DVOJE U OKOVIMA
Nas dvoje.. dvoje u okovima…
kao robovi na rimskim galijama,
kao dva cvijeta u lončanicama,
kao dva slavuja u krletkama
kao dva draga prijatelja u vječnim zamkama…
Možda smo se trebali poljubiti davno nekada,
dok smo još bili dva tek ispupala cvijeta,
dok nas nisu zaslijepila primamljiva svijetla
dalekih gradova i djetinjastih snova..
Ukradimo ovaj trenutak- još možemo maštom pobjeći
na neko skrovito mjesto… i šutjeti,
bacat ćemo kamenice na naše prošlosti;
na naše poraze, naše zablude i naše snove..
Ispričat ću ti tišinom i reći ćeš mi pogledom:
tko je u nama ubio dvoje bezbrižne djece,
tko je skrio one bezazlene igrice u okovane police;
tko se to usudio umetnuti bore na tvoje divno lice…
Ti i ja....dvoje u okovima....
kao ljubavnici iz grčkih mitova,
kao dvije oaze koje dijeli nepregledna pustinja,
kao dvije strme obale podijeljene brzacima....
kao dva vremenska putnika u različitim stoljećima...
Možda za nas još postoji nada,
na dalekoj, samo nama poznatoj planeti,
negdje s odbjeglim, zelenim bićima,
u zviježđu Lire...obasjani zvijezdama...
Iskoristimo svaki tren ovog života,
na poljupce ukradene nimfama i bogovima,
skrijmo trag utisnut u pjesak našim stopalima
od lakomih trgovaca ljudskim osjećajima...
Ispričaj mi tišinom...pogledom ću ti reći;
tko je u nama ubio nevinost djeteta
i tko nas je osudio na vječna lutanja,
od pakla do raja... od pomrčine do sjaja...
PJESMA JE SAMO DJELOMIČNO MOJA.......AL MORALA SAM JE DANAS STAVITI.......NADAM SE DA ĆE MI BITI OPROŠTENO.
09.04.2009. u 12:09 | 21 Komentara | Print | # | ^
POSLJEDNJA PJESMA KRALJICE KAVANA
Dotiče noć prve trake zore
Ko umorna kraljica kavane
starog pijanca svojom pjesmom...
A izgubljena duša traži oprost i nadu
na rubu grada...prema cesti koja vodi u pakao.
Posljednji taktovi paraju srce
Iz čaše se cijede nevidljive kapi
Niz lice umorno klizi
Posljednja i najbolnija suza...
Snova više nema, ni nadanja
Sunce ne zalazi u taj prokleti grad.
A tako je ravan taj put za nigdje
nije ni bolan ni posut trnjem
i lažu oni koji kažu
da pakao je kazna za grešnike i ubojice..
Posljednji novčić kotrlja se
na prašnjavi pod, uz glasan zveket
zatvarau se vrata stare kavane
za starim pijancem zauvjek...
Molim još jednu tihu baladu
od ocvale dame umornog glasa..
I pružam joj dukate
grijehom ukaljane.
Na prašnjavom stolu
dogorjeva svijeća....
Ovo je moja posljednja noć
bojažljivo i sa strepnjom odgovara...
Ne pjevam više za novce
pjevam za tugu...
pjevam za dane koje više nemam...
U umornom glasu naslućujem očaj
u pogledu sjetu i crnu suzu
Na usnama slijepljeni, jeftini ruž
na licu beznađe i očaj.
I slušam baladu
I priču života
Stare kraljice kavane
na rubu grada, na cesti za pakao....