ZAR NIJE VRIJEME....
Zar nije vrijeme
da utrnemo svijeće prošlosti
iza zrcala slobode....
Da pometemo otpalo lišće
ispred vrata na koja
banut će neznanac
s osmjehom anđela...
Zar nije vrijeme
da zakopamao srebrne novčiće
judinih glasnika...
I krenemo na obzore
na kojima treperi
purpurna kugla novog dana....
Zar nije vrijeme
zaplivati protiv struje
koja život se zove.....
Potrčati za zveketom ključeva
nepoznatih čarobnih vrata
koja otvaraju nove dimenzije....
Zar nije vrijeme
dati si oprost
od svih nenapravljenih grijeha
i zatvorenih očiju krenuti,
otvorena srca
prema obećanoj zemlji Kanan....
Zar nije vrijeme
zaboraviti Atlantide
u oceanima duše....
Otopiti glečere poraza
toplinom spremljenom
u škrinji zavjeta....
Vrijeme je....
Izuti se i potrčati
rosnim poljima....
Osloboditi se i poletjeti
plavim prostranstvima
iznad morskih beskraja.....
iznad tajni prašuma.....
iznad nepreglednih pustinja....
Dotaknuti beskraj....