Knjige i Sanšajn

subota, 08.12.2012.

Stephenie Meyer - The Host (U sebi)

Ovu sam knjigu dobila na poklon prije jedno tri-četiri godine. I nisam je pročitala sve donedavno. Počinjala sam i gubila nit/volju nakon pedeset stranica, manje-više. No, kako mi je nedavno baš ponestalo materijala za čitanje u vlaku, posegnula sam za ovom koja je valjda žudjela za mojim prstićima :D
Prešavši kritičnu pedesetu stranicu, ubrzo sam požalila - što se nisam prije latila knjige.
Naime, onaj tko sudi pisca prema snimljenom filmu po knjizi - nema pojma o knjigama. Za mene je knjiga dobra ako se ja poslije (tijekom) zapitam gdje sam, što sam. Upravo to čini The Host .

Radnja se odvija u postapokaliptičnom svijetu s tim da je 'apokalipsa' bila mirna, tiha i rijetko tko ju je uopće i primijetio, a svijetom (sada) vlada mir. Zemlja je postala utopija - nema rata, gladi, bolesti, zločina. Niti ljudi. U ljudskim su tijelima vanzemaljci koji se nazivaju dušama (zaposjedaju tijela istiskujući 'ljudske duše' iz njih).
Jedno od tijela koje je bilo zaposjednuto pripada Melanie. Duša zvana Lutalica se budi u njezinu tijelu...zajedno s Melanienim mislima.
Kada se probude u novom domaćinu (Host - domaćin), duše proživljavaju posljednje trenutke ljudskih života i kroz neka sjećanja koja vremenom minu, trebaju doći do eventualnih pobunjenika koji su ostali neotkriveni od vanzemaljaca. Ipak, Melanie se Lutalici nije 'maknula' s puta, nije dopustila da joj otme sjećanja, da je uguši. Štoviše, Melanie postaje 'pain in the ass' jer psihički zlostavlja Lutalicu :) No neću vam odati previše. Osim da postoji ljubavni zaplet, više njih, da su likovi 'obični' ljudi koji žele preživjeti... i da u situacijama gdje je život na kocki svaki dan... nezamislivo postaje svakodnevica.

Ono što je meni bilo fascinantno jest to da sam se kroz cijelu knjigu stavljala u uloge različitih likova, osuđujući njihove postupke... a onda, kako me peče savjest upravo zbog olakog osuđivanja, zastajkivala sam i razmišljala bih li ja drukčije postupila u takvoj situaciji. Neki su me moji odgovori zaprepastili. I u dobrom i u lošem smislu.

Zanimljiva je njihova predodžba ljudi kao odvratnih nasilnika, pohlepnika... a nismo li u globalu takvi?

And he was my friend. Not that he wouldn't kill me if things turned out that way, but he wouldn't like doing it. With humans, what more could you ask for a friend?


Nakon sat vremena listanja ove knjižurine, nađoh jedan dio na koji sam se naježila:
I knew Doc could never intentionally inflict pain on another person. I doubted he would even be capable of watching such a thing. tender as his feelings were. But a worm, a centipede? Why would he care about the agony of a strange alien creature? Why would it bother him to murder a baby - slowly, slicing it apart piece by piece - if it had no human mouth to scream with?


Vrlo zastrašujuća pomisao, ne samo glede mogućih vanzemaljaca... nego i maleckih bića. Mislim, stukla sam ja i mrava i paukova (dobro, paukove ne diram jer se bojim odmazde :D). I bome nisam vegetarijanac :/ Trudim se stvarno ne povrijediti ništa. Osim, valjda, onog što pojedem... ali ljudskom logikom; nisam JA zakrvarila ruke... pa onda ja to nisam ni učinila? Ali, eto.

Sve u svemu, o knjizi sam razmišljala još dugo poslije čitanja i sigurna sam da bih mogla još puno o njoj reći, u jedno tri-četiri posta :) zasad samo ovoliko.
Ah, i primijetila sam da je snimljen film, a treba izaći u ožujku 2013. Pogledala sam trailer i zadovoljna sam glumačkom ekipom zasad, treba vidjeti jesu li iznijeli knjigu ili će ovaj film opet biti 'samo za fanove' :)


Jeste li pročitali ovu knjigu i kakvi su vam dojmovi? :)

Sanšajn

08.12.2012. u 20:28 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us


Na ovome ću blogu pisati isključivo osobne doživljaje... knjiga i svega ostaloga. Umjetnička sam dušica iako se ne smatram umjetnicom :)
Čitam sve i nemam predrasuda, premda dajem malenu prednost fikciji, čisto zbog toga što mi je čitanje knjiga uglavnom bijeg od neke stvarnosti.

Kontakt mail:

pitufininmail@gmail.com