nebuloze@nemampojma.hr

+glavni lik obiju knjiga: harvardski profesor; Robert Langdon
+ženske: naravno, u svakoj zbari neku
+uspjeh samih knjiga: jedna mnogo mnogo više nego druga
+pisac: Dan Brown
+knjige: Da Vincijev kod i Anđeli i demoni
+u čemu je štos?

e o tome će biti ovaj post

čisto, blago, neprimjetno se nadam da ste pročitali barem jednu od navedenih knjiga...u protivnom... shame on you!
uglavnom, ako ništ drugo, barem se nadam da ste načistu sa sadržajem da vincijevog koda, jer ovoga puta, kratkog sadržaja neće biti!
što se tiče anđela i demona, pa tu je manja vjeroajtnost da ste to imali u rukama, pa ću o tome samo u par riječi; dakle, opet glavni lik je znameniti profesor simbologije koji, gle čuda, riješava slučaj! naravno, opet neki tatica bude ubijen, te on pomaže kćerki da nađe ubojicu i spasi svijet. uglavnom, tatica je radio s kćeri na projetku ubrzavanja čestica i stvaranja čuda božjeg, kojim bi dokazao kako je sve djelo božje (inače je tatica svećenik-znanstvenik), te da se to znanstveno može dokazati...pa su ga ubili... no, u stvaranju tog čuda, tj tvari iz ničega (tek toliko da vam bude jasno), nastala je i antitvar, koja se može koristiti kao i atomska, samo što je x puta jača! naravno, ima i svojstva atomske energije, što ju čini tako privlačnom za uništavanje i slične vesele aktivnosti. i u biti, velika količina tog čudanca bude ukradena (čak nekoliko grama), i to neki luđak stavi u vatikan, da biskupi "malo odlete u zrak"... i tako dalje, i tako bliže, natezanje, vamo-tamo, oko kojekakve sotonističke sekte, iluminata, koji su to kao tamo postavili, a koji su inače kao neke glavne face, samo što su se kao raspali prije x godina... da sve bude ljepše, imaju samo 9-8 sati da spase cijelu stvar, ali u to vrijeme neki lik, iz nekog afričkog plemena bogu iza nogu, ubija, svaki sat po jednoga, 4 biskupa, te ih označuje simbolima drevnih iluminata, simbolima zemlje, zraka, vatre i vode... i ništ, na kraju ipak sredi bapce, ali za to vrijeme se robert langdon i njegova pratilja ganjaju s njim po drevnom putu iluminata i tako dolaze do njihovog nekadašnjeg središta, gdje afrikanac odapne, a ovi, znajuči istinu, trče prema vatikanu tajnim puteljkom koji povezuje te dvije zgrade.... u biti, ima tamo i jedan camerlengo, tj lik koji se brine za sve stvari tok zasjeda konklava, tj kada se uspostanovi da je papa mrtav.... i taj camerlengo je u biti kao neki mesija, sav neki dobar, bla bla bla, možete si misliti, svetac neki.. u biti, lik je sav protiv tehnike, ali je kao ful moderan... i u biti, sad njemu kao "bog kaže gdje je skrivena ta bomba", pa on sa robertom kao ide u potragu...bla bla bla, na kraju ipak nađu sve i spase svijet....
konac konca je da se ispostavi da je svetac aka camarlengo u biti ubio papu, koji mu je u biti bio otac (ma divno), da je on zapovijedao onom nekom afrikancu, arapinu koji je več vrag bio, da je on dao zaklat sve te biskupe, te da je on stavio tu "bombu" u vatikan, pa ju je kasnije spasio i sl... u biti lik trknut, manijak, fanatik i slične lijepe riječi....
i na kraju, što ga je potaklo na sve to, kao papa mu je rekao da ima dijete, pa ga je zato ubio... i papa je također, kada je saznao za cijelu antitvat historiju, htio to obznaniti javnosti kao nešto što je bogme super, nešto što konačno ujedinjuje znanost i vjeru...pa je to malog camerlenga "malo" dirnulo u živac.... i to bi bio roman, u veeeelikim crtama....
mislim, ako se ovako pogleda, nije ništa posebno, mislim triler neki kao krimić, da boli glava od apsurda i besmislica, ali kao što je slučaj i s mnogo knjiga koje se čini blesavima, one suštinski ipak imaju nešto za reći! nešto što će vas natjerati da ju čitate bez prestanka dok ne saznate cijelu stvar, dok vam barem donekle ne bude jasno o čem se radi jer vas je negdje cijela bit knjige dirnula u živac...

dakle, da počnem o onome o čemu sam zapravo htjela pisati!
obje se knjige, više-manje, bave jednom temom - vjerom. vjera, postojanje boga, zašto, kako i sl.
ali da vincijev kod se ipak više proslavio od anđela i demona... dakle, u čemu je kvaka?
kvaka je u tome, što se dvk (da vincijev kod, da ne pišem stalno) bavi onim stranama vjere u koje zapravo vjerujemo, shvaćate? mislim, one dijelove koje uzimamo zdravo za gotovo... daje nam kojekakve skandalnozne izjave i činjenice, ali jedva jedvice nešto što bi se moglo nazvati kao "a što da sad s time radim?"... mislim, onak tamo su sve te stvari samo puko "nabacane" i na čitatelju ostaje da li će povjerovati ili ne, i ako da, kako će se s time nositi i koliko će mu to značiti...
dok je andeli možda malo više, kako da kažem, više orijentirana prema onome duševnom... mislim, naravno ima i ovdje kojekakvih "činjenica", ali možda je to previše znanstveno, pa ima više "toplog zraka" od čistih činjenica... više se razmatraju duševne strane vjere od materijalnih, koje su jedva i spomenute... mislim, priča se o povezanosti znanosti i vjere, o prisutnosti boga, o postojanju čuda... i onda se čovjek čisto zapita, na koju je sad foru napisana ta cijela priča... mislim, da nije ono što je, pomalo sarkastična, pomalo cinična, knjiga bi se mogla uvrstiti u one neke vjerske baljezgarije koje se prodaju po crkvama ili kod svećenika hare krsne... kao ona "poslovica"; isti k*rac, drugo pakovanje... mislim, zar se i vjera može nekako opsati, nekako doživiti na možda drukčiji način od onog kako je danas zamišljamo? zar se sve sastoji od isusa, budhe, marije magdalene, svetog grala, hare krsne, jahve i pitaj boga čega....
mislim, čovjek jednostavno mora vjerovati u nešto...a što, e to je več malo teže pitanje... ateisti vjeruju u znanost, to je, čini se, njihova vjera; večina hrvatske populacije "vjeruje" u ono što im se naklapa po katoličkim crkvama... pa što je onda bit svega?
te stvari oko vjere... makar ljudi i ne vjerovali u nešto, ili barem tako rekli, oni jednostavno moraju vjerovati u nešto! makar to bila britney spears!
jednostavno mora postojati nešto, bilo što, što im nešto znači na ovoj planeti....
no, sad sam opet skrenula sa teme...

u čemu je dakle smisao? ako će mo recimo, kršćani. zašto bih ja baš morala vjerovati u sve to što mi kažu u crkvi? bez uvrede, ali tamo se kaže i malo previše gluposti, pogotovo kada se političari sjete politizirati... ili kada papa daje kojekakve "udri me lopatom" izjave, pa se na kraju izvlači forama dvanaestogodišnjaka: "a nisam ja to tako mislioooooo".... ma ne, sam se usput još nekoliko ljudi pobilo zbog tvojih blesavih izjava, ali nema beda, ipak si ti papa, pa sve smiješ
ne znam, koji je smisao? zašto se ljudi toliko zgražaju nad time da je recimo isus imao djece? i što sad s time... šok pet minuta i gotovo. možda je to zbog toga što su nas tako učili, to nam je nekako u krvi, to je ono za što su nam rekli da moramo povjerovati, makar nemalo smisla... i to je ono nad čime će mo se zgražati, makar rekli da više ne vjerujemo u sve te bajke... makar se več prekrstili u nešto sasvim deseto, to će zauvijek ostati u nama...više-manje...
današnje religije su večinom parodija na ono što su nekada bile... prije, prije x stotina godina je sve to možda imalo smisla...ali problem je u tome što je do tada prošlo več upravo tih x godina i da su se ljudi (večina barem) iselili iz kojekakvih katakombi... to je kao kada danas neki teenager lijepi postere po zidu i pjevuši pjesme osobe koja je na zidu... dok su prije takve osobe prikucali na križ..whateva....
zar suštinski ne vjerujemo u nešto, nešto uzvišeno i baba koja ima raspelo oko vrata i ja koja furam pentagram? to je kao da za božić dobijete dva ista poklona samo u drugačijem pakiranju, a vi totalno happy što ste dobili, ne znam, novu majicu i novu potkošulju, a onda na kraju dobijete dvije iste hlače....
i možda je baš u tome "tajna uspjeha" tih knjiga... da vincijev kod je ipak nesto, sto nam, kao i biblija, prodaje bajke, u koje možemo povjerovati ili ne, dok nam andeli i demoni ipak pokusava docarati nesto sto bi se uzdiglo od tih bajki, samo da mu se da priliku....



toliko o tome za danas...

vozdra i xoxo


ps: patuljak na gorostasovim leđima vidi najdalje