Lud je ali je mozda srecniji...

Da ne davim kako ali od tog dana isao sam redovno na klupu da bih porazgovarao sa cudnim poznanikom a kasnije i najboljim drugom.
Nekada smo samo sjedili u tisini, gledali more i prolaznike a cesce razgovarali.
-Jesi li zaljubljen?
Malo sam se zbunio ali odgovorih.
-Da.
-Iskreno, volis svoju djevojku, zelis da bude srecna i sve bi ucinio da joj tu srecu omogucis i ti bi bio srecan zbog toga?
-Pa naravno!
-Sta bi uradio da vodi ljubav sa drugim muskarcem?
-Svasta! Glupo pitanje! Ostavio bih je!
-Stvarno!?! A, zasto?
-Zato sto me je prevarila i izdala, eto zasto!
-Zato sto je ona moja djevojka i ja je volim!
-Pa da... Znas ja mnogo volim more, i ovu klupu, nema srecnijeg covjeka od mene dok sa nje gledam zalazak sunca, kupanje u moru mi pricinjava veliko zadovoljstvo i more dozivljavam kao velikim cudom postojanja ali imam li pravo da zabranim pristup svemu tome, recimo... tebi?
-Ma daj, pa to nije isto!
-Ne? A zasto?
-Ona je zivo bice a ne neki apstraktni pojam!
-To je neuporedivo, ovdje se radi o stvarnim osobama sa stvarnim osjecanjima!
-Hoces reci da bi bio povrijedjen i iznevjeren?
-Pa, naravno?
-I smatrao bi to njenim izdajstvom i cinom koji ti na neki nacin nanosi bol?
-Da.
-Ne bi ti bilo drago sto je ona srecna?
-Vidim sta hoces da postignes, ali si pobrkao pojmove! To nije isto, to se u ljubavi ne radi, to ne radis kad nekoga volis!
-U redu. Ali sta je onda to? Ljubav ili vlasnistvo nad nekim koga volis? Mozes li nekog voljeti a da ga ne posjedujes? Mozes li biti zaljubljen u nekog bez trunke posesivnosti, volis li to sto vidis onakvo kakvo jeste, za tebe savrseno, da se radujes svakom njegovom pokretu i djelu a da si samo nijemi posmatrac i pomagac na njegovom putu kroz zivot?
-Ja ne poznajem ljubav ali zelim da je upoznam kao takvu, bez obzira da li je to covjek ili nesto apstraktno, kako ga ti zoves.