petak, 23.03.2007.

Pad sistema

...totalni.
Petak navecer. Sjedim za kompom uplakanog lica dok mi se ostaci maskare cijede po omiljenoj bijeloj vesti. Samo ja i poluprazna kutija bijelog marlbora.
Razmisljam da si natocim kap neceg zestokog, samo me panican strah od alkoholnih kalorija u tome sprijecava. Uz anoreksiju jos imam predispoziciju postati jebeni alkoholicar!Bravo DiT, bravo.

Curke su ljute na mene. Obecala sam izaci s njima veceras. Ne mogu, jebemu ne mogu! Cijeli tjedan bio je apsolutno savrsen, zasto se najgore stvari dogadjaju vikendom?

Nisam puno jela. Vjezbala sam. Po cijele sam dane bila vani i uzivala sam u svom odrazu u izlozima. Dala sam mu broj, bila sam s njim. Ostavio me bez daha. Mogu satima sjediti s njim u najvecim rupama od birceva, sto bi mi prije bilo nepojmljivo. Mogu satima i satima ulaziti s njim u duboku filozofiju. Mogu ga satima samo slusati i gledati kako me lagano osvaja.
Mogu se vratiti u svoju proslost. U dane kad sam se klosarila po kvartu i napusena citala Nietzchea iako pojma nisam imala o cemu frajer govori. Da, da, ova mala umisljena sminkerica, danasnji povrsni snob. Iako sam i u tom trenutku imala visoke cizmice i savrseno ispeglanu kosu. Samo mi tad to nije bilo tako bitno.
Voljela bih otici s njim negdje daleko, gdje me nitko nece naci. Gdje me takozvane frendice nece opsjedati da idem s njima van, a nista im ne znacim.
Negdje daleko od sviju, skinula bih svoje male crne stiklice i trcala bih s njim po livadi.Samo on i ja. Smotali bi jos samo jednu i umirali od smijeha.
Zaboravila bih na probleme, makar na sekundu. Ili bih mozda shvatila da ih radimo tamo gdje ih nema. U svakom slucaju, rasplinuli bi se kao mjehur od sapunice.
I zato me toliko opcinjava. Samom svojom pojavom, svakom svojom recenicom.
Sadasnjost je tako prokleto drukcija. Ne trazim razloge, ne trazim izgovore jer jedno znam-sama sam si kriva. Sama sam tako zeljela, sama sam jednom davno mislila da je tako najbolje.

Moj decko. Moze li se to uopce definirati kao nesto?Nakon 4 godine uspona i padova. Vise padova, definitivno.Cetiri godine, cetiri jebene godine. Mogu li vjerovati covjeku koji me nekada davno toliko puta prevario i povrijedio? Mogu li mu vjerovati da me u ovom trenutku ne vara dok stotinu kilometara udaljen od mene pije s frendovima? Ne mogu i ne vjerujem. Nemam pravo reci nista jer ni sama nisam nista bolja. Ima samo jedna mala razlika-on iz zabave, a ja iz potrebe za onim necim nedefiniranim. U ovom trenutku imam osjecaj da je gotovo. Znam, jer mene intuicija nikad ne vara. Volim li ga? Zasto placem? Mrzim naviku, zasto smo se pretvorili upravo u to? U jebenu naviku jedno drugome? Zasto mu se uvijek vracam, zasto se bojim promijene, pa makar i na gore?

I sada, nakon svega, pojest cu tu prokletu cokoladu, unjet cu u sebe tih ogromnih 565kcal.
Jos samo veceras zalit cu sve sa casom viskija i uplakana leci u krevet.
"Debela" i tuzna.

Jos samo veceras.

Ljubim Vas

subota, 17.03.2007.

Konacno na pravom putu

Probudila sam se jutros s osmijehom na licu. Unatoc cinjenici da me ceka jutarnja generalka stana i da nisam otisla na pripreme.
Protekli tjedan bio je gotovo savrsen. Nije bilo gladovanja, nije bilo binganja. Iz toga proizlazi da nije bilo ni riganja.
Svjesna da se moram sama promijeniti, obecala sam si da cu jesti kad budem gladna. Uz obaveznu jabuku ujutro(dugogodisnja navika), doslovno sam se morala natjeravati da nesto pojedem. Ja, naime, nikad nisam gladna. Tako da sam na silu jela razne ab kulture, voce i povrce,ubacila sam dva cornya dnevno jer sam cijeli dan vani. Po prvi put u zivotu ne zamaram se planiranjem jelovnika prije spavanja. Unatoc svemu, i dalje padam na kilazi. Imam 47kg. Koliko god sam sretna zbog toga, ipak se brinem. Brinem se jer ne zelim vise ici down. Zelim ucvrstiti tijelo i uspjesno odrzavati 48kg. Moje omiljene dieselice broj 25 konstantno mi padaju i to me dovodi u pitanje gdje cu pobogu kupovati traperice, na djecjem!?

U utorak sam bila s frendicom na kavi i gustala u suncu i coli light. Najzgodniji frajer na svijetu trazio me broj. Naravno da mu ga nisam dala odmah, vec dan poslije. He he, pa nisam ja laka koka!
Sms po sms, kompliment po kompliment i idemo u ponedjeljak na kavu. Ruke mi se tresu, imam leptirice u trbuhu i privremenu amneziju. Naime, ja kao da sam zaboravila da imam decka. Opet ce me moji nepromisljeni postupci stajati zivaca i glave, ali sto mogu kad sam takva. Zaljubljiva, prevrtljiva i zeljna adreanlina.

U zadnje vrijeme pola se grada okrece zamnom i moram priznati da uzivam u tome. Ne znam u cemu je stvar, ocito zracim.

Kako sam se odlucila promijeniti iz temelja, lazne prijatelje izbrisala sam iz zvog zivota. Bolje se osjecam jer konacno mogu biti iskrena.

Prosli sam tjedan polozila vozacki i trenutno sam u fazi kupovanja auta. Zapela sam za peugeot 207, ali na ono sto ja zelim(neka posebna boja) moram cekati oko 2 mjeseca! Necu se uzrujavati oko takve sitnice, uzet cu tatin auto na dva mjeseca i bok.

Ostale su jos dvije stvari koje moram promijeniti, a prva je skola.
Ovo me vrijeme ocito lupilo u glavu i kao da zaboravljam da sam maturantica. Podhitno se moram uloviti ucenja, a to znaci manje ispijanja kavica cijelo poslijepodne.
Za dva tjedna idem u Rim i kad se vratim ostaje mi jos nesto vise od mjecec dana.
Veci problem je sto nema teoretske sanse da se pojavim na prvom satu.
Jednostavno moram popiti tu jutarnju kavu, a ranije dizanje ne dolazi u obzir.

Drugo-vjezbanje.
Posto nemam vremena za teretanu, odlucila sam vjezbati doma, uz Cindy. Sve pet, osim sto Cindy neumorno vjezba 45 min, dok ja izvaljena na kaucu pusim jednu za drugom!
Podsjetnk: Nazvati Ivani i konacno poceti trcati(ali ovog puta po nasipu, ne do prvog birca).

Raspisala sam se i ne primjecujem kolicino prasine koja se nakupila na monitoru.

Budite mi zdrave, lijepe i pametne!

Ljubim Vas



I da ne zaboravim: Šnina, molim te moju biljeznicu u ponedjeljak. I dodji na prvi

ponedjeljak, 12.03.2007.

Korak naprijed-kad?

Ovo se jutro osjecam tako usamljeno i prazno.
Svakim se danom budim s novim planovima koji najcesce ostano nerealizirani. Zelim da ovo tmurno, oblacno jutro bude drukcije.

Protekli tjedan prosao je i bolje nego sto sam ocekivala. Ako izuzmemo jedan binge sa dorininom cokoladom od kokosa u srijedu tocno u ponoc,sve je ostalo teklo po planu koji sam si zacrtala. Jedem.
Ujutro obavezno jabuku ili mandarinu. To mi je vec preraslo u naviku. Ako sam cijeli dan vani(a najcesce jesam) pojedem mali corny free/ab kulturu light/integralno pecivo. Popodne varivo od poriluka ili kelja/posni sir/ribu/povrce na sve nacine/pileca prsa/integralnu rizu. Dopustim si tu i tamo snitu integralnog kruha.
Ne, nisam se udebljala, cak sam i smrsavila. Opet, nije mi lako jer ne bojim se tolko debljanja kolko osjecaja punog zeludca. Ali trudim se. Malo, po malo, iz dana u dan.
Ovaj me vikend sora ogromni PMS, pa tamanim po vocu u zamjenu za cokoladu.

U petak cu ubacit vodeni dan, radi podrske mojoj Holy.
Zadnja dva dana konacno smo se na kavi okupile sve cetiri:Rexia, DL, Holy i ja. Obicno sam visila na kavi sa svakom posebno.

Sve ide po planu, osim vjezbanja. Ako izuzmemo dvotjedni svakodnevni shopping, ja uopce ne vjezbam. A stvarno bih voljela. Stalno smisljam neke izgovore u koje ni sama ne vjerujem.
Prvobitni plan bio je 3put tjedno teretana s best frendicom, a 2put tjedno trcanje po nasipu. Izgleda da od toga nista, jer sam pare za tereranu potrosila vec jedno 4 puta(dieselice br 25), a trcanje zavrsi nakon doslovno 5 metara, kad uspuhane, znojne i crvene u licu palimo pljugu i sjedamo na kavu!
Umjesto teretane u ponedjeljak cu pocet vjezbat uz Cindy, a ovo nase trcanje pretvorit cemo u brzo hodanje, takodjer dva puta tjedno, za pocetak.

Posto sam u zadnje vrijeme preokupirana zeljom da se izvucem iz svega ovoga, potpuno sam zanemarila skolu. Ne ucim, markiram i ispijam kavice kao da imam svo vrijeme ovog svijeta. Iz nekih predmeta vec sam presla 30%, i jedino sto se mogu nadati da ce profesori imati razumijevana za jednu maturanticu i da joj nece upropastiti ljeto i upis na faks slanjem na predmetni!
I zato sada kazem dosta. Lovim se ucenja dok jos nije kasno.
Danas ucim i jedem ribu s blitvom.
Od sutra vjezbam.
Od sutra ucim.
Od sutra se hranim kao i do sada.
Od sutra manje pusim(da ziher).

Joj sto volim ponedjeljak!

Ljubim Vas



UPDATE:

U zadnje vrijeme dobivam mailove 15-godisnjih curica kojima je ana "bas fora". Koje zele dobiti anoreksiju i pitaju me sto ja mislim o tome!
Ovo je moj odgovor:
Curo draga, oprosti, ali ne znas u sto se upustas!

Ana je pakao iz kojeg se rijetko tko izvuce!Ja se borim vec jako dugo, i sve mi se cini da sam predaleko otisla da bih se izvukla!Zelis da ti smisao svagog jutra bude vaganje? Da ti jedina preokupacija bude hrana?Zelis svakodnevno brojati kalorije?Unistiti si imunitet, oslabiti organizam?Zelis da ti kosa ispada i nokti budu lomljivi?Zelis vjerovati da si sa 168cm i 48kg jednostavno predebela iako ti kosti ispadaju na sve strane i jedino sto izazivas je zaljenje i gadjenje u ljudima?

Anoreksija je psihicka bolest, koja unistava iznutra, tijelo i psihu.

Anoreksija nije tinejdzerska igra!

Ana ne mozes postati, jesi ili nisi, a ti srecom nisi.

Anoreksija te unistava kao osobu. Nema vise iskrenog osmijeha na licu, nema vise osjecaja za druge.

Samo ti i ana, jedan na jedan.

A ana uvijek pobijedi. I vodi u smrt.

Jos si uvijek zelis unistiti mladost?


NIMFETA-A zasto ti uopce ovo citas, ako ti se riga?Savjet koji si mi dala primjeni na svoj zivot, jer koliko sam uspjela primjetiti, ni on nije bas velebajan.

subota, 03.03.2007.

"Neznas cijeniti ljepotu koju ti je Bog dao"

Mozda.
Upravo to rekao mi je neku vecer moj decko. Zna za moju anoreksiju, bulimiju i ostale poremecaje.
Obecali smo si da cemo ovaj put biti 100% iskreni. Mislim da na ovo nije racunao.
Uglavnom, tu noc nisam ni oka sklopila. Prevrtala sam se po krevetu, navlacila pokrivac. Znala sam da je u pravu.
Nezahvalna kucka. Bila i ostala. Uvijek zeli vise, uvijek zeli bolje. Uvijek zeli sve.

Inace, jedem. Onako kako sam si obecala. Voce i povrce obavezno. Jogurt, razna variva i posni sir. Tu i tamo uleti koja buhtla ili lisnato. Ili kao danas, suhe smokve. Ne povracam, hvala na pitanju.

Danas sam gotovo cijeli dan provela sa svojom Holy. Kava, shopping, kava.
Unistit ce me taj Diesel, opet sam kupila traperice. Holy me uvjeravala da mi fenomenalno stoje, u sto sam se i sama uvjerila nakon polusatne parade pred ogledalom i maltretiranja jadne prodavacice. Srecom pa sam tamo cesto, navikla je vec zena.
Kombinaciju sam upotpunila savrsenim crnim stilleto stiklama koje je moja draga Nina velikodusno popljuvala.(Nina, odlicno ti stoje. Ima takvih i crvenih, bas razmisljam da ti ih kupim za rodjendan, sto kazes?)
Holy i ja napravile smo plan. Svojevrsna UN dijeta. Ovog nas puta nista nece zaustaviti. Ceka nas ljeto i Dubrovnik, pa makar se i kao dva kita nasukale na obliznjoj plazi, to nas nece sprijeciti da se provedemo najbolje sto mozemo.

Inace, ne mogu se oteti dojmu da vrijeme prolazi, a ja stojim. Upala sam u neku kolotecinu i nemam se volje izvuci. Nemam snage za ucenje. Volje jos manje.
Ako s ovakvim neozbiljnim pristupom upadnem na faks, smatrat cu se genijem.

Od ponedjeljka pocinjem ozbiljno.
Ranije budjenje, jutarnje vjezbanje i tusiranje. Kava u omiljenom bircu.
Obavezan dolazak na prvi sat. Pravilna prehrana. Redovito ucenje. Popodnevno vjezbanje. Raniji odlazak na spavanje.

Zvuci tako nemoguce, cak i za mene.


Ljubim Vas