četvrtak, 27.08.2020.

pasaž

bus je bio onaj za maturalce u kojemu
razmataš sendvič još prije naplatnih,
vozač je manevrirao kao da o brzini
savladavanja tih kvartovskih serpentina
ovisi transfer kroz privremeni vremensko-
prostorni pasaž, mi putnici samo smo
pokorno sjedili, dezinficirani, smijala
sam se sa zadnjeg sjedala kao da nam
je svima ovo nešto zadnje

ovo nešto zadnje




MR

ležala sam do prsa u siemens
rezonatoru magnetne indukcije 1,5 tesla
(yeah bitch magnets) uvjerena da može
čitati misli u glavi, on mi sada može
čitati misli u glavi, jako je glupo to što
zadnjih 20 minuta razmišljaš o nekom
krivom postupku, a vrijeme u njemu
skoro je isteklo, zamisli da je ovo nešto
zadnje

ovo nešto zadnje

pjevam poštara, tata mama sestra bff
dečko u kojeg si zaljubljena, tehničar pali
svjetlo viče JESMO DOBRO,
"zar već, baš sam se ufurala"
odgovaram

u ovo nešto zadnje
11:02 - { 0 } Komentiraj - On/Off


🔍🍩🗞