* idu dani, a uz njih noći, i mi sami
tko noću pjeva,
vjerojatno se boji mraka,
valjda onog u sebi,
tko misli da ga nema,
nadajmo se da je samo lud
prispodoba svijetla u mraku,
pa svjetionika, nekako su razvidne,
dok mrak pri svjetlu, tek uvlači,
upija sve što ulovi, a ne vidi se,
i onda vele, crna rupa je mrak,
a mrakom, tamnom materijom, ...
ne da smo okruženi, utapamo se,
e sad, kako je i ne možemo vidjeti,
a neupitno je dokazano da postoji,
trebamo li vjerovati vlastitim očima,
ili osjećajima i doživljaju općenito
tko noću pjeva,
vjerojatno se boji mraka,
valjda onog u sebi,
tko misli da ga nema,
nadajmo se da je samo lud
prispodoba svijetla u mraku,
pa svjetionika, nekako su razvidne,
dok mrak pri svjetlu, tek uvlači,
upija sve što ulovi, a ne vidi se,
i onda vele, crna rupa je mrak,
a mrakom, tamnom materijom, ...
ne da smo okruženi, utapamo se,
e sad, kako je i ne možemo vidjeti,
a neupitno je dokazano da postoji,
trebamo li vjerovati vlastitim očima,
ili osjećajima i doživljaju općenito