život je kako kada

< svibanj, 2021  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je registriran 16.01.2013.

11.05.2021., utorak

Poseban poklon

Listajući po arhivi ugledah ponovo pjesmu koju mi je posvetio dragi prijatelj pjesnik u vrijeme moje tuge. Pjesma je prekrasna, ne zato što je poklonjena meni nego zato što ju je napisao vrhunski pjesnik, samozatajni čovjek, pun dobrote unatoč osobnih tragedija. Vjerujem da će te osjetiti snagu njegovih riječi.

KALIPSO

Žena
Žena more
Žena sol
Žena zemlja
Žena na obali
Otmjeni šešir, sunčane očale i kosa, kosa, vjetrova uzdanica
skrivaju joj pogled
Progutanu tišinu
Žamor ljudi, dječji smijeh, krikovi ptica i muzika sa radio stanica
ne dopiru u njenu intimu
Svemir u svemiru
Žena
Žena plavo
Žena crnica
Žena stijena
Žena obala
napeta kao tetiva Apolonova luka
rahli se po pijesku
U daljini
brodovi bježe iza crte koja spaja nebo i zemlju
Slijede Sunce
Cvatu u njenim suzama
Žena tuga
Žena tajna
Žena na obali
Čeka, ukopana
Pjeva najstariju pjesmu
Njezin dragi
plovi iza horizonta
Mjesec mu je oko
Zvijezde suputnice
Njezin dragi
čuje njenu pjesmu
Pleše

D. B. 07.07.2019.

( posvećeno mojoj prijateljici
Pjesnikinji
A.Ž.K.)

- 17:05 - Komentari (28) - Isprintaj - #

08.05.2021., subota

Majčin dan

Druga nedjelja u svibnju, majčin dan, neka svim mamama bude blagoslovljena i radosna, neka Ljubav obriše suze onima čije srce tuguje i osmjeh podari.




Mamma
Mamma, son tanto felice
perché ritorno da te.
La mia canzone ti dice
ch'č il piů bel giorno per me.
Mamma son tanto felice,
viver lontano perché.

Mamma, solo per te
la mia canzone vola.
Mamma, sarai con me
tu non sarai piů sola.
Quanto ti voglio bene!
Queste parole d’amore
che ti sospira il mio cuore
forse non si usano piů.

Mamma,
ma la canzone mia piů bella sei tu,
sei tu la vita
e per la vita non ti lascio mai piů.

Sento la mano tua stanca
cerca i miei riccioli d’or.
Sento e la voce ti manca
la ninna nanna d’allor.
Oggi la testa tua bianca
io voglio stringere al cuor.

Mamma,
solo per te la mia canzone vola.
Mamma,
sarai con me, tu non sarai piů sola.
Quanto ti voglio bene!
Queste parole d'amore
che ti sospira il mio cuore
forse non s'usano piů.



- 07:47 - Komentari (22) - Isprintaj - #

06.05.2021., četvrtak

O otati mojem

Kako više ne mogu slušati ova naša tri dječaka koji bi trebali državom upravljati, zaokupih misli na bogobojazna i voljena čovjeka.

I narode moj, divan,t ću vam malko o najvažnijem čoiku u mom životu, a mislim bio i osto. Sigurno već znate, otata moj mili. Bijoj on, kazli bi danaska moderno, zgodan, al meni,j malenoj ljudina. Kad se kazlo ljudina, to,b značlo čoik od oka i dobre duše. Uone dane duša,j bila većma važna od lipote. Ko da ga isad vidim. Crni brci, obrve guste ko busen povr plavog oka, a kosa, mili Bože kosa, kodaj ježa na glavi nosijo. Kratko ga brico vaik šišo, samo brk nije dao skinit nikad. Volijo je on ljude i pomago, kom god je tribalo i nikad pito nije oćel mu se vratit što drugom posudi. Takoj po selu bilo njegvih alata, plugova, drljača, vagira, uzda, oglavina pa sve do sitnog, kazli bi za svak dan što triba. Ljutla se čeljad u kući, al to nije pomoglo. Kad bi neko pito on dadne pa kad zatriba traž kome,j posudijo. Znalo,j bit da neki kažu; nije kod mene, a on ondaka posudi od kuma Đure. Ljutla se omama i tetke moje jerbo su one puno radle, ko kaki muški. Otata nij imo sina, paj otac moj puno pomago. I on, otac moj, se ljutio kad ga otata zove kosit djetelinu, a kosu nekom posudio pa se moro tata vratit kući po svoju i po dana izgubit na vamte-tamte. Al neb ja minjala mog otatu nizakog drugog jer bijo,j najbolji. Svake bi mi nedilje iza mise kupijo fišekl oni svileni bombona kod Strike u slastičarni. O Bože kak su bil fini. Malo cuclaš pa se otopi šećer, a unutra ona krema pa ti sve žao jer malo,i u fišeklu, a druga nedilja dalko. Duša mi zatreperi kad o otati mislim i slike onije dana vratim. E narode moj, punob ja mogla još onjem divanit, al iovo je dost da,s vidi kulko mi nedostaje.

(Po Slavoniji u mom djetinjstvu gotovo svako selo imalo je svoj govor. Danas se sve više gubi i službeni jezik polako stavlja u zaborav kako se nekad divanilo (govorilo). Tako sam i ja već dosta izgubila i još samo sa sestrom ponekad otegnem onako slavonski. Često se smijemo jerbo se ne možemo više sjetiti kako se nešto kazlo (reklo), a naši nasljednici osim nekih riječi pojma nemaju.)

i kad mi dođe




- 10:02 - Komentari (26) - Isprintaj - #