Stajali smo pod uličnom lampom pred svitanje s mirisima ljeta,
odjeveni u čvrsti zagrljaj ispunjenih čežnji
kada su pale prve kapi tople kiše na naše osmjehe.
Prolazila sam ti prstima kroz pramenove vječnosti
i zarobila uzdah zadovoljstva koji se slio s tvojih usana
dok si me čuvao pod kaputom ove ljubavi.
Gledao si me Srcem tjerajući tragove sjena s naših lica
a moj pogled lutao je uglovima tvog osmjeha
gubeći se u tvojem beskraju plavih šarenica.
I dok je nebo ispiralo sve tuge izgubljenih jutara
poljupcem smo dočekali prvo svitanje
i zakoračili u plavozelnu svjetlost na početku našeg horizonta.
|