Čuklić,Livno
Livno nekad
Osim mnoštva narodnih epskih pjesama, prvi ga je kao turskog, detaljnije opisao poznati turski putopisac Evlija Čelebi prolazeći ovim prostorom daleke 1661. Dolazeći iz smjera Šujice, osebujni je Čelebija pred sobom ugledao sjajni bijeli biser kakvog nejma u čitavom pašaluku. Livno je od 1485. godine ili točnije od 1528. bio središte "livanjske nahije", a od 1537. i kliskog sandžaka. Na temelju turskih dokumenata-deftera koji postoje o njemu najbolje ga je opisao orijentalist F. Dž. Spaho, iako ne samo on. Opis Livna ovdje donosimo prema Spahi za godinu 1604," uspoređujući ga ponešto sa Čelebijinim Putopisom.
U vremenu o kojemu pišemo, bio je to izrazito vojnički utvrđen grad sa svim odlikama orijentalne arhitekture. Sa svojih 13 " džamija. 3 medrese, 6 derviških tekija. 6 mekteba te nekoliko česama, jednim velikim javnim kupatilom tzv. hamamom i jednim svratištem (prenoćištem), hanom, bio je vodeći grad u svojoj veličini na tlu europskog dijela turskog carstva. Stanovništvo mu je bilo izrazito muslimansko, iako je bilo i nešto kršćana. Doduše, većinom su to bili domaći islamizirani ljudi, ali muslimani. Tek poneki stranac doveden iz arapskih zemalja kao zapovjednik u tvrđavi (dizdar) ili građevinski nadzornik (mimar-baša). Godine 1768, grad je brojio samo 7 katoličkih kuća u kojima je živjelo 40 katolika, a godine 1813. 34 kuće sa 151 žiteljem. Vjersku brigu o njima vodili su vidoški župnici i kapelani, kako ćemo vidjeti tijekom daljnjeg našega izlaganja.
Grad je bio podijeljen na dvije stambene cjeline. Prvu je činio utvrđeni dio - tvrđava u kojoj je bila smještena, kako ćemo to vidjeti i kasnije, jedna od najbrojnijih vojničkih posada unutar pašaluka, a drugi tzv. podtvrđavni dio - varoš, prostirao se ispod tvrđave. Ovi će dijelovi, već od 1550. oblikovati kasabu Livno, što je predstavljalo važan upravno-pravni čin. Njime se, naime, nije mijenjao samo status i ime naselja nego prije svega pravni položaj njegova pučanstva, a to je u Livnu u velikoj većini bilo muslimansko, koje od tada prestaje biti raja. Tako oni za svoj rad kojim stječu sredstva za život, prestaju plaćati sve vrste državnih nameta, kuluka, taksi i svakih drugih pristojbi. U tvrđavi su živjeli mustahfizi-čuvari, a u kasabi trgovci, obrtnici i različiti zanatlije.
LIVNO U 17. STOLJEĆU
Za razliku od njih, oni dijelovi koji nisu ulazili u sastav kasabe (podvaros) i čije je stanovništvo imalo drugačiji status - ono je uvećini bilo katoličko - morali su plaćati vlasnicima zemalja, koji su mahom živjeli u gradu, preciznije kasabi, desetinu u žitu i salariju, a kasnije i trećinu, što će biti glavni povod nezadovoljstava seoskog stanovništva i velikog ustanka 1875. širom Bosne i Hercegovine.
Kasabu je sačinjavalo 9 muslimanskih mahala, što su nosile ime po džamijama koje su dominirale njima, te jedna kršćanska čiji su stanovnici plaćali porez. Muslimansko je stanovništvo u njima, kako smo to već napisali, bilo oslobođeno plaćanja svih pristojbi. U svim tim mahalama, osim kršćanske, bilo je ukupno 631 domaćinstvo u kojima su bili jako razvijeni obrt i trgovina. Posebno je bio razvijen krojački zanat, što je i razumljivo, ako se uzme u obzir vojska koja je boravila u tvrđavi. No i drugi obrti poput ćebedžijskog, čizmedžijskog, kečedžijskog, kovačkog i si. jasno pokazuju ekonomsku moć i vojničku snagu Livna u tursko doba.
Tvrđava se sastojala od niza utvrđenih bedema, te nekoliko četvrtastih i polukružnih kula na kojima su bili postavljeni topovi. U njoj se dizala carska džamija, vjerojatno sagrađena po naredbi sultana, poznatija kao starogradska, prije toga katolička crkva.1 Bila je smještena ispod džebhane, unutar bistričkog grada. Potom, Džumanuša, za godinu dana starija od Begove džamije u Sarajevu (podignuta 1529). i Perkuša zanimljiva zbog svog imena i osobito zbog svojih kamenih ulomaka iz starohrvatske crkve koji su ugrađeni u nju. Porušene su.
Osim spomenutih, dizale su se još tri koje su sačuvane do danas; možda i najljepši primjer orijentalne arhitekture u Bosni. To su: Glavica (pored nje je zvonik crkve sv. Luke Evanđelista s kojeg je 1879. skinuto gotičko-renesanso zvono iz 1479.), Balaguša (džamija Bali-age Ljubunčića po komu je selo Ljubunčić i dobilo svoje ime) i Lala-pašina džamija poznatija kao Begluk.
Unutar zidina bila je i jedna od najvećih skladišta municije čitavog kliskog sandžakata tzv. džebhana. Takve, veli Čelebija, on nije vidio ni u jednom gradu bosanske krajine. Zatvarala se, nastavlja Čelebija, velikim gvozdenim vratima, a dva vojnika su je čuvali dan-noć stražareći ispred nje...
Iako je Čelebija znao ponekad i pretjerivati, što se tiče livanjske džebhane, čini se, "malo je rekao" što najbolje potvrđuje podatak iz 1694. godine kada je na traženje skadarskog mustahfiza Sulejman-paše bila izdata bujruntija, u kojoj stoji da se pod Gabelu, koju su osvojili Mlečani, imaju dovući svi šahi-topovi iz obližnjih tvrđava. Livno je bilo medu njima..
Značaj Livna osobito se povećao nakon što su Mlečani 1686 oslobodili Sinj odnosno Imotski, 1717. Iz straha da se kontraofenziva kršćanskog oslobodilačkog oružja ne bi prenijela i na unutrašnjost pašaluka, prije svega na livanjsko polje koje je i onako bilo poprište čestih krajiških upada, Turci su, kako smo već rekli, dobro utvrdili livanjsku tvrđavu i opskrbili je streljivom i svakom drugom "prateži"...
U bečkom Bildhveltkriegs-arhivu sačuvan je opis livanjske tvrđave iz godine 1806. Da upotpunimo sliku "turskog Livna" i snagu i moć njegove tvrđave, ovdje ga donosimo u prijevodu dr. don Jerka Matoša. Prema tom opisu "Livno je dobro utvrđeni grad, smješten ispod jedne strme stijene koja je visoka 12 hvati. Na istočnoj strani naseljen je isključivo Turcima. Sa zapadne strane na kojoj je smještena glavna ulazna kapija, te južne i istočne strane opasan je bedemima visokim 15-16 stopa.
Na bedemima se nalazi više uglatih prijeloma, a na njenim sjevernim i (jugo)istočnim uglovima, nešto su povišene kule, na kojima se nalazi 6 topova, od kojih su dva po 48 funti. Pred bedemima na 4 koraka udaljenosti, pobijene su palisade (drvena ograda-korlat) visoke 10-12 stopa. Na sjevernoj i istočnoj strani na vrhu te stijene nalaze se 4 četverouglaste kule visoke 12-15 stopa, na kojima stoje topovi. U utvrđenom dijelu grada nalazi se stotinjak uglavnom vrlo dobro građenih kuća i 4 džamije. Izvan zidova tvrđave ... još je 6 džamija. Ulice su dobro popločane..."
Koliko je Turcima doista Livno bilo važno i značajno, govori i podatak o jačini njegove tvrđavske posade. Uz odred topdžija (buljuk) Čelebija je uspio izbrojiti i 600 vrijednih vojnika, dobro naoružanih mustahfiza-čuvara, sastavljenih mahom od janjičara. Imali su svoga agu koji je ujedno bio zapovjednik cijele utvrde (dizdar). Oni su činili jezgru svih tvrđavskih i gradskih posada na granici.
o Livnu danas
Livno je danas gospodarsko, kulturno, političko i crkveno središte čitavog kraja. Sa svim osobinama i kvalitetama jedne urbane cjeline, spada u red ljepših gradskih ostvarenja. Svojom tisućljetnom prošlošću te (pra)iskonskim imenom koje nosi više od jednog milenija, predstavlja najvažniji dio povijesti hrvatskog etnosa.
"bijelo Livno i polje mu slavno dugo, lipo, široko i ravno... "
(fra Andrija Kačić-Miošić)
jos malo o Čukliću
Čuklić je drugo u ovom nizu sela "pod planinom", danas sjedište istoimene župe koja se od godine 1828, zajedno sa Grabovicom, kao prva od svih kasnijih odvojila od matice u Vidošima. Čuklić je staro livanjsko selo poznato još od godine 1400. Ovdje se spominje i prvi stalni župni stan na čitavom livanjskom polju, podignut u prvoj polovici 18. stoljeća. Odavde će gotovo pola stoljeća livanjski župnici obilaziti svoj puk i dijeliti s njim teške trenutke zuluma i tiranije. Čuklić je u to je vrijeme, zajedno s okolnim naseljima, baština bega Mehmeda, veličine zijameta s ukupnim taksama od 13.640 akči. Godine 1768. u Čukliću su živjela 102 katolika, a 1813, njih 109.
Godine 1768. evidentirana su sljedeća plemena: Ćakić, Jazvo, Kotarac, Kuprešanin, Mikulić.
Nesto o Čukliću
Čuklić je malo selo u livanjskoj općini smješteno 10 km jugozapadno od Livna podno Kamešnice. Selo danas broji oko 150 stanovnika. Cestovna udaljenost od Livna je 13 km, državne granice Kamensko 30 km, Vaganj, 20 km.
Prezimena koja se danas mogu naći u Čuklići su: Bralo, Čeko, Dronjić, Duvnjak, Pelivan, i Vrdoljak. U selu je sjedište Župe čuklić koja ima 2007 članova (službeno) mada, se u ovaj popis ubrajaju i članovi koji žive širom svijeta, pa realan broj iznosi oko 1400. Župa pripada livanjskom Dekanatu i Banjalučkoj biskupiji.
Župa obuhvaća 6 sela: Lipa, Čuklić, Ćosanlije, Tribić, Orguz i Prolog. Najveće selo u župi je Prolog a u Orguzu se nalazi osnovna škola koja iz dana u dan ima sve manje učenika.
ewo malo slika
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
