Dopamine

23 veljača 2018

Veselim se što kese više neće biti besplatne. Možda će nedostajati vidicima vazdušne meduze no s kesama nisam nikad imao dobra iskustva. Sećam se da sam jednom prilikom kupio u prodavnici sok od maline u vidu sirupa koji se razblaživao s hladnom vodom i tik pred kućom mi je pukla vrećica i sok se razlio po trotoaru a kesa poderala kao da je od stakla u paramparčad - da sam imao ceger to se nikad ne bi dogodilo.
I danas se sećam tog tup zvuka kao i oprezan beg ispred prozora. Kasnije me je pitala mama gde je sok, ja sam slagao kako ga nije bilo. I tek nakon nekog vremena su uvideli mesto zločina jer je fleka bila brbljiva i ogromna.

Uviđam da je ljudima sve teško i da su mnogo mrzovoljni. Na prvom mestu valjda čovek treba da bude srećan i zadovoljan sobom ako uspe da izađe iz prodavnice s deset punih kesa?! Umesto toga žal i kuknjava jer neki ceger može da se sklopi u novačnik i jer trajne kese mogu da se unapred ponesu; žene bi mogle da stave kese u grudnjake, a muškarci u međunožja. Eto, to bi mogla da bude kampanja. I mnogo novca da koštaju te vreće ako ne voliš da razmišljaš.


Oznake: Foto: Hospitalbeds

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.