Ne znam šta mi je danas, ali popizdit ću. Loše raspoloženje me pere, ustvari nije toliko loše, nego sam agresivno raspoložen. Prema kome? Ne znam.
Sjedim, trebao bih nešto raditi, ali mi se ne da. To što na dvije fajlice piše sutrašnji datum (znači sutra treba biti gotovo) me baš nešto i ne uznemiruje. Iako bi trebalo jer neće nitko drugi napraviti posao umjesto mene. Pokušao sam čitati malo (knjiga: Jel netko vidio djevojčice, kurva, ratne zločince - strava knjiga), al sam i za to izgubio volju. Pokušao sam i sa časopisima ali ne ide ni to. Surfao po netu, izgubio volju.
Znam zašto sam loše danas! Zbog pogleda. Sjedim u fakin uredu, za fakin stolom i pokušavam gledati vani, ali ne, fakin drvo s fakin listovima se nakeljilo na prozor i ništa ne vidim. Samo čujem tramvah i svako malo sirenu vatrogasaca, hitne ili Kanaderove pratnje.
Zbog ekološke osvješenosti moga poslodavca, palim svjetlo u uredu i počinjem shvaćati kako je ljudima u zatvoru.
Idem na kavu, fak posao, radit ću sutra
PS: ovaj post moram izbrisati
|