Ovaj post pišem ISKLJUČIVO (da,da,da,da! - posebnim akcentom, hahahaaha) da maknem ovog dole psa,šta ga stavila Tamara dok ju je pucalo =) =) =) hahahahaha...evo taman sam gledala film "NEŠTO POPUT LJUBAVI" po ko zna koji put,u videu me već malo čudno gledaju....ko ih jebe...hahahhahaha... i sad ne znam šta da radim jer mi se ne spava...ajoj...ni prošlu noć nisam ukupno spavala sat i pol...ali dobro je to =) Eto nikog nema u Rijeci...blago njima svima....ja bi negdjeeeeeee =( Tamy ljube putuješ mi za 3 sata...aaaaaaaaa =( sretan put, uživaj mi i nađi nekog Francuza ili Engleza....hahahahaha =) =) =) Karla mi se vraća u srijedu....jeeeeee =) jedva čekam da je više vidim...aaaaaa =) =) =) Ina ko zna kad dolazi....valjda petak...da,da....jedva čekam...da ja i ona radimo dobri stari krep i gledamo bezgranično puno glupih filmova uz još puno fast fooda...hahahahha...kakva dijeta???DEBELJUCE SU DEBELJUCE....bolje da ljulja nego da žulja....hahahahaha =) =) =)
Eto mali pregled filma... =) =) =)
a vidi ga.. a jaaaaaooo..ma ke legenda...jebe se njemu...za sve...=)
kopajući po starim utisnutim koricama "VEDRIH DANA"...došli smo do uspomena na naše djetinjsvo.. aa jaaaaaooo....NPR......=).......
1. razred... TAMARA PARAVIĆ
*PRVI DAN ŠKOLE*
Prvog dana škole sam se malo bojala. Škola je jako velika, a ja mala. U školi se uči, a ja sam se znala samo igrati. Ipak sam ponosno stavila novu školsku torbu na leđa i krenula prvi put u školu. Pred školskim vratima nas je dočekala učiteljica. Imala je lijepe oči koje su se smijale. Više se nisam bojala. Zavoljela sam školu i rado u nju idem. Više mi ne izgleda tako velika. Možda zato što sad znam čitati, pisati i računati DO DVADESET!!!!.......=)........
4. razred... KIM MATRLJAN
*MOJA NONA*
Iman nonu najboju na svetu
onako vesela slična je cvetu
vavek me lepo dočeka i neć mi da,
a još je slaja njena beseda.
Nju nikad niš ne molin
zato ju najviše i volin. =) =)
4. razred... INA MIŠKULIN
*KAD ROŽICE DODJUU NA VLAST*
Kad rožice dodju na vlast
zrakom miris leti,
judi onda povedaju
da proleća dih se oseti.
Sunce već na lice grije,
toplina leta polako se smije,
a ja kišen i kišen,
aš va zraku osim diha i pelud udišem. =) =)
eto...hahahahhahahahah...=)
kim oime volim te
Jednom davno , svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put , Ludost je , uvijek tako luda , predložila : " Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije , pobjednik je među osjećajima. " Intriga je podigla desnu obrvu , a Radoznalost je , ne mogavši prešutjeti , pitala : " Skrivača? Kakva je to igra? " " To je jedna igra " , započela je objašnjavati Ludost , " u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun , dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem , polazim u potragu , i koga zadnjeg pronađem , taj je pobjednik. " Entuzijazam je zaplesao , slijedilo ga je Odusevljenje Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. je bila protiv skrivanja , a zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek , na kraju , svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja , iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati. " Jedan , dva , tri ,...." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost koja se , kao i uvijek , samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo , Zavist se sakrila u sjenu Uspijeha koji se mučeči popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se je svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero , a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira , a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište , ali samo za sebe! Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a Požuda i Strast u krateru vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je Ludost izbrojala 999.999 , Ljubav još nije pronašla skrovište jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. " Milijun " , zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost , iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist , i naravno Uspjeh , a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu . Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu. Tako je Ludost , malo po malo, pronašla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak. Zašla je među ruže, uzela suhu granu o, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima. Odjednom se začu bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči. Ludost nije znala što da učini. Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
aaaaaaaaaaaaa.....=)...hahahah...=)
EVO ME....sad sam se upravo vratila....i jako sam umorna tako da ću ti KIMBA moja samo čestitat..neću ništa posebno napisat....znaš da ti UVIJEK želi sve naj...naj..naj..pa tako i ovaj put...hehhehheheh...=)...........a i kad sam ponovno pročitala ovaj post ispod... me sram pisat postove..jer ja neznam tako..ahhahahah..=).....onako lijepo...misaono..=):.. ajaaaaaaoooo..beba moja mala....=).............volim te puno..puno.....SRETAN ROĐEEEEEEEEEEEENDAN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! =).......
Veza između ljudi koji se potpuno razumiju, toleriraju, savjetuju i bezuvjetno vole zove se PRIJATELJSTVO! Iako sam još jako mlada da bih govorila o kojekakvom iskustvu i proživljenom životu, mogu reći da mi prijatelji u životu (trenutno) najviše znače... oni su uz mene i kad sam sretna i kad sam tužna, kad sam tu i kad nisam... govorim o onim PRAVIM,ISKRENIM I NAJBOLJIM PRIJATELJIMA... nije ih puno,ali važno je imati par osoba do kojih ti je stalo i do kojih znaš da se možeš u njih pouzdat u svakom trenutku... Prijateljstva bi trebalo biti u svakoj pojedinoj vezi - ljubavnoj, obiteljskoj, sestrinskoj... inače veza ko veza nema značenja... upravo zbog toga bih rekla da je prijateljstvo najjača i najljepša emocija koju itko može osjetiti... mlada i neiskusna ali jako sigurna u to da ima prave prijatelje... prijateljstvo se ne gradi u kratkom periodu, u to treba ulagati jako puno i jako dugo... za to treba imati puno volje i ljubavi... gradi se na svakom detalju, trenutku, riječima i dijelima između ljudi... zajedno u svemu i zauvijek... prijatelji se poznaju tek u nevolji... ima puno u tome... tek kad imaš problema i treba ti pomoć vidiš tko ti zaista želi pomoći a tko se samo pravi i tko nije pravi prijatelj... prijatelja je u životu jako puno, ali onaj tko nema osobu s kojom može raditi apsolutno sve i bez imalo srama, s kojom se može smijati, plakati, s kojom može podijeliti sve ono šta ga možda muči, koja ga poznaje u nekim situacijama i bolje od njega samog, koja mu bezuvjetno pomaže i pruža mu ljubav NIJE UPOZNAO I ISKUSIO MOĆ PRIJATELJSTVA!
Svoje prijatelje čuvam ko oko u glavi i ne želim izgubiti nijedno ono pravo... navela bih Inu s kojom se znam od svoje 3 godine, s kojom sam oduvijek bila dobra, s kojom sam već par godina nerazdvojna i koja mi je više od sestre... Tamara, koju zna od osnovne i također smo par godina više nego dobre s kojom se zabavljam ko s nikim drugim... Karla, koju znam nešto manje....ali u ovu jednu godinu smo izgradile takvo prijateljstvo da ni sama ne vjerujem da osoba koju tako malo poznam može značiti tako puno i s kojom se osijećam ko da je znam od kad znam za sebe... te tri osobe su mi trenutno najvažnije u životu i vjerujem da će te veze i dalje trajati i svakim danom jačati,da ćemo zajdno upoznavati svijet odraslih, zabavljati se, plakati, zreliti, bodriti, tolerirati, vjerovati i da ćemo se zauvijek voljeti! A jaaaaaaaaaaaaaaaao =) =) =)
Evo nas 2,vec 2. noc kod Karle...ful nam je kul...papamo nutellu,placemo,slusamo In loving memory
,valjamo gluposti a NAAAJJJVVVIIISSSEEE 'SPAVAMO'...I hvata nas neopisiva nostalgija za susjednim nam zemljama 
Karla nam sutra dobiva mnogo ocekivano mesnato bice...a jaaaaaao...jebe se njoj... 
...jos bi mi toga napisale...ali tipkovnica je u teskoj banani...ovih cca 60 rijeci pisemo 43 minuteeeee!!!!!!!!!!!!!!!!! 
ZIVILI!!!
P.S - Pozdravljeni su svi koji to zele biti!
