srijeda, 27.10.2010.
volontiranje
Već mi se duže vrijeme mota po mojoj smušenoj glavi misao da počnem volontirati u nekakvoj udruzi.Kako sam veliki ljubitelj životinja izbor nije težak,čak i jedna udruga traži volontere,ali muči me nešto drugo čega bi se morao odreći.
Kako se svemu šta radim u životu posvećujem 100% ako krenem volontirat morat ću se nekih drugih stvari odreć i presložit prioritete i tu nastaje problem.Malkoc imam problema sa prioritetima jer je meni sve važno i posao i slobodno vrijeme.Posla se ne mogu,na žalost,odreć tako da bih morao presložit slobodno vrijeme.E sad kad stavim na papir ZA i PROTIV nastaje velika konfuzija u smušenoj glavi pak imam glavobolje i mrzovolju a meni se takovo stanje ne sviđa niti najmanje.
Volontiranju u prilog ide to da se pomaže drugima,čine se dobra djela,spašavaju se životinje (sljedom toga završava se u raju hahahaha),upoznaju se novi ljudi,stiču se nova prijateljstva i ono najvažnije prejeben je osjećaj kad znate da ste učini dobro djelo.To znam iz vlastitog iskustva jer sam bio dobrovoljni davalac krvi (20-tak puta na žalost više ne smijem/ne mogu iz zdrastvenih razloga) ali svaki put kad bih dao krv osjećao sam se kao da sam spasio svijet.
Protivu volontiranja je to da u mom selu nema takve udruge pa bih morao putovat 30-tak kilometara (u jednom pravcu) do obližnjeg grada gdje se može pomagat,hranit,šetata,vodit kod veterinara životinje.Dakle veliki je to finaciski izdatak.Sljedeći je problem posao koji je smjenski,7-15 ili 15-23,tako da zimi kad radim jutarnju smjenu od mene nema pomoći.Dalje,ja sam plačipička kad su u pitanju živine,pa bio veliki problem kad nekoj živini ne bih mogao pomoć (o ljudima kretenima ne želim ni razmišljat).
Znam,znam sad ćete svi reći pa daj idi korak po korak počni sa malim stvarima.Već jesam uplaćujem neku sitnu lovu mjesečno,na žalost u pet centru Pula se ne može kupit i donirat hrana za životinje.Ja bih stvarno se htio više uključit u sve to ali…..ne znam ni sam kako sve to posložit da bude zadovoljen i srce i razum.
- 17:09 -
Komentari (30) - Isprintaj - #
subota, 23.10.2010.
Najslabija karika
ovo sam dobio danas na meil da nije istina bilo bi smješno
Atmosfera je pred usijanjem. Prigušena muzika u offu dovodi dramu do granica izdržljivosti, baš kao u horor filmu. Krupni grašci samrtnog znoja vlaže lica preostalih natjecatelja, kamera zumira jednog za drugim, ruke drhte, flomasteri nesigurno plešu po tablicama plave, stranačke boje. Vrijeme je odluke.
Voditeljica crne, ispeglane kose i britka jezika - nazovimo ju Daniela - pogledom strijelja sudionike: Vrijeme je isteklo, banku ne prihvaćam! U ovome krugu mogli ste drpi..., pardon, bankirati deset milijardi, a vi ste bankirali bijednih milijardu i pol. Razmislite malo; tko misli da je HDZ Hrvatsko društvo zatucanih? Tko se je najeo kalija pa cinka? Izbacite najslabiju kariku!
Ivo: Jadranka!
Vlado: Ivo!
Jadranka: Ivo!
Luka: Jadranka!
Daniela: Nakon petog kruga imamo i prvo izjednačenje večeras. Jadranka, vaša priča, odakle dolazite, što radite?
Jadranka: Dolazim iz Pakraca. Radim na mjestu predsjednice Vlade.
Daniela: Predsjednica Vlade? Ovog našeg Vlade ili baš prave?
Jadranka: Baš prave! Hrvatske!
Daniela: To je u Hrvatskoj kao da ste razrednica djeci s poremećajem u ponašanju, jel' tako?
Jadranka: Pa, čujte..., mislim...
Daniela: Gdje živite?
Jadranka: Živim u Zagrebu!
Ivo: U stanu prognane srpske obitelji!
Jadranka: Molim vas, ja ću napustit stud...
Daniela: Ivo, nisam vas ništa pitala. Zašto baš Ivo?
Jadranka: Ivo je već duže vrijeme najslabija karika, pa sam se odlučila napisati njegovo ime na pločici.
Daniela: Ivo, što vi radite?
Ivo: A, ništa, uživam, jahtarim, hodam uokolo, kartam trešetu. Ja sam svoje napravio, sad su drugi na redu.
Daniela: ...
Ivo: Što me tako gledate?
Daniela: S kime kartate?
Ivo: S prijateljima!
Daniela: Ma, nemojte! Vi još imate prijatelja u Hrvatskoj?
Ivo: Dakako! Friends will be friends! Freunde bleiben freunde! Znate, ja sam pogli...polgit...
Daniela: Mislite poliglot?
Ivo: E to!
Daniela: Što Jadranka nije znala?
Ivo: Imala je puno krivih odgovora.
Daniela: Jeste li zapamtili štogod?
Ivo: Pa evo, recimo, nije znala tko u Hrvatskoj postavlja sijedu skvo na čelo partije i Vlade.
Daniela: Što je ona odgovorila?
Ivo: Glasači!
Daniela: Koji je točan odgovor?
Ivo: Ivo Sanader!
Daniela: Vlado, vaša priča.
Vlado: Ja sam iz Osijeka. Pravnik! Bio sam šef Kriznog štaba u ratnom Osijeku, predsjednik Sabora, svašta sam radio. Stvarno sam svašta radio.
Daniela: Imate li neki hobi?
Vlado: Nogomet!
Daniela: Nemojte! Pa to je kao da se Ante Đapić bavi gimnastikom!
Vlado: Čujte, to je sad tipična zamjena teza...
Daniela: Zašto Ivo?
Vlado: Mnogo štošta je krivo napravio.
Daniela: Što vi niste znali?
Vlado: Ja sve znam! Tko je gdje bio i što je radio.
Daniela: Rekli ste da Branimir Glavaš nije bio gospodar života i smrti u Osijeku početkom devedesetih. To je točan odgovor?
Vlado: Tako je! To je bila Peta kolona!
Daniela: Luka, odakle ste vi?
Luka: Ja san van iz Metkovića. Malo pokraj. Donijo mandarina i maslinov...
Daniela: Nakon emisije. Što radite?
Luka: A minjan kapute, bogati...
Daniela: Čekajte, kako to mislite?
Luka: Bijo komunista cili život, a sa' san u Adza.
Daniela: Zašto baš Jadranka?
Luka: Ja mislin da san ja bijo najslabija karika, a kako sebe ne mogu, eto nje. Ivo je najviše bankira.
Daniela: Što je bankirao?
Luka: A navodno u Brodosplita, Veroni, Hypo banki, banci, je li, HPB-u, HAC-u, nisan ni sve zapamtijo.
Daniela: Dobro! Vlado, vi ste jedini barakaš i najjača karika. Izbacit ćete Ivu ili ćete promijeniti mišljenje?
Vlado: Ostajem pri svome. Izbacio sam i Franju, i Stipu, i Ivića, pa ću i Ivu.
Daniela: Ivo, vi ste i statistički najslabija karika. Odlazite kući samo s vilom, mercedesom, satovima i podebljim računom. Zbogom!
- 18:36 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
srijeda, 20.10.2010.
mamini sinovi
Naišao sam u ovim bespućima blogahaera na par postova o maminim sinovima pa da malo i ja o tome.Prvo šta ne razumin je kako netko bio on,ženskog ili muškog roda,na pojavu i najmanjeg problema biježi pod skute roditelja a problem ostavlja da riješi netko drugi.Daleko od toga da ja ne pitam roditelje za nekakav savjet,recimo starog kako izvesti nekakve radove u stanu ili popravak auta,pa čak to znamo i zajedno napravit ali mi je glupavo da ako imam nekakav problem na poslu ili u privatnom životu to riješavaju roditelji.Ne shvaćam cure/dečke koji partneru toleriraju takvo ponašanje,jer jebeš ti tu ljubav di tvoji/moji roditelji odlučuju o našim životima,nije to sport za mene.
Svoje roditelje volim i poštujem,ali da se znamo zakačit i slat u mile materine,znamo.Imao sam sreće u životu da mi se roditelji nisu nikad mješali u moje odluke u svezi i glede škole,prijatelja,ljubavi.Prihvaćali su moje mišljenje bez nekih velikih drama.Mater mi nikada nije upadala u sobu bez kucanja,nikad nije negodovala kad bi cure prespavale kod mene,evo i sada ima ključ od mog stana i nikad ali baš nikad ne upada u njega a da je ja ne zamolim da mi nešto napravi (ja na poslu a vani se sprema opći potop pa je zvrcnem da mi skoči zatvorit prozor).
Osobno sam upoznao i prijateljevao sa nekoliko maminih sinova (nisu uvjek bile mame problem) i nakon nekog vremena bi mi se ta njihova ovisnost zgadila pa su ekspresno postali bivši prijatelji.Najviše me smetalo to šta oni nisu imali apsolutno svoje JA odnosno bilo kakavo mišljenje o nekakvom problemu,bili su poput ameba,pa jebote želim u životu ljude koji će mi kontrirat (argumentima) a ne me gledat blagotelećim pogledom od nekuženja.
E sad,da ne ispadne da je moja mama najbolja na svijetu,nit kuha nit pere najbolje na svijetu,ali ipak je ona ta koja mi je brisala guzicu ona je odbolovala sve dječje bolesti sa menom ona je ljubila bubani prst kad bi se udario ali je isto tako bilo i batina (zasluženih) kada bi napravio pizdariju.
I da nisam iskusio čari roditeljstva pa mi je teško shvatit ljubav roditelja prema djeci ali da znaju pretjerat,i postat poesivni i riješavat svoje frustracije na djeci,znaju.
- 10:01 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
srijeda, 13.10.2010.
priča o njemu
Negdje otprilike prije godinu i nešto mjeseci,svibanj 2009,u moj smušeni život ušao je on
dobih poziv od drage kolegice da ima jedan stvor kojeg treba udomit.Dvoumio sam se sigurnih 5 sekundi i avantura je počela
Jako smo lijepi,dobri i pametni 
Volimo puno pajkiti
na čudnim mjestima
(ovdje primjetiti kako imamo lijepu WC dasku na delfine 
)
u čudnim pozama
the mjesto za spavanje
drago nam je pozirati
(ovdje primjetiti kako smo uništili kauč)
penjemo se svugdje
ipak najviše se volimo maziti
i zato volite životinje nisu one ništa krive nevjerojatna je ljubav koju pružaju i ništa ne pomaže,kakav dr phil.kakvi psihijatri i ostali bakarači,nego jedan pogled na ovakvu facu
može me guzit (bez vazeljin)100 polupismenih idiota na poslu ali kad dođem doma dočeka me
i za kraj moje ime je blento james blento
imamo 4,5 kila i da dado me nakon dugo dugo premišljanja kastrirao 
navršila se godina dana kako smo ostali bez dragog prijatelja
nije se volio igrati sa nama (kada smo ga ganjali po stanu) ali smo ga voljeli najviše na svijetu
beba nadam se da ti je lijepo tamo di jesi i da imaš puno puno prijatelja nama fališ do boli
p.s.slike nisu nešto em sam ja loš fotograf em je aparat slab/loš/star
p.p.s babicu u porođajnim mukama stavljanja slija na blog je glumila,putem meila,a tko drugi doli jedna i jedina nataša hvala ti spasila si tipkovnicu i miša
- 14:44 -
Komentari (41) - Isprintaj - #
nedjelja, 10.10.2010.
ljubavnici
Tko očemu nego riba,u horoskopu,o ljubavi stoga nisam sasvim objektivan kad pišem o toj temi.Dakle u svom kratkom ljubavnom životu ima sam 2 (slovima dvije) ozbiljne veze i nebrojeno,lažem ali me sram priznat,nazovimo to prolaznim vezama.Da pojasnim ovo prolazno smatram nešto što nije potrajalo duže vrijeme (mjesec-dva) i osjećaji nisu bili tako intezivni kao u vezama za ozbač.Alzo u kratkom ljubavničkom životu,nevinost sam izgubio sa 17 sada imam joj puno, to bi bilo cca 20 i nešto godina ljubavničkog staža imao sam i 3 (slovima tri) veze sa oženjenim/zaručenim curama.O tim vezama želim pisat,jer pričat nesmijem.
Koliko god puta sam sam sebi rekao da više neću ulazit u takav odnos na samu pomiso me prolaze trnci jer su to bila najbolje „veze“ koje sam uspio ostvarit.Ta isčekivanja susreta,ta napetost kad se nađete strast kad ste skupa su neopisiva.Kad sam u „normalnoj“ vezi znam da osobu koju volim mogu vidit i bit sa njom svaki dan a u „ljubavničkoj“ vezi su ta vremena viđenja jako jako širok pojam pa kad se nađeš sa osobom sa kojom si u vezi napetost i strast možeš nožem rezat.Jer ne znaš kad će past sljedeći susret ja u tih par sati što smo skupa dam 1000 % od sebe i nevjerojatno je koliko mogu pružit ali i dobit od suprotne strane.Bilo je tu svega od nalaženja u 2 sata ponoći kad je muž/dečko zaspao,znalo mi se dogodit da sa „parom“ sjedim na nekakvoj večeri/piću (malo selo pa svi sve poznaju) ali me nikada nije muž/dečko uhvatio na dijelu.Znam,znam đubre sam ali ja sam u takvu „vezu“ upao kao padobranac nisam ja počinjao ništa samo sam bio na pravom mjestu u pravom trenutku i to su sve cure priznale da prokleto dobro znam slušat i šutit kad je potrebno.Od te tri veze dvije su bile udane (kolegice sa poslova) i jedna „prijateljica“ u dugoj vezi.Kad sam ulazio u takvu „vezu“ jako dobro sam znao kako će to završit,opet malo selo,pa kada bi se i dotična dama odlučila za mene „ubila“ bi je ogovaranja.Danas kad ih sretnem na ulici samo se osmjehnemo jedan drugome i mene samo interesira dali su našle nekog novog za „ispušni ventil“.Drago mi je da su te djevojke/žene pomoću ili preko mene shvatile šta im treba u životu ove dvije šta su bile udane više nisu ova sa dugom vezom u braku ali sa nekim trećim eh šta ti je sudbina
I da, da ne bi bilo nekakvih nesporazuma ja sam,u vrijeme održavanja tih veza bio SLOBODAN i nisam nikoga varao.
- 19:09 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.10.2010.
kašetini
Kašetini*
Nato tebi za ljubav
Uvod
Ovo je moj pokušaj literarnog izražavanja nakon dugo dugo godina zato molim za razumjevanje
Molio bih sve one dušebrižnike kojima smeta pisanje na NE čistom hrvatskom da stisnu onaj X u gornjem desnom kutu jer će im se stomak okretat i ovaj post potjerat na WC.Vi koji ste ostali hvala i objašnjenje:naime blago sam dislektičan (jel se to tako kaže),uglavnom pere me disleksija, pa imam problema kod sastavljanja niza riječi ili brojeva pa nemojte očekivat da će sve bit na svom mjestu.
Zaplet
Možda sam za prvi post izabrao tešku temu ali da pokušam objasnit svoj stav.U svakodnevnom ponašanju i ophođenju sa ljudima najviše me smeta generaliziranje i svrstavanje ljudi u nekakav kalup kao ona poznata uzrečica svi su muški svinje a sve žene….na te i takve objedede i insinuacuje bilo na moj račun ili u mojem prisustvu ja ispalim na žifce i pjena mi ide na usta.Nisam tipični predstavnik muškog roda pa kad iznesem nekakav svoj stav naprimjer,ja piškim doma sjedećki vani strogo u pisoar ili uz drvo,avto itd.Kad iznesem takav nekakav stav koji nije tipično „mačo“ redovito bivam popljuvan od strane muškog roda.Ne volim ukalupljivanje ljudi smatram da je svatko od nas individua sa svojim manama i vrlinama,pogotovo me to smeta u poslu di netko smatra da nisi sposoban obavljat svoje radne zadatke zato jer je to „ženski“ odnosno „muški“ posao.Da me nebi krivo shvatili i ja imam predrasuda,nisam ja nikaka čistunac,ali svakoga dana u svakom pogledu sve više i više napredujem jedino nikako da naučim ove koji me nerviraju pokazat SREDNJI PRST nego se sa njima borim poput don kihot sa vjetrenjačama.
Rasplet
Ne podnosim ljude koji su zadojeni nekakvom isključivošću odnosno stav ja sam u pravu a vi ste u kurcu me raspameti više nego pogled na žemski dekolte.
Upozorenje
Ovo je MOJ blog ja sam na njemu bog i batina po autoru se može pljuvat i jebat mu sve po spisku ali neću dozvolit da se drugi blogeri vrijeđaju na bilo koji način.
Let the game begin-evo sam spreman na kritike
*kašetini-na čakavštini ladice
- 16:53 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
