prenula sam se tokom noci... more su bile presnazne... gusile su me... i nisam znala kako im pobjeci... pronasla sam se u mraku svoje sobe... skrivena pred svjetlom sto je dopiralo kroz prozor... strah je drhtio u meni... tjerao me da iznova briznem u plac... grlila me hladnoca prazne sobe... i sjetim se nje... njenog osmijeha... obecanja... i u isti tren... bol presjece me jos jace...jer je bila laz... jer nje vise nema... ahh.. kako mi se prosli put osmjehnula... vjerovala sam joj... u osmijehu nema niceg prijetvornog... laznog... ali ima... i to sam prekasno shvatila... "znas da sam ja uvik tu..."...da znam... bila si..al vise ne... mrzim sebe zbog tebe... jer tebe ne mogu nikako... jer jos uvijek te zelim tu pokraj sebe... jos uvijek mi je previse stalo...izgubila sam te... nema vise nas... mozda nikad nismo ni bile... svejedno... cuvam te u svakom sumraku... i suzama te ispovijedam... malo cudoviste moje... u srcu mi pocivas... i ono krvari zbog tebe... tvojih lazi... tvog nikad izrecenog zbogom... jos uvijek mi se smijesis onim istim osmijehom koji kaze volim te... al iz mene sve vristi jer znam... lazes me... brisem suze s lica... al jednostavno mi to ne ide... zaboraviti... premda nema te... ne osjecam tvoj poznati dah kraj mene... i ne cujem tvoj glas... ne sjecam se sasvim jasno svih nasih razgovora... to me boli... jer me nikad vise neces na to podsjetiti... niti cemo jedna drugoj plakati... smijati se ili nevino svadati... ponovno glavu na jastuk cu nasloniti... i usnuti... i s jecajima se boriti... |
eo puca me da napisem neku trenutnu listu pjesama koje mi se motaju po glavi: |
eei....long time no heard..haha..pomislili bi da su mi konacno ruze pocele cvjetati u zivotu, al nee..stanje za plakanje-kao i obicno..dobro sto je bar malo humora ostalo u meni..ova mrvica.. |
Impossible love always end up the same... |
ahhh..jos uvik nikako da postanem svjesna prosle veceri...bilo je savrseno makar se nije dogodilo nista posebno..on je bio tu..al ovaj put je bio tu uz mene..tako blizu mene-tik do mene..ahhh...koji nestvaran osjecaj..jer poslije toliko izbjegavanja, on se pojavi..i progovori..maa sigurno mislite da sam luda al onaj glas bi pripoznala i u samom paklu i u tami..i svud bi ga slijedila...aimee opet mi to radi..drzi me zainteresiranom a onda me ladi..(mislim..to nikako ne moze!!)..ee i da mi svoje-naglasak na ono svoje-pice..onako iz cista mira..ahh |
Zaklinjem se na vjecnost, |
|
studeni, 2008 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv