možeš bolje od ograđivanja i pomisli na to kako ćemo - određenim redoslijedom - svi pod zemlju!
stvari nisu zaslužile da ih odma zakopaš; zbog nekih od njih si i živa - realno
slažem, isprobavam, dajem jebeno sve
da zadržim sebe i stvari i sebe u stvarima na nekoj razini koja nije pre-porazna
sve u svemu, hrpa fejlova, ali energija je golema
ne znam od kuda mi
nekad jedva i dišem
a kamo li postojim
za neke plemenite
ciljeve
rapidna
progresija
iz ljepote i ljubavi u tugu i strah
kao tornado
nemoguće je išta sačuvati
miješaju se polja a sve mora jednom van
nitko nije siguran
od intenziteta
ni jedna rečenica
nije dovoljno kriptirana
može pomoći samo da se naglo ostari
i sve postane gluhi sadržaj koji više nema realnu podlogu
čak ni u mojoj glavi
04:26 - { 1 } Komentiraj
-
On/Off
danima umišljam da mogu birati što ću s čim ali to je laž, koliko je što odgođeno unaprijed je zadano time
koliko mi je stalo
haha, kako zajebano; bez obzira na predznak ništa neće biti lako i svemu čemu si najdužniji - OSTAT ĆEŠ JOŠ DUŽNIJI
zajebano... ishodi između kojih utvaram da odlučujem zapravo su jedno, zapravo su - više ili manje odgođeno - OVO! (zdravo svima, ja sad opet ovo radim, ja sam zaglavila u kurcu sama s rečenicama i sve što njima mogu mjeriti je koliko me nešto boli... jer je sukladno s time koliko se odgađa i grozi afekta... koliko se zadužuje... i takve neke stvari, koje možda uopće ne drže vodu, ali i tako su čisti osjećaj kojime nekako pokušavam baratati, ili ga barem malo shvatiti, apsolvirati, da mi se drugi puta olakša disanje)
kad je d. umrla nisam to napisala mjesecima, ni sada ne znam što, daleko od toga da sam imalo fer
dužna sam najljepše stvari stvarima koje su najljepše, najsretnije, najtužnije, a ide mi sve gore; čak i s ovime u čemu sam promišljena i gdje je možda i postojala mogućnost da se izbavim
jaki dojmovi, pa traumatični periodi latencije kada naglo ostanem bez svega (a tek onda postane intenzivno) i nešto se s time mora, jer postoji, jer osjećam, što se uopće može sa stvarima?
nije to sve trebalo tako
u kamatama sam preko glave, valjalo bi prestati voljeti
a ne ispucavati pokušaje usložnjavanja udaranjem dvostrukih kontri koje završavaju u samima sebi - sve je to uzalud, jeftino, blijed spin, loš prolaz
najljepše je zaslužilo - najljepše!
a ne ovo...
čime se izvlačim
od pravih motiva
*
da bar je prošlo sto godina od maloprije i sve smije imati pravo značenje
*
loše rezoniram, ali osjećaj postoji
i od njega se možda, bez obzira na ovu destrukciju
negdje grade gradovi
20:19 - { 2 } Komentiraj
-
On/Off
|
|