Konačno se netko sjetio odati počast jednom od najomiljenijih "domaćih" fast-foodova, tj ćevapima. Djelo je nepoznatog autora, pa ću je smatrati narodnom pjesmom. Ako bog da postati će veliki hit kao i narodni ep Sibinjanin Janko, pa će je na kraju djeca učiti u školama.
Nisam imao namjeru nešto puno danas pisati, nego samo staviti sliku, međutim u međuvremenu sam se sjetio što me to tako uz ćevape veže. E kad se sjetim prije par godina (dok sam još bio mlad i lud) znali smo zapaliti iz zagreba vikendom do sarajevske ćaršije da pojedemo porciju dobrih ćevapa. Išlo se tamo naravno golfom dvojkom ili (doduše rjeđe) golfom kecom (žuti TAS-ov) pa smo se i na tom planu uklopili u sarajevsku svakodnevnicu i štih. Ako malo dalje u prošlost odem opet sentimentalni osjećaj prema ćevapima. Zapravo tu postoje dvije faze. Prva traje od 15. do moje 16. godine života kad smo počeli ozbiljnije izlaziti i malo duže ostajati vani. Tada su ćevapi bili na meniju nakon izlaska, a prije povratka doma. Kako se oko 2-3 sata ujutro ćevap mogao kupiti na jednom mjestu koje je bilo ništa drugo nego malo veći kiosk, skroz mastan i izvana i iznutra, ćevapćići nisu bili toliko ukusni da bi ih netko jeo u bilo koje drugo doba nego u to ranojutarnje nedjeljno. Kad razmislim i nije bilo neke gužve preko dana, ali nedjeljom u 3 ujutro se čekalo na ćevape. A bili su dobri i jer sam se ujutro manje mamuran osjećao.
Druga faza je od 17-18 god. Tu smo već postali kao malo ozbiljniji i malo više "šminka", imali smo i drugih ciljeva osim pijanstva subotom navečer (). E tada smo išli na ćevape negdje između 20 i 22 sata, prije izlaska u pravu grill bar sa sjedalicama. Naravno ćevapi su bili i ukusniji i skuplji od onih iz kioska. Uvijek je bila dilema da li uzeti luk ili ne, jer kak ćeš s curom pričati a bazdiš po luku. Nekad nas nije bilo briga dal će se luk osjetiti ili ne, ako bi imali neku curu koja bi nam se opasno sviđala i odluči neki od nas da je to večer u kojoj će joj prići onda se obavezno nakon ćevata strusi paket orbita i cola (orbit protiv zadaha, cola protiv žgaravice); a nekad bi jeli ćevape bez luka (iako jako rijetko). Onda je došao fax, novi grad i rjeđe su se jeli ćevapi a više učilo.
Danas? Naručim nekad ćevape kad ih se zaželim. Evo i pjesmice:
|