Moja koleginica koja živi pored Beograda kad se po noću vraća kući nailazi na ruralni deo svog mesta kroz koji uvek mora da prođe da bi došla do svoje kuće, a valjda su tu po njenoj priči i neke nastanjene agresivne lutalice, tačnije čopor pasa, onda ona krene da vadi kutiju s petardama koju uvek nosi u tašni i da ih baca naokolo u želji da ih otera..... Dok priča svoju muku ja je već uveliko zamišljam poput nekog kauboja koji kad povuče obarač nikad se ne okreće iza sebe i uvek joj je šešir nakrivljen na desnu stranu; na putu samo dim cigarete.