Mortvli lnevi
disu one trudne kosti
di je portil stori puk
zabrecolo jopet zvono
u varoš je nastol muk
portila je pul mustera
velu starost doživila
koda u snu je pasalo
na kroj rekla ni mi stalo
corno zemja, corne joci
škurina i studenica
navila se nal kostima
i sviro im po parsima
nebo place, mortvi lnevi
po kostima pado dož
cul son provjat ol starijih
jo se nikal ne spominjem
baren kapje da ne kapje
sitno rosa veli dož
da zalije trudne kosti
i siti me di ću bit
ku to more sal kapit
arivali mortvi lnevi
svak svumu nosi cvit
tu mužiku, studenicu
poštuje cili svit
još jedon put pokuj vicni
svitlust vicnu njima doj
gledot ću se potežit
da ugledon vicni roj
( kalafot iz komiže)
|