fali mi. jako. neizmjerno. Moja najbolja frendica.

ona je osoba kojoj mogu reći sve, od A do Ž, jedina koja točno zna kako se osjećam, zna prepoznati ono što mislim i želim, zna prepoznati i ono što ne kažem. sve mi vidi u očima, zna točno što mi treba reći da se osjećam bolje.
zna me utješiti. najbolje. Fali mi. Otišla je na faks u Ameriku. svi putevi interneta koji nas donekle spajaju, sve je to ništa u usporedbi s njenim osmijehom, s njezinim rječima utjehe i sreće. Želim ju ovdje. sada. Želim ju zagrliti i poljubiti i pokazati joj da sam tu. Za to ću morati čekati sredinu ili kraj 5 mjeseca. Još se sjećam našeg zadnjeg zagrljaja prije nego što je otišla, i kako sam plakala nakon njega. boljele su me te suze. jako.




Ne razumijem neke ljude. nikako. Ja možda čak i previše suosjećam s tuđim nesrećama, životnim pričama, nepogodama u svijetu. zato ne razumijem kako netko može samo odmahnuti rukom i reći "mah, jbg, to se ne događa meni." Pa kako netko može tako reći.....nikad neznamo što nam se u životu sprema..

jos nešto. ja uvjek dođem do nekoga kad mu nije dan, uvjek se štp više potrudim nekoga utješiti i većinu puta uspijem, jer to zaista i želim. ali kada je meni nešto, ljudi pitaju Šta ti je? i onda čak i kažem i očekujem neku utjehu, ali dobijem 2-3 isprazne riječi i...onda se osjećam jos lošije.. jer odmah promjene temu.. a meni je raspoloženje jednako.. u ovo ne spadaju moja naj frendica koja je u Americi ali se trudi pisati mi mailove i sve zna.. i moj dragi, također, koji je uvjek tu za mene i voli me. premda smo prekinuli prije 10 mj. ali on je osoba koju obožavam. Ali neznam, htjela bih i od drugih ljudi dobiti utjehu. kao što je i ja njima dajem..



ovih dana me hvata nostalgija, ogromna.. baš....velika. i boli me. jako me boli.
Onaj frend, Ž, o kojem možete pročitati dosta na mom prošlom blogu čija se adresa nalazi u boxu.. fali mi on.. kao frend, što mi je uvjek i predstavljao..
često se sjetim, prođe mi kroz glavu kako je nekada bilo a kako je sada.. sjetim se svake naše gluposti, svih naših "ozbiljnih" ragovora, svega što se tiče njega.. fali mi..stara bolna rana.. makar znam da je očito ovako moralo biti..
ž: "Otkad sam te sreo ja sam bio drugi čovjek, a kad sam te izgubio , uništilo me to."

Ali, još uvjek, negdje duboko u mom srcu tinja nada da će sve biti ponovo okej....


** neznam dali ovo netko zbilja čita ili ne, cjenim blogere koji iskreno pročitaju i komentiraju post. takvima uvjek vratim istom mjerom. Ukoliko netko ima želju da ga stavim u linkove, samo kažite


your dreamer. **