakon što otpije gutljaj vruće kavice, gricne kroasan, razmisli i počne obrazlagati kako su zatrpani istim problemom, ali će vjerojatno vrlo uskoro osnovati komisiju koja će se pozabaviti tim pronblemima. Naravno da sam zadovoljna odgovorom i zahvalo poželim dotičnom/dotičnoj lijep dan dok mi uho hvata mljackanje jutarnje kavice i kroasana. I nakon prijave lijepo se uputim u jedan od megadućana po novi escajg iz rinfuze jer tamo su puno jeftiniji oni iz Kine s obzirom da su Kordun (naša bivša tvornica bešteka iz Karlovca) popalili ovi koji danas uvoze iz Kine. Zapravo svijet je stvarno mali jer sve što smo prije imali sada opet imamo samo sa drugog kontinenta pa su možda i gremlini od tamo samo kako bi sve više pomagali svom sve brojnijem kineskom narodu, a naš neka izrađuje beštek u Irskoj, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu ili u najboljem slučaju u Njemačkoj.
Kako god, morat ću dopuniti pribor za jelo ili beštek, escajg, kako ga po domaće zovemo.



07.10.2015.

- 08:56 - Komentari (20) - Isprintaj - #

01.10.2015., četvrtak

Za čije interese

Kako je bilo, a hoće li, i kada, i kako neki od nas neće doživjeti vidjeti.


- 08:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>