Bez rijeci

-Vidio sam bas ruznu scenu danas...
-Stvarno, sta?!
-Vracao sam se s posla i ispred mene je isao par koji se zustro svadjao i nisu obracali paznju da li ih ko cuje, i nije ih bilo briga sto skrecu paznju na sebe! Posto se njihov put poklopio sa putem kojim ja idem kuci, bio sam svjedok razgovora, ako se to uopste moze nazvati tim imenom. Elem, djevojka je ocigledno potresena svim sto se dogadjalo prije toga, kroz suze vikala na mladica da je totalno neodgovoran kada je ona u pitanju, da to nikada nebi ucinio da je njemu nesto bitno, da on vise voli alkohol nego da ona bude srecna, da je tako sa svim planovima koje zajedno naprave, da je samoziv i da njemu treba sluga a ne djevojka, da je on savrseno srecan sa njegovim prijateljima koji vole da piju kao i on...
-Uspio sam da shvatim da je bio u pitanju rodjendan nekog njenog rodjaka na koji su trebali, a ipak nisu posli, prvo zbog kasnjenja, a zatim i zbog stanja njenog momka koje nije bilo za porodicno pokazivanje, jer se po njegovom nesigurnom hodu i upletenom jeziku moglo bez sumnje zakljuciti da je u najmanju ruku pripit!
-Ne znam u kom momentu se pijanom mozgu ucinilo da je dovoljno trpio kritike i da vise nema dovoljno jakih argumenata da odbrani svoju poziciju, tek momak je zastao, uhvatio je za lijevu ruku i osamario je!
I samo rekao :"Ucuti vise i kreni kuci"
-Zgrozio sam se!
-Da, u pravu si, ali divna pouka, zar ne?
-Ma da! Bas divna! Poucna je koliko neko moze nisko pasti i kako moze koristiti silu da ispravi gresku! Sjajno!
-Ne, potpuno pogresan zakljucak si izveo!
-Situacija kojoj si prisustvovao je uzasna, jos uzasnija sto osoba koja trpi teror radi to iz najcistijih pobuda, iz ljubavi prema nekom ko to ne zasluzuje, ali nesto drugo tu postoji skriveno o cemu govorim.
-Covjek je cudno stvorenje ponekad, pa nesto najljepse sto mu je dato da osjeti u zivotu, a to je bez sumnje ljubav, izvrce i pokusava da manipulise drugim ljudima preko nje, ne shvatajuci da tako samo gubi i trosi dane u kojima je, sa iskrenom ljubavlju mogao da uziva!
-Da, ali sta je sa stranom koja pati? Taj koji trpi teror osjeca tu ljubav ali ne uziva jer nema ko da je uzvrati! Propada!
-Odlicno! To sam i htio da ti ispricam...
-Jesi li ikada vidio bebu da je prohodala a da nikada nije pala? Jesi li naucio da vozis bicikl a da nisi pao? Moze li se druziti sa prijateljima a da te ni jedan ne izda? Mozes li trcati bos po livadi a da se ne ubodes? Koliko puta si ucinio uslugu a da ne dobijes iskreni osmjeh zahvalnosti? Mozes li u cvjecari punoj nepoznatog cvijeca iz prve pogoditi koji cvijet najljepse mirise? Moze li se zasaditi vocnjak a da ne isprljas ruke? Je li moguce vidjeti izlazak sunca a da prije toga ne tumaras po mraku? Jesi li ikada ubrao ruzu a da te prije toga nije raskrvario trn? Postoji li covjek koji nikada nije zaplako? Jesi li nekada vidio ruzu koja je odmah bila ruza a nikada pupoljak ili pauna koji je odmah imao divno perje?
-Tako je i sa onima koji pate od onih koji ih terorisu dok ih oni vole, krenuli su sigurnim korakom u potragu za savrsenom ljubavlju koja je lijepa kao izlazak sunca, kao djecji prvi korak, kao procvjetala ruza, kao paun u igri osvajanja zenke...
-A da li bi covjek osjetio miris da ne zna sta je smrad, da li bi se divio labudu da ne zna kakvo je goluzdravo pile, da li bi mu zastao dah od jutarnjeg sunca da ne zna sta je mrak?
-Ja sam siguran da ne bi!
-I u jos nesto sam siguran, ljudi koji nisu patili, ne bi prepoznali ljubav kada bi im zakucala na vrata sa svim carima i ljepotom a covjek koji je osjetio udarce dok je volio sigurno ce prepoznati pravu ljubav kada je sretne, predace joj se i uzivati u njoj...
-A sresce je sigurno, jer je trazi!