Daily Dropping

četvrtak, 18.12.2008.

Psycho Killer FAFAFAFAFAFA

Osjećam se poprilično ljigavo. Utrpao mi se čitav život u proteklih tjedan dana. Neki pederi ljudi su me pratili po kvartu pa sam otrčao u haustor. Savršen haustor za takvu prigodu. Inače popišan i pokvarenih liftova. Penjao sam se deset puta četrnaestim blokovima bez svjetla radi bojkota poglavara zgrade. I to skroz brzo jer sam morao nuždit ali mi je pomalo bilo bed bajtati ostale kontributore. On već tri dana pakosti mojim sustanarima i meni što loše vrši birokraciju. Skroz preliminarno: ćelava je tetka i kad god mogu stresem mu čikobernicu u geranije i obkeljim zvono kaugumama. Svako malo biseruje o skupštini/domjenku i zahtijeva kolače. Aplicirao sam se distorziranom gitarom. Da nemam jedanaest i da sam mlađi, razbio bih mu portafon jer je naprosto glup čelnik.

Tek sad cijenim Thoreauov Walden i svoju sravnjenu kuću na Kajzerici. Iako sam bio okružen Normanima i ex-partizanima što bi nam opekom ili (jednom prigodom) zamotanim izmetom razbili prozor. Imali smo magnoliju i sve. Baštu čak. Jednom sam u jagodama ili malinama pronašao zvončić. Tamo sam i prvi put okusio zemlju. Majka kaže da odonda imam crve u dupetu i mislim da je smiješna. Posjedovali smo i orah s kojega sam se po prvi put strmopizdio naglavačke. Odlazio bih sporadično do Save i žicao štupsere i kedere da mi se smile i objese o udicu kako sam mal i nesposoban da bih impresionirao oca. Razbio sam i prvi izlog mjesnog dućana šipkom okomito gađajući neki objekt šta se bjelasao na borovoj grani. Vodoravno se lomilo staklo. Kakav šok za kupce. Prodavačica je nesmiljeno stala pištati i zapomagati. Sutradan me lokalni štemer užicao da mu idem kupiti cigarete pa sam prevario oca da mi sakupi za čokoladicu Životinjskog carstva i zaputio se kupiti Kolumbo držeći oči u džepovima i nos na podu. Štemer je ostavio trag na mojem basnoslovnom kompletiću potpisavši se sa tri rupe. Prijavila nas je susjeda iz Četvrtog Podbrežja. Prvi put sam dirao cure ondje. Moj Rimini. Tamo sada žive Kinezi i robuju konfekcijom. Kakva igra riječi!


Za pet dana prije 23. godine u offroad incidentu poginuo je D. Boone i ja sam odlučio skroz čvrsto memorijalno odsolirat Minutemenov 'Life As A Rehearsal'. Ne smatram to patetičnime.

Kavo i cigarete, dajte mi snage da prebrodim ovu noć!

- 00:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.12.2008.

Zaključan sam, jer još uvijek živim sa majkom koja me napol uzdržava, i pijem vino te slušam Captaina Beefhearta koji je najbolji u svemiru

Zapravo, naslov je sve što je potrebno trenutnom rapoloženju, tj. mješavini emocija. Me and my girl named bimbo - limbo. Ovo u kurzivu se liriksi gomilaju, shvaćaš? Sve ostalo mogu izmisliti na licu mjesta i vrlo vjerojatno će biti patetično. Crime, please old man, stop this misery. Na poslijepodnevnom biljaru sam si nakiksao ruku da mi štap bolje prianja, bolje rečeno klizi, i na povratku kući sam zamazao kaput, prošarao ga plavom, pravo tašistički nekoj djevojci koju nisam ocijenio zgodnom. Šta ovaj zavija kroz saksofon. Najmrzim što moram ustajat rano ujutro. Kakva albumčina - masterpis! Kada dobijem svoj stan! Onda ću se skužit totalno. Ovo je bolnica kako ja razmišljam i reagiram. Mislim društvo i jest zakurac te ga nabiješ na trokurac, ali svejedno. Everbody's gone, high society. Jebo sve, kako se poklopilo! Captain Beefheart i ja, razumijemo se. Sada idem malo gledati u strop jer to nikada nisam radio, ali stvarno.

- 01:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.12.2008.

Ej curo ćao! Stalno viđam te - gradskim po hotspotovima, ali nikako...

Ovo je nov zapis i suluda i rijetko opravdiva smicalica nauštrb mojega coola. Trenutak je sadašnji i nije mi preostala niti jedna cigareta da u miru revidiram neke zakone koje sam si nametnuo a više mi ne pašu. Spava mi se, a kava bez cigarete je nula. Od neki dan...


Sinoć me napastovali; "u tramvaju šibicar i dva njegova krupjea".

"Gdine, nemate pokaz?" - čovjek-oblak (jer mi je baš odozgo doviknuo) sa smiješnim mokasinkama i torbicom u kakvoj sam ja nekoć držao pikule.
"RLGFDGFDPGFKDBVfvkfdssssfsf" - uzalud kopam.
"No?" - kapaciozno dobaci Oblak!
"Da, izgleda." -ah!
"Imate li inače godišnju kartu!!!" - povisi ton i zakoraknu u moj sumnjivi pogled.
"Ma imam..." - ovoono, ponosan sam mufljuz inače u životu.
"Morati ćete do remize potvrditi to da imate pokaz." - štas navro mali gavro, izražavaj se!

Spreman za okršaj sa kišom i neplaniranom rutom, iznenadio me igrom šaljiva naziva.

"Okej, pustit ću vas nekažnjenog ako pogodite u kojoj ruci mi je blokić!" - sretno će on.
"Lijevoj?!" - kao mali, odvikavao sam se od pisanja lijevom rukom jer sam učen da je desnom pravilnije, i pomislio sam da mu je u lijevoj blokić a u desnoj olovka, za što sam kasnije shvatio da je pogrešno na više razina.
"U redu je, pošteno." - spontano prozaičan, izlazi sa svoja dva krupjea.


HARDKOR!

Život mi je prilično na dnu kada sam se ovoj dogodovštini obradovao više od svega u proteklih tri mjeseca. Našao sam vino u frižideru! Savršeno. A čujem, skoro će i božić malim slovom.





- 21:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2008.

Istina je što sam ja čuo!

Zapisi datirani na već odavno potonuli nadriharmsovski gulog, neke davne 2006.... Mislite da me nije stid?!


O planu

Istoga trenutka kada sam spazio da me gledaju, skinuo sam komad odjeće sa sebe i otčešljao kosu u smjerove rijetkima poznate.
Naručio sam kavu i zauzeo pozu.
Uvečer sam legao u krevet pokraj kojega je televizor.

Zavukao sam se u njeg.


O tupoći

Jednoga dana posjetio me I. Sangvinik i otpočinuo je na divanu nedaleko od moga kada su ga opkolila lica.

"Predivno."
"To je zbilja on!"
"Da?! Čula sam da je naj!"

Jedino jedra djevojka domahne meni.

"Zagrc!"


O Sapunovima

U njegovome ormaru rezidencija je Sapunovih. Samo, nekoć.
Tuk na utuk! Pobjegao jedan pa drugi za njim.

"Tko zna gdje su Sapunovi nestali?!
Postavio bih tjeralicu no proglasili bi me ludime. Od brige!

Ebony!? Ivory?!

Moja odjeća više ne ostavlja mirodiju u ničijim nozdrvama! A onda...

Od toga dana djevojke me ne pogledaše značajnije no što to inače vole."

- 17:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O. Drogojed i Tust Zemljak

Zapis iz IZBRISANOG guloga, neke tužne 2006. kada sam još pravio frizure i gradio se uglađenime putem rječnika JutarnjiList edicije...

Ali, stvarno...

Otvorilo se jaje i prije njega još nekoliko jaja i stvorila se ogromna platforma. Za anale. Još rudimentarnog naziva, naslovljena je kao Magična Platforma. Šesnaest hašomana vukoše iz krasne spiralne nargile. Druga petnaestorka marljivo obrađivaše blagodat Majke Kokoške. Petnaestorka brojaše četrnaest članova jer jedan od članova, trenutno se navodeći pod imenom O. Drogojeda, davno proputovaše cijelu gornju polovicu Platforme i shvati pojam ruba. Kako nije baš bio Stvorenje od mudrih izreka i tutorijala Majke Kokoške, O. Drogojed upro je očima u stopala, potom u čuturicu, rastvorio je samopouzdanje, nabrojao nekoliko hrabrosnih jedinki i zašao u osjenčano područje Platforme. Tust Zemljak zaludu narikaše iz petnih žila nad sudbinom O. Drogojeda.




Tust griješi, ili...

Zaludu i prevali gornju polovinu Magične Platforme Tust Zemljak, kada samo ogladni i ražalosti svoj Stomak. Stomak pobjesni tiradom najdrakonskijeg tiranina i odonda probavljaše u netaknutome stanju sve što bi mu Tust Zemljak proslijedio. Tust Zemljak strahovito malaksaše, nije više bio kadar niti obnašati dužnost nametnutu od Majke Kokoške. Uslijedilo je prognanstvo. Gladan i odbačen, danima pokušavaše izgladiti odnos sa svojim Stomakom no ne i efikasno.


Revolt protiv transcendentnoga, ili...

U miljeu miljenika Majke Kokoške, potaknuti primjerom Tusta Zemljaka, ostali Zemljaci podignuše pobunu protiv eksploatacije nijhovih umornih, radom baždarenih, nepravedno mišićavih tijela. "Majko Kokoško, kako to da samo naša polovica Platforme mora trpjeti teški fizički rad, dok druga polovica nezahvalno ljenčari?" - skrušeno dometne jedan od Zemljaka i sačekaše odgovor kojega ne dobije. "Gospodično Kokoško, oduvijek smo učeni kako postoji crno i bijelo. Dobro i zlo. Itd. Opazili smo poveliku količinu dima što se širi sa svih strana prema našemu području, a znamo da ništa drugo doli kakvo Stvorenje nije sposobno proizvesti ga." - kaže i opetovano osluhne ne bi li dobio što želi. "Čujte, iznosim Vam naše stajalište glede problema. Nemamo se kome drugome obratiti." - i unese se više u golemi Mega Fon kojime se Majka Kokoška obraćaše svojim podanicima. Konačno shvativši da povratnih informacija nema, nakon sijaseta bezuspješnih pokušaja, Zemljak odstupi i okupi sve Zemljake da obustave rad. Odčekaše cijeli dan, a od Majke Kokoške niti glasa. Javi se tek sljedeći dan kao da se ništa nije dogodilo i Zemljaci stadoše sumnjati. U narednim godinama, zanijekavši ispravnost Majke Kokoške bez ikakvoga njezinoga špota, odaše se lagodnome životu. Kao onome na donjoj polovici Platforme. Svi istostranični trokuti, kvadrati i krugovi Platforme postadoše beskorisni.




Konačna spoznaja Tusta, osim što...

Dok je ubog i perolak Tust Zemljak, prepušten samome sebi i već prolupao od samoće, lunjao Platformom u potrazi za nečime. Kada spazi nešto šokantno. Spazi ništavilo. Oprezno mu se primakne u nadi da ono otkriva neku vrst novine. Neku razonodu. Zakorači vertikalno, još jednom vetikalno u odnosu na njegov ondašnji položaj i zatekoše skupinu Stvorenja kako na okupu igra, pleše, stacionira. Začudi se benignošću na njihovim licima. Da kako je to da se doimlju tako dobrohotnima a ovako dangube. Da kako im Majka Kokoška tolerira takvo ponašanje. I, naposljetku: "Kako to da, ako sam maloprije bio na gornjoj polovici Platforme sada uspravno stojim na donjoj?!" - prodere se iz pete pa do žila. Kada su shvatili da vise naglavačke, popadaše redom. Tek se Tust Zemljak, još motoričan iako slab, objesi o kabel Mikro Fona i dograbi tuđe ruke. U ruci spazi rame a u ramenu vrat pa konačno lice bivšeg prijatelja, sadašnjeg O. Drogojeda. "Ovdje si!" "Tuste, omršavjeo si stravično!" - kada jedan od Zemljaka škarama prereže kabel kako bi sačinio nov žniranac i jeka preuzme dijalog iz njihovih usta.

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.11.2008.

Rekoše mi da se ne ubrajam u Osobe

Jesam li sazrio i je li to ključno i uopće potrebno dovoditi u pitanje? Jedan francuski sociolog neposredno mi je rekao da za srećom ne valja tragati i da nisam sova pa da glavu zakrećem unazad. Mislim da se to odnosi da gledanje u prošlost. Ovom prilikom pozivam se na čitanje tinejdžerskog mi zapisa, a u dogledno vrijeme i drugih. Ovaj je stvoren pod utjecajem tinejdžerskih demona, jednog jesenjeg dana 2005...


IZ KRITIČNE ZONE

A nakon toga kako sam ja, Neosoba doduše pristojna izgleda, u Kritičnoj Zoni. Potom sam kao Neosoba u Kritičnoj Zoni otpremljen u Sigurnu Zonu gdje ovoj alegoriji dajem značaj.


(MEĐUVRIJEME, PROMETALO I ZADNJE SJEDALO)

Gledao sam ostala predivna Prometala i mumljao zdrave pjesme.


UTVRĐIVANJE IDENTITETA I NIJEDNA REŠETKA

U Policijsku Stanicu. Gdje sam zadržan predugo.


VAN STANICE I ZAKONA

Utvrdio sam Identitet, poveselio se kao Prava Osoba i provjerio sam svoju kognitivnu mapu kako bih otkrio gdje sam.


TRNJE

...


IZ ATMOSFERE

Djeco, idite protiv establišmenta, budite Albatros.

- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #