Na obroncima plavog Mjeseca

Konačno kiša! Konačno petak! I vikend solo!

Znam da nije lijepo od jedne mame čuti da se raduje kad joj dijete nije doma ali stvarno želim ovaj vikend provesti sa sve četiri u zraku. Bez razmišljanja o ičemu.
Boli me piksa za pranje, kuhanje, peglanje, čišćenje, spremanje i ine zajebancije koje odradim vikendom umjesto da se odmaram i budem sa svojim djetetom. Mislim...jesam sa njim ali uvijek nešto drugo prtljam pa se u stvari premalo zaista družimo.
A ovaj vikend je samo moj i provest ću ga........spavajući!

Reći ćete da nisam normalna...vjerojatno i nisam....ali i za to me boli piksa. Ali i to je dobar plan s obzirom da dnevno spavam toliko malo da ću se uskoro pridružiti žirafi i njenom ritmu spavanja 2 sata dnevno.
Ne kužim kako to uspjeva. Ja sa svojih 4-5 sati dnevno padam u nesvjest svaki dan od umora

Bemu, ne znam zašto to uopće pišem.....
...sad sam se izgubila...odoh po još čaja od stolisnika
iako bi mi bilo bolje da si skuham malo matičnjaka....za smirenje

Ovi crni oblaci, kiša koja neumorno udara u prozor, vrući čaj od stolisnika baš mi pašu. Ok, osim čaja od stolisnika...jbg više bi mi pasao neki drugi ali eto ovaj ima svoju svrhu pa moram.
Eto sad mi pade na pamet...mogla bih jednom pisati i o blagodatima raznih travuljaga i eteričnim uljima. Svašta mene zanima pa kad krenem u istraživanje ne znam stati. Mozak mi vječito radi na 220 i ponekad poželim odmoriti se od same sebe.
Zato me ovo kuckanje po prozoru umiruje...OBIČNO! Ali danas...nekako ne uspjevam. Osjećam da polagano zapadam u stanje nekog čudnog 'nemirnog mira'. Ne znam uopće kako da to stanje definiram. Možda da to nazovem Staložena konfuzija. U svakom slučaju osjećam se ko' tempirana bomba i samo čekam kad će me detonirati. Ali bar sam sama u tom svom neizvjesnom raspoloženju pa što god da me strefi bit će to na samo. Samo da ne nestane struje pa da ne čubim u mraku.

eeeh da ...Vratim se danas sa posla i skužim NEMA STRUJE. Rekoh super ....ogledavam se oko sebe i razmišljam što li se u današnje doba može raditi bez struje? Neki usrani polumrak u stanu zbog crnih oblaka i kiše....došlo mi da upalim svijeću. Onda sam se poželjela istuširati vrućom vodom da se malo zagrijem jer sam prokleto zimogrozna ali šipak...e tamo je tek mrak jer kupaonica nema prozor. Mislim si upalit ću klimu i staviti na grijanje....e hoćeš šipak....NEMA KOZO STRUJE! Onda si mislim idem barem nešto pojesti i odem do peći okrenem paljenje plina....e šipak...ne baca iskru jer NEMA STRUJE! Jaooo kako možeš biti tako blesava. TV neću ni spominjati a bogami niti slušanje muzike. Mogu jedino zavijati na mjesec...e jebiga ni njega nema na vidiku....još je dan. E i da ne spominjem da sam najviše popizdila na nestanak struje jer nisam mogla na net! Mislim si....koji si ti ovisnik, daj se saberi i lezi malo nakon posla i odspavaj.
E pa to sam onda i napravila. Stisla se na dvosjed, iako je trosjed pored mene prazan (neš' ti lude ženske) i pokušala malo odrijemati. Pa dobro ispalo je nešto manje od sat vremena ali i to je nešto. Ja to zovem odmaranje očiju. To je ono kada žmiriš i pokušavaš zaspati a mozak ko' da je uštekan na struju.
......Koje nema! Šta bi bilo tek da je IMA!!

i eto me sada tu....došla struja....ja sad čitam ove svoje bljezgarije i ne mogu k sebi doći šta sam sve uspjela nasrati. Koji mi je vrag danas?!! I već pola sata buljim u to i mislim si... ako ovo postaš svi će vidjeti kolika si luđakinja.

I onda mi sine... MA BOLI ME PIKSA!!!!! Čitajte!!!

Danas je dan za konfuziju...seruckanje...pjevanje...i čaj