Ovu sam knjigu dobila na poklon prije jedno tri-četiri godine. I nisam je pročitala sve donedavno. Počinjala sam i gubila nit/volju nakon pedeset stranica, manje-više. No, kako mi je nedavno baš ponestalo materijala za čitanje u vlaku, posegnula sam za ovom koja je valjda žudjela za mojim prstićima :D
Prešavši kritičnu pedesetu stranicu, ubrzo sam požalila - što se nisam prije latila knjige.
Naime, onaj tko sudi pisca prema snimljenom filmu po knjizi - nema pojma o knjigama. Za mene je knjiga dobra ako se ja poslije (tijekom) zapitam gdje sam, što sam. Upravo to čini The Host .
Radnja se odvija u postapokaliptičnom svijetu s tim da je 'apokalipsa' bila mirna, tiha i rijetko tko ju je uopće i primijetio, a svijetom (sada) vlada mir. Zemlja je postala utopija - nema rata, gladi, bolesti, zločina. Niti ljudi. U ljudskim su tijelima vanzemaljci koji se nazivaju dušama (zaposjedaju tijela istiskujući 'ljudske duše' iz njih).
Jedno od tijela koje je bilo zaposjednuto pripada Melanie. Duša zvana Lutalica se budi u njezinu tijelu...zajedno s Melanienim mislima.
Kada se probude u novom domaćinu (Host - domaćin), duše proživljavaju posljednje trenutke ljudskih života i kroz neka sjećanja koja vremenom minu, trebaju doći do eventualnih pobunjenika koji su ostali neotkriveni od vanzemaljaca. Ipak, Melanie se Lutalici nije 'maknula' s puta, nije dopustila da joj otme sjećanja, da je uguši. Štoviše, Melanie postaje 'pain in the ass' jer psihički zlostavlja Lutalicu :) No neću vam odati previše. Osim da postoji ljubavni zaplet, više njih, da su likovi 'obični' ljudi koji žele preživjeti... i da u situacijama gdje je život na kocki svaki dan... nezamislivo postaje svakodnevica.
Ono što je meni bilo fascinantno jest to da sam se kroz cijelu knjigu stavljala u uloge različitih likova, osuđujući njihove postupke... a onda, kako me peče savjest upravo zbog olakog osuđivanja, zastajkivala sam i razmišljala bih li ja drukčije postupila u takvoj situaciji. Neki su me moji odgovori zaprepastili. I u dobrom i u lošem smislu.
Zanimljiva je njihova predodžba ljudi kao odvratnih nasilnika, pohlepnika... a nismo li u globalu takvi?
prosinac, 2012 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Na ovome ću blogu pisati isključivo osobne doživljaje... knjiga i svega ostaloga. Umjetnička sam dušica iako se ne smatram umjetnicom :)
Čitam sve i nemam predrasuda, premda dajem malenu prednost fikciji, čisto zbog toga što mi je čitanje knjiga uglavnom bijeg od neke stvarnosti.
Kontakt mail:
pitufininmail@gmail.com