ČUDNOREĐE

srijeda, 25.04.2018.

GLAVNO RASKRŠĆE

I. ALBUMI:

01. "DNO JE SVE RJEĐE" (2016.)
02. KOMPAKT DISKUTABILNO (2017.)


II. SPOTOVI:

01. YOUTUBE PARTY
02. FERRAGOSTO

III. KRONOLOGIJA KONCERATA:

POGLEDAJ SPISAK


IV. INTERVJUI:

11. NEMA (Matea Šimić)
10. SOUNDREPORT (Maja Trstenjak)
09. TERAPIJA.NET (Ivan Hrvatska)
08. TERAPIJA.NET (Jurica Kosović)
07. TERAPIJA.NET (Marin Tomić)
06. VELIKA ROCK EKSPLOZIJA #6 (Siniša Bizović)
05. ŽIVOT U PJESMI (Zvonimir Varga)
04. KVARTURA (Sonja Krivokapić)
03. 24 SATA (Igor Vikić)
02. SOUNDGUARDIAN (Barbara Komar)
01. MUZIKA.HR (Matej Devčić)


V. MEDIJSKI PRIKAZI:

35. Tvornica, Zagreb (08.03.2018)
34. Sax, Zagreb (30.09.2017)
33. Ferragosto #10, Orahovačko jezero (05.08.2017.)
32. Regius #7, Šibenik (15.07.2017.)
31. Promocija 2. albuma & 7. rođendan Čudnoređa. Vinyl, Zagreb (01.06.2017.)
30. Recenzija albuma "Kompakt diskutabilno" (Nacional)
29. Recenzija albuma "Kompakt diskutabilno" (Ziher.hr)
28. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Cantus)
27. MIMO. MSU, Zagreb (15.05.2016.)
26. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 7/10 (Ravno Do Dna)
25. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Nacional)
24. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 9/10 (Terapija.net)
23. "11 dana buke: dobro Dosh Lee u Zagreb!". Spunk, Zagreb (20.11.2015.)
22. Peta godišnjica Čudnoređa. Grey Room, Zagreb (25.05.2015.)
21. Kvartura. Vintage, Zagreb (20.01.2015.)
20. Good Vibrations. Vintage, Zagreb (07.01.2015.)
19. Brucošijada FPZG-a. Močvara, Zagreb (18.10.2014.)
18. PankeriJADA. Rock Klub Ribnjak, Zagreb (16.01.2014.)
17. KAbina. Mala scena hrvatskog doma, Karlovac (16.12.2013.)
16. Bakanalije na Martinje. Medika (Grey Room), Zagreb (11.11.2013.)
15. Velika rock eksplozija #6. Kset, Zagreb (15.10.2013.)
14. Noć knjige s beskućnicima. Gradska knjižnica, Zagreb (23.04.2013.)
13. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (10.12.2012.)
12. Kantautorski festival #1. Močvara, Zagreb (06.09.2012.)
11. Brkovi - promocija albuma "Balkanski esperanto". Močvara, Zagreb (16.06.2012.)
10. Free Stage. Retro, Zagreb (03.02.2012.)
09. Beskućnički bal. Gradska knjižnica, Zagreb (12.mj. 2011.)
08. Supertalent šou, 2011.
07. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (28.11.2011.)
06. Free stage. Retro, Zagreb (24.11.2011.)
05. Kompilacija "15. HGF - Finalisti (Spona, 2011.)
04. Koncerat kao takav. MMC Črnomerec, Zagreb (02.04.2012.)
03. Polufinale HGF-a. Zelena dvorana, Zabokjavascript:%20void(0); (18.03.2011.)
02. Koncerat kao takav. Time, Zagreb (07.01.2011.)
01. Benefit za "Nu:write festival". Atrij &TD-a, Zagreb (14.07.2010.)


VI. SKLADBE (TEKSTOVI):

01. Flip-flop jaje
02. Direktna djeco akcija
03. Eto tko
04. Svi se češu
05. Trnci
06. Zbogom parole
07. Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)
08. Graciozno lažeš
09. Maslačak
10. Neka koju svi znamo (kobajage)
11. Idemo bliže
12. Ti si u banani
13. Proteza
14. Sitno po sitno
15. Zid
16. Fijuk
17. Stevo Čokrlić
18. Rutina
19. Šteta
20. Govnar
21. Hvala od srca
22. Da ne moraš
23. Samo odlažno
24. Kozmetika
25. Ni-nu-ni-nu
26. Klaonica
27. Prašina i magla
28. Daj kilu vina
29. Dok se ljudi viđaju
30. Ana'hei
31. Ko te mori, Kone?
32. Štakorska fuga (Nakot napušta labos)
33. Pjesma o vlakobranu
34. Amplitude (bilijuni točaka)
35. Flip-flop epilog
36. Karakter stalan
37. Gospoda Krstićevi, 1.dio (Postanak Babe Karleuše i otkriće Rakije)
38. Zaboravit ću da sam u kurcu
39. Hrana
40. Opsada stubišta
41. Ime tvoje
42. San na svijetu sam
43. Metuzalem rata
44. Nirdala (prerada od Mangore)
45. Fuj (prerada od Biciklića)
46. Čudnoređe feat Biciklić
47. Za kog nabijaš? (za Biciklić)
48. Rančić na speedu
49. Ima jedna scena
50. YouTube Party
51. Ferragosto
52. Bez lajkova
53. Sam u dvoje

25.04.2018. u 09:45 • 0 KomentaraPrint#

INTERVJU: NEMA (Matea Šimić)

https://ne-ma.net/2018/03/26/razgovor-cudnorede/

Gledali smo te prije nekoliko godina na solo nastupu u Zaboku, u Polanoviću. Polovica prisutnih bila je fascinirana, dok se činilo da te druga polovica ili nije razumjela ili suviše doživljavala. Kakva su ti inače iskustva s koncerata?

Ako je polovica prisutnih bila baš fascinirana, to je prilično dobar ishod za jednu kafansku svirku na kojoj se ne sviraju coveri. Možda zato što je posrijedi bio Badnjak, pa je vladala atmosfera blagdanska. Inače te kafanske svirke uz rijetke izuzetke prolaze u atmosferi gdje uživa par prijatelja, a ostatak ljudstva čine posjetioci kafića koji nisu ni znali da te večeri netko svira. I onda normalno da gledaju svoja posla i ne fermaju previše izvođača, jer ipak se ne radi o njihovom kvartovskom frendu autolimaru koji iz hobija svira na akustari Azru, Balaševića i Bijelo Dugme. Ako se trajno svidiš barem jednom od tih slučajnih posjetitelja, to je veliki uspjeh. Klupski i festivalski koncerti također variraju. Nakon nekih koncerata poželim da nisam ni nastupio, a na nekim drugim mjestima se mogu dogoditi čuda slijedom kojih ću upisati nastup u listu provoda života.

Neke riječi u potencijalnim hit pjesmama (npr. Youtube Party , Zaboravit ću da sam u kurcu ) možda sprječavaju da te emitiraju (poznatije) radio postaje. Slažeš li se i je li ti to važno?

Naravno, važno je da te radio stanice redovito vrte. Nažalost, jedino studentske i ostale neprofitne radio stanice ne provode cenzuru, ali njihov odjek je ograničen. „Poznatije“ radio postaje su selektivne, pa će tako psovanje kod neafirmiranih bendova biti razlog nepuštanja u eter, dok će se poznatijim izvođačima (npr. raznim domaćim reperima) gledati kroz prste, jer im njihove psovke dižu slušanost.

Recenzije tvojih albuma dosta su oprečne, od slabašnog do sjajnog. Što misliš da je razlog tome?

Ljudi imaju različite ukuse, ali statistički gledano ispada da je bendove „čistih“ žanrova (pop, rock, punk, metal, rap, reggae…) lakše ili voljeti ili mrziti, dok su oko eklektičnih bendova koji poput Čudnoređa sve te žanrove kombiniraju mišljenja češće podijeljena. Kome je draži prvi album Čudnoređa jer je više rock, kompleksnijih aranžmana i društveno „relevantnije“ tematike, manje će mu se svidjeti drugi koji je više pop, jednostavniji i ležernijih tekstova. Vrijedi i obrnuto. Oni kojima će pasati svaki uradak su u manjini. Puno manje takvih polarizacija mišljenja doživljavaju bendovi unificiranog stila iza kojih stoji čitava supkultura. Čudnoređu otežava afirmaciju upravo to što se ne uklapa niti u jedan postojeći kalup, pa mora iz svake supkulture pecati čovjeka po čovjeka. A to dugo traje.

Slušamo te na Bandcampu i Youtubeu. Ima li te na drugim platformama?

Hvala, samo tako nastavite. B Za sada nema.

Jesu li izdavači u Hrvatskoj dosad pokazali interes za potpisivanje ugovora?

Nisu. A i da jesu, samo izdavaštvo mi ništa ne znači. Veliki izdavači su previše zaokupljeni angažmanom oko nekoliko svojih glavnih zvijezda da bi se imali vremena adekvatno baviti manjim bendovima. A ipak potpisuju ugovore s kim god stignu ne bi li nešto ušićarili preko tantijema. Zauzvrat dobiješ da ti se pjesma triput zavrti na radiju ako imaš novi singl. Ipak, prihvatio bih ponudu izdavača koji se pored izdavaštva aktivno, kontinuirano i brižno bavi booking menadžmentom i promotorskim djelatnostima. To je ono što danas gura bend. CD-jeve ionako malo tko kupuje.

Što misliš o zagrebačkoj, hrvatskoj i regionalnoj glazbenoj sceni? Imaš li favorite?

Scena je sve od undergrounda do estrade. U njezinom „alternativnom“ i „rock“ segmentu, a to je recimo niša na koju Čudnoređe cilja, postoji 5 do 20 bendova i izvođača (ovisno govorimo li o ZG, HR ili ex YU) koji se rotiraju po svim većim koncertima i festivalima. U tom ziheraškom booking konceptu točno se zna tko će napuniti Sax, tko Tvornicu, a tko Dom sportova. Tko upadne u to društvo, može se reći da je uspio (u konvencionalnom smislu riječi). Imamo i cover/tribute scenu koja cvijeta u svim prostorima, od malih kafića za koje nitko nije čuo do Vintagea i Boogalooa. Potražnja za popularnim imenima i cover/tribute bendovima otežava proboj manjim neafirmiranim bendovima. Pored toga, u Zagrebu se dešava gro evenata koji se preklapaju, na internetu vlada hiperinflacija raznih bendova, stilski trendovi se turbulentno mijenjaju i prepliću, tako je danas teže nego ikada naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nije dobro ako sviraš previše, niti premalo. Ako redovito ne izbacuješ novi materijal i spotove i ne oglašavaš se bilo kojim drugim vidom (samo)promocije, ljudi te brzo zaborave, a i ovako te sve teže upamte. Osim truda da se probaš ugurati kao predgrupa bendu s najmanje duplo većom bazom fanova od tvoje, treba imati i podosta sreće, a na taj faktor je gotovo nemoguće utjecati.

Favorite sigurno imam. Naći će ih ona/j tko čita moje izvještaje s koncerata pisane za glazbeni portal terapija.net.

Koliko često nastupaš? Jesi nastupao izvan Hrvatske?

Od 2010. do danas sam održao preko 200 nastupa bilo solo ili s bendom. Uglavnom po Hrvatskoj, ali bilo je i nekih svirki u Sloveniji i Srbiji.

Imaš, u nedostatku boljeg izraza, dosta nepredvidljiv glazbeni stil, a i vizualno si često dosta upečatljiv (npr. kućni ogrtač). Koji je razlog tome? Je li u pitanju traženje stila ili nešto drugo?

Kako mi točno možemo znati (ne) traži li se netko u nekom stilu ili više njih? Netko će prvo svirati punk, pa kasnije preći na pop rock. Je li se on u početku tražio, pa kasnije našao? Ili se u početku našao, pa kasnije izgubio? Možda se u obje faze našao, a možda je u obje od samog starta izgubljen. Ta procjena često ovisi o subjektivnim preferencijama ka određenom žanru ili fazi izvođača. Čudnoređe šara po stilovima. Nekima je to znak krize autorskog identiteta, drugima predstavlja oslobođenje od robovanja kalupima. Osobno, u kojem god stilu se tražim, tamo se i nađem. Ako se mogu nazivati muzičarom, onda nemam krizu identiteta dokle god se bavim muzikom. Drugo, sigurno se ograničavam. Možda mi nije svaka pjesma na isti kalup, ali koliko god kalupa koristio i kako god bili oblikovani i dalje su kalupi. Danas je floskula mnogih bendova tvrditi da se „ne ograničavaju“ na jedan stil. Ograničavanje je postala svetogrdna riječ, jer popularno je ostavljati dojam tolerancije, a tko nije „tolerantan“, neprijatelj je „liberalnog“ društva. Međutim, u praksi je neograničavanje češće umišljaj nego stvarna činjenica. Kod mene još uvijek postoje brojni stilovi muzike koje nisu ili niti neće biti utkani u izričaj bilo zbog neznanja sviranja istih ili pak netolerancije spram stilova čije mi ekspresivne značajke ne odgovaraju senzibilitetu.

Čini mi se da su za tebe festivali idealna platforma, da bi ostvario prvi kontakt i da bi te publika vidjela. Poslije te ne bi lako zaboravili. Komentar?

Festivali su nam najbolja prilika za sviranje izvan Zagreba, jer kada se u „provinciji“ radi manji koncert, obično budžet organizatora nije dovoljno velik da bi mu se isplatilo zvati neki bend udaljeniji od matične ili susjedne županije, pa je lineup rezerviran za lokalce. Također, na festivalima ima puno ljudi i bolje su raspoloženi za partijanje. Samim time su i prijemčiviji na muziku. Bend kojem publika priredi divlju i/ili veselu atmosferu bolje se upamti od onog na kojem je publika trula.

Je li Stevo Čokrlić, serviser kafe aparata, stvarna osoba?

Imenom i prezimenom jeste, vjerojatno i strukom. Sve ostalo je izmišljeno. Njegovu staru vizitku (još iz doba Juge) sam pronašao u jednom napuštenom restoranu pokraj kafe aparata. Prema nekim navodima još je živ. Neki kažu da je vrlo tražen serviser u ličko-senjskoj županiji, drugi da ne servisira dobro, ali da zna puno srati. Stevo Čokrlić nam je indikator popularnosti: kada se javi da je čuo pjesmu, to znači da nas svugdje slušaju i da možemo rasprodati veliki pogon Tvornice.

U jednom razgovoru rekao si da ti nedostaje feedback od slušatelja/publike. Kako se to može promijeniti?

Valjda moramo ili namjerno postati znatno gori ili bolji nego što jesmo. Najviše feedbacka dobivaju bendovi koje ljudi smatraju očajnim i vrhunskim. Svaki dojam između toga ne vuče ljude toliko za jezik ili tipkovnicu. Pored toga, vrlo su rijetki postojeći komentari čija pohvala Čudnoređa ide dalje od „odlično“, a pokuda od „loše“. Iz takvog površnog feedbacka se ne može dovoljno toga spoznati o sebi i svom radu, a meni se ne da gnjaviti ljude da svoje mišljenje, dobro ili loše, obrazlože do kraja. Ali u principu je recept vrlo jednostavan: što te više ljudi čuje, to ih više i opsežnije komentira.

Dio ljudske prirode je urođena potreba za pripovijedanjem. Sve tvoje pjesme su zapravo uglazbljene priče što te na neki način čini suvremenim trubadurom. Što misliš o toj definiciji, slažeš li se s njom? Vidiš li se kao neka vrsta nasljednika te slavne tradicije?

Iako imam i dosta pjesama koje izražavaju općenite stavove o „velikim“ temama, težim tome da se tekstovi više baziraju na malim pričama. Ali ne zato da bi me se smatralo trubadurom (ta kvalifikacija mi ne imponira, niti ne smeta), nego je tako veća šansa da kažem nešto što nitko prije mene nije rekao ili barem nije na taj način. Mnogi su uglazbili svoj stav o politici, ekologiji, religiji, policiji, vanzemaljcima, fašistima, komunistima, masonima, ovima-onima, ali mislim da nitko nije ispjevao što se događa na jednom prosječnom YouTube party-ju, na festivalu Ferragosto, na kakve poruke nailazi u haustorima stambenih zgrada ili kako zamišlja život servisera kafe aparata.

Koliko znaš o slam poeziji/spoken word izričaju? Kada se oduzme instrumentalna dimenzija tvojim pjesmama, riječi koje ostaju bile bi dobar materijal za ovu vrstu performansa. Je li to nešto u čemu bi se želio okušati?

Da mislim kako su riječi dovoljne, ne bih radio muziku za njih. Oduzimanjem melodije i drugih slojeva vokalne ekspresije tekst gubi na totalitetu. Nešto kao kada jelu oduzmeš umake i začine: možeš se najesti na silu, ali ne uživaš, nije ti fino. Ili recimo, tragikomedije Dušana Kovačevića su sjajne i na papiru, ali tek kada ih se uprizori na kazališnim daskama ili ekranizira kroz film, postaju multidimenzionalna remek-djela. Pritom se redatelj ne drži doslovno izvornog teksta, već ga prilagođava novododanim medijima. Tako bih i ja drugačije pisao da se izražavam „golim“ riječima, a još drugačije kada bih tekst namijenio slam formi koja je opet priča za sebe sa svojim specifičnim teatralnim i interakcijskim elementima. Radio bih i drugačiju (kompleksniju) muziku da pravim samo instrumentale.

Bio sam na raznim slam i drugim poetskim večerima. Kada bih se u onom „free stage“ dijelu javio iz publike da nešto izvedem, ne bih se mogao prisiliti da nešto izrecitiram, slabo mi to ide. Naprosto bih otpjevao tekst a capella ili uz gitaru ako bih je imao pri ruci. Ali to i dalje nije slam, iako sadrži neke slam friendly elemente.

25.04.2018. u 09:36 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.03.2018.

RECENZIJA: Tvornica, Zagreb (08.03.2018.)

http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=27768

"U svojstvu predgrupe nastupilo je Čudnoređe. Nakon što je godinama ime gradio svirajući u svakoj prostoriji i prolazu u gradu i okolici, Bašić u zadnje vrijeme nešto manje koncertira, a više snima, pa je tako u posljednje dvije godine izbacio dva albuma, a šuška se da će ubrzo i treći. S tog smo nadolazećeg čuli stvar ili dvije, s prvog antologijske "Rančić na speedu", "Hvala od srca", "Stevo Čokrlić" i "Ti si u banani", a s drugog sve osim "Karakter stalan", koju nakon što završim pisanje ovog reporta šaljem Međunarodnoj biciklističkoj uniji kao prijedlog za himnu. Svirka je počela dosta rano, tek koju minutu iza 9, pa me nije iznenadila praznjikavost kluba pri dolasku. Pred pozornicom šačica ljudi što s osobljem benda njeguje prijateljske odnose u relativno plesno-pjevnom štimungu, ostatak naroda u malo staloženijem raspoloženju, ali poprilično fokusiran (bez žamora) na sve ono što im je ovaj tragikomični trio imao za prezentirati. Same su poruke ostale ponešto u sjeni zbog po mom ukusu nedovoljno glasnog vokala u odnosu na ostatak instrumentarija, ali ništa neoprostivo. Na povratku kući nakon giga razmišljao sam o tome kako je Čudnoređe došlo do statusa benda kojeg svi poznaju, ali će ga rijetki opsesivno preslušavati i navesti kao jednog od najdražih, pa mu samim time i ne uspije baš napuniti klub. Nekakav konkretan točan odgovor na to pitanje (kao i u slučaju milijarde drugih kvalitetnih izvođača slične sudbine) nije lako dati, ali držim da je logično pretpostaviti kako je njihova žanrovska šarolikost dvosjekli mač. Istovremeno i ono po čemu se ističu i ono što ih "ograničava". I ovaj je koncert bio savršen primjer takvog stanja stvari - jedna pjesma reggae, jedna pop, jedna punk rock, jedna prog, jedna disco, jedna cajka, jedna ska. Ima bendova koji se vole pohvaliti time kako im je upravo eklektičnost pridonijela proboju, ali rijetko koji od njih je zaista do te mjere istinski zabrazdio u tu priču s vječitim poigravanjem i istraživanjem kao Čudnoređe, da se ne lažemo. A ljudi su ipak, htjeli oni to priznati ili ne, u velikoj većini slučajeva uže žanrovski determinirani kad biraju koju će si muziku prebaciti na mobitel da slušaju u tramvaju. I lako je zamisliti scenarij u kojem će onda ovakav bend tu izvući deblji kraj. Jebiga. Kao "utjeha" (za slučaj da je potrebna, iako daleko od toga da je situacija bogzna kako deprimirajuća) ostaje činjenica da je jedan od većih uspjeha kada unatoč stalnom izbjegavanju predvidljivosti i dalje uspiješ kreirati vrlo karakterističan i prepoznatljiv stil što ga se da nanjušiti na kilometar. Na tome iskrene čestitke i zahvale. Desetak pjesama u možda četrdesetak minuta su nam odsvirali, i odradili su to kako spada. Basist Mičo je bio nešto inspiriraniji i razgibaniji nego što je to bio slučaj u zadnje vrijeme, primijećen je čak i jedan okraći bass solo, za što se ne sjećam da je prije bio slučaj. Inače je to bez premca najbolji instrumentalist u bendu a i šire, čovjek koji je dosegao onu razinu kad sve što sviraš zvuči jebeno. Bubnjar, poznat kao Goldi, je prije svega specifičan po tome što ga nikada još za vrijeme svirke nisam vidio da je ni trunku promijenio fokusirano-hipnotizirano-omamljeno-napušeni izraz lica. Ma kakve god okolnosti bile, on iz svog filma ne ispada, i baš ga briga. Dakako, ni njegove sviračke sposobnosti nisu upitne, samo ih demonstrira na malo ziheraškiji način."

(Ujak Stanley)

25.03.2018. u 09:54 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.10.2017.

RECENZIJA: Sax, Zagreb (30.09.2017.)

1) http://www.sound-report.com/koncerti/klub-sax-laka-cudnorede-2017-09-30

"Čudnoređe se nametnulo kao logična predgrupa vjerojatno prije svega stoga što pjevač gosn. Ozren Vlašić stanuje na sto metara zračne linije od kluba, pa su računali da može dovući ekipu s kvarta. No, nisu pritom uzeli u obzir da je riječ o ekumenskom kozmopolitu koji je u stalnom širenju, tako da se tu dalo vidjeti i ljudi s Voltinog, Ferenčice, pravoslavaca, muslimana, ekipe iz Prečkog. I to sve u brojci koja je opasno mirisala na pedeset. Čudnoređe je ranije ove godine izdalo drugi album „Kompakt diskutabilno“, tako da eto... Poslušajte ako hoćete. Vrlo je veseo i pozitivan, protkan numerama koje u novelističkoj maniri kroz ska/reggae/pop/folk ritmove slave život pristupajući mu iz jedne nepretenciozne točke gledišta (što ako usporedimo s prvim albumom nije uvijek bio slučaj) u kojoj više nema mjesta za velike teme, već većinom za crtice iz života ćorave kokoši što umije ubosti pokoje zrno sreće tamo gdje će ga druge ćoravice previdjeti. Kako je navedenu aktivnost najlakše i najpraktičnije sprovoditi u djelo ljeti, tako album i tekstualno i aranžmanski ulazi u kategoriju laganih prozračnih ljetnih razbibriga za sviranje s ekipom na plaži, pa makar ona bila i jezerska. To je nešto što „ozbiljnijim“ i „sofisticiranijim“ slušateljima možda neće odgovarati, i to je sasvim razumljivo. Osobno, što više muzike u životu čujem, to manje cijenim tehniciranje, virtuoznost, progresivnost i općenito bilo kakvu vrstu pretjerane ambicioznosti. Pokušate li mi uvjeriti da je to više ignorantski od mene nego što je ignorantski od vas pokušavati me uvjeriti u suprotno, vjerojatno ću se posprdno podsmjehnuti. U tom svjetlu mi je album, uz minus jednoj manje nadahnutoj numeri imena „Bez lajkova“, izvrstan, bolji od prvog. Ovdje su u (sad već ustaljenoj) trio formaciji s električnom gitarom umjesto akustare odsvirali većinu stvari s tog izdanja i negdje pola s prvog. Narod je sjedio oko stolova koji su, na opće orgazmično oduševljenje i rijetko viđenu ekstazu, bili locirani po cijelom klubu i 1. zadovoljno se smješkao kimajući glavama i misleći „ajme kak su šašavi“ (tu ima i onaj bonus osmijeh kad se čovjek ushemi da totalno kuži briju i da je to to); 2. zbunjeno buljio u stilu „dobro odakle su ove iskopali i što točno pokušavaju“; 3. rezignirano gledao u prazno razmišljajući o tome zašto se uopće udavala i je li koza nahranila mačku; 4. potiho ćaskao s prekidima od po desetak sekundi u kojima bi se fingirala totalna uživljenost u bend samo da bi se vratilo nazad ćaskanju i 5. mobiteli. Svirka kao svirka je bila u redu, bilo je nešto problema s uštimanošću gitare i tako to. A i kužilo se da su atmosferske prilike u klubu malo utjecale na muzičare, nije bilo one neke lude energije koju znaju kreirati. Kao plus postoji činjenica da je sound bio super, tako da se dalo razumjeti sve te ludorije i mudrolije, što je uvijek medeno. Za to imamo zahvaliti Branku Požgajecu iz Drugog Načina, ton velemajstoru. Unatoč tome što ovaj nastup neće ostati upamćen kao ponajbolji, dobro je znati da bend ima namjeru nastaviti vršiti čudnoredne kronike s margine vremena koje svira uvijek neki novi ludi koncert, hvala mu na tome."

(Ujak Stanley)

2) http://www.muzika.hr/izvjestaji/vrlo-zabavan-aerobik-s-lakom/

"Predgrupa je, prema mojem mišljenju, bila malo čudno odabrana jer je to bilo ČudNoReĐe. Ognjen i njegova ekipa dijele neke poveznice s Lakom, a to je prije svega humoreskni pogled na okolinu koja nas okružuje. Zbog malog nesporazuma, došao sam tek na drugu polovicu njegovog nastupa gdje je izvodio ‘ljetne’ hitove – “Ferragosto”, “Zaboravit ću da sam u kurcu” i “Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)” što je bilo dovoljno da vidim da je solidno zagrijao publiku, iako mi ne bi bio prvi, a niti deseti izbor za otvaranje Lakinog koncerta."

(Siniša Muklaužić)

3) http://music-box.hr/2017/10/02/izvjescefoto-laka-dobri-duh-glazbene-scene/

"Tako je bilo i ove subote u zagrebačkom Sax-u gdje nas je svojim nastupom počastio uvijek veseli Laka zajedno s dječje razigranom sestrom Mirelom. Ali prije no što su oni zauzeli podij, nastupio je zagrebački bend ČudNoReĐe. Moram priznati da je za mene ovo pomalo čudan izbor predgrupe, ali trio koji predvodi Ognjen Bašić, ovaj put na električnoj umjesto akustične gitare, odradio je solidan nastup izvodeći uglavnom pjesme drugog albuma „Kompakt diskutabilno“ te par s albuma prvijenca. Publika koja se tek počela skupljati i zagrijavati za nastup večeri dobro je reagirala na čudnovatu mješavinu glazbe i riječi koje izvodi ovaj osebujan sastav tako da možda na prvu upitan izbor predgrupe na kraju i nije bio toliko loš."

(Nina Rašidović)

08.10.2017. u 20:39 • 0 KomentaraPrint#

RECENZIJA: Regius #7, Šibenik (15.07.2017.)

http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=26602

"Oko 9 sati navečer su drugi dan Regiusa otvorili Čudnoređe iz Zagreba. Čudnoređe je fusion bend koji je nedavno ispalio svoj drugi album 'Kompakt diskutabilno' na kojem bi se čak ponajviše moglo prepoznati ska i reggae utjecaja. Kako mi je to veoma drag bend koji skoro i ne propuštam osim ako nije van metropole (a očito ga ne propuštam ni kad jesu van metropole), onda vam samo mogu reći da nisam ostala razočarana.

Načula sam nešto o tome da je vokal bio malo prehlađen, ali uspješno je izveo sve Opopop-ove i Rančiće (inače službeni termini u glazbi Čudnoređa), tako da prehladu nije nitko uspio primijetiti, čestitam. Žalosna je činjenica, kako to obično biva sa bendovima koji na festivalima nastupaju kao prvi bend večeri, ta da je bilo poražavajuće malo ljudi. Mislim da ih se moglo na prvih par stvari izbrojati i na prste ruku, ali kasnije se ipak pojavilo par znatiželjnika pa je brojka ljudi do kraja koncerta mogla iznositi oko pedesetak. Odsvirali su nekih 45 min i lijepo nas pozdravili."

(Nedilja)

08.10.2017. u 20:32 • 0 KomentaraPrint#

RECENZIJA: Vinyl, Zagreb (01.06.2017.)

http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=26309

"Za Čudnoređe kao jedan glazbeni fenomen sam toliko uvjeren da ga ne treba posebno predstavljati da to neću ni učiniti. Njegove stvari naizgled znaju svi, od beskućnika koji me čeka ispred bankomata kad dođem plakati na stanje računa, do mog nerođenog djeteta u maramici koju sam hitio u smeće. Nego, znate ono kad bend ima promociju albuma, pa ste lagano razočarani jer niste još naučili u potpunosti nove stvari, i nadate se da će bend ipak odsvirati i "stare" hitove koje znate od riječi do riječi? E pa nešto tako, samo sasvim suprotno. Ne vjerujem kako je u Vinylu bila i jedna osoba koja nije znala tekst odsviranih pjesama, vjerujem i bolje od Ognjena. Moram primjetiti kako je spomenuti bio u nešto netipično nenasmijanom stanju, no publika je to i više nego nadoknadila. Razumljivo doduše, s obzirom na to kako mu je ovo bio drugi nastup večeri. Uopće ne sumnjam kako bubnjanje u ansamblu kao što je S kim ja radim iscrpi čovjeka, da ne spominjem eventualnu štetu po mentalno zdravlje.

Za kraj, apsolutno moram još napomenuti kako je upravo Ognjen izgleda zaslužan za prvi pogo koji se ikad odvio u prostoru tog kluba. Kako i zašto, ne znam, ali mislim da dovoljno govori o atmosferi te večeri."

(Rade)

08.10.2017. u 20:31 • 0 KomentaraPrint#

RECENZIJA: Ferragosto, Orahovačko jezero (05.08.2017.)

http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=26686

"...meni je Dance Hard najbolji party na festivalu inace), zaputio sam se cipelcugom prema Orahovici nesto prigristi, te skoro propustio nastup Čudnoređa na istekanom stageu. Na tom stageu uvijek volim provoditi vrijeme cisto atmosfere radi. Publika uglavnom sjedi ispred bine ili po okolnom brezuljku, ispijaju pive, druze se, odmaraju, te uglavnom cijeli prostor odise tom nekom opustajucom ljetno-popodnevnom energijom koja je idealna za festivalsko poslijepodne.

Ognjen, u nastupu koji je sam pucajuci od srece nazvao najboljim koncertom karijere, uspio je nekako uzdrmati taj chill te u kupacim gacama, podrigujuci na mikrofon rasplesao sve prisutne. Ono sto sam pricao u odlomku o Elementalu kako se energija izvodaca osjeti i prenosi na publiku i sveopcu atmosferu sam potvrdio na ovom nastupu. Na momente sam zaboravio kako bi ovo trebao biti neki koncert te kako Ognjen zapravo nastupa pred publikom, jer se stvarno cinilo kao da je dolje medu ljudima, te kako su svi dio ovog nastupa. Hit "Ferragosto" koji je izveo cak dvaput podigao je na noge cak i onu bagru gore u brezuljku, a neke je podigao i na sami stage na sto je tonac morao ljuto intervenirati. Ne pretjerujem kada kazem da ovakvu interakciju sa publikom i odusevljenje iste na nastup na tom stageu nisam vidio od kada je Ferragosta, a vjerojatno niti necu do slijedeceg Ognjenovog nastupa."

(Rade)

08.10.2017. u 20:29 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 27.09.2017.

INTERVJU: SOUNDREPORT (Maja Trstenjak)

http://www.sound-report.com/intervju/cudnorede-zadovoljan-sam-svakom-reakcijom-osim-ignoriranja

Što te nagnalo da posvetiš pjesmu Ferragosto festivalu?

Ferragosto mi je omiljeni ljetni festival, a i falilo mi je novih pjesama, pa je najjednostavnije rješenje bilo napraviti pjesmu o Ferragostu.


Koja uspomena s Ferragosta ti je ostala u najboljem sjećanju?

Svaka. Ali zaista. Na Ferragostu mi se 0-24 događaju razne ludorije, nemam ni trenutka dosade, pa mi se na kraju festivala sve te male zgode spoje u jednu veliku nazvanu jednostavno Ferragosto. To sam se i sam pitao kada sam počeo raditi na pjesmi, ali ispalo je da imam previše uspomena za jednu pjesmu. Na kraju sam u tekst ubacio samo one doživljaje koji su se rimovali u trenutku pisanja.

Ali recimo, ovu zgodu nisam mogao izrimovati, jer bih potrošio pjesmi previše prostora: jednog jutra sam razvio vreću za spavanje preko stola čije je korištenje uprava jezera naplaćivala. Htio sam spavati na ravnome u hladu, jer nam je šator bio na kosini, a sve ravne podloge na suncu. Dok sam spavao, neka meni nepoznata ekipa je sjela za stol, pila, jela i pričala kao da me nema, kao da sam dio stola. Kad sam se probudio, dočekali su me vrlo prijazno, ponudili pićem i hranom te objasnili da im zbog mene nisu naplatili stol. Po kojoj logici, nitko ne zna. Eto, proživio sam tamo i bizarnijih zgoda, ali ova mi je prva pala na pamet.

Nekoliko mjeseci nakon izlaska aktualnog albuma, jesi li zadovoljan s reakcijama publike?

Na promociji albuma „Kompakt diskutabilno“ prodavao sam publici ograničenu količinu kompakt diskova po „name your price“ principu uz garanciju povrata novca u slučaju nezadovoljstva proizvodom. Sve se pokupovalo. Na omotu je bio nacrtan CD sa slikom u kutiji (vidi cover albuma na Bandcampu i Facebook stranici benda). Međutim, u kutiji na pravom CD-u nije bio spržen album, nego je preko random CD-ova s raznom glazbom iz moje stare MP3 CD kolekcije (za koje je upitno rade li uopće više) samo bilo markerom napisano „Čudnoređe – Kompakt diskutabilno“. Prošla su skoro četiri mjeseca od toga i nitko od kupaca nije reagirao. Pitanje je jesu li uopće imali namjeru slušati album s CD-a ili ga samo pospremiti na policu kao suvenir. Sudeći po nereagiranju, prije ovo drugo.

A ovako generalno, reakcije su raznolike. Nekima se više sviđa prvi album, jer je kompleksnijih aranžmana i više rock, nekima drugi, jer je opušteniji, jednostavniji i više pop. Zadovoljan sam svakom reakcijom osim ignoriranja. Moji hejteri to znaju, pa šute o svojim dojmovima da mi ne bi od loše reklame napravili dobru i da ne bih ponukan lošom kritikom napravio nešto dobro što ne bi mogli hejtati...hahahaha!

Koje pjesme bi preporučio za dobar YouTube party?

Dobar YouTube party ovisi o ljudima, ne o pjesmama. Preporučio bih ljude šarolikog glazbenog ukusa i one kojima život ne ovisi o tome što se vrti na playlisti. Ipak, na svom tulumu neću daviti ljude novim presavršenim technical death metal bendom kojeg sam baš jučer otkrio. Lažem, hoću! Ali samo ako je vrijeme za fajrunt.

Postoje li već ideje za novi album?

Dakako. Na lageru imam još najmanje deset starijih pjesama koje bih htio snimiti s bendom, a polako nastaju i nove. Oba dosadašnja albuma su u suštini kompilacije starih i novih stvari, a i većina starih su mnogima nove, jer ih je malo tko čuo kada sam ih izvodio početkom desetljeća. I treći album će na proljeće iduće godine donijeti oko trideset minuta pjesama iz obje kategorije. Koje će to biti i kakvog karaktera u odnosu na prethodne uratke, neću još otkrivati.

Kako nastaju pjesme? Koje te teme najviše inspiriraju?

Nisam tip za jam sessione, tako da sve pjesme napravim sam prije nego ih donesem na probu s bendom, pa tamo svi radimo aranžmane. Prije su me više „velike teme“ inspirirale, ali sam uvidio da o politici, nepravdi u svijetu i sličnim općenitim temama ne mogu reći ništa što već nije kazano. Ne želim kroz muziku ponavljati što su već drugi rekli vjerojatno bolje nego što ću ja ikada moći, jer bi to u kreativnom smislu bilo presipanje iz šupljeg u prazno. Zato se sada pokušavam više fokusirati na „male priče“, na osobne dogodovštine koje se možda i svakome događaju, ali još nisu opjevane ili barem ja ne znam jesu li. Ako se ipak ubuduće dotaknem kakve „velike teme“ nastojat ću ne govoriti o njoj pamfletistički i vikajući parole, nego kroz prizmu individualne anegdote.

Kako se pripremaš za nastupe? Imaš li kakve rituale prije izlaska na binu?

S bendom imam probe i to je to, ništa posebno. Za neke solo svirke se često uopće ne pripremam, samo dođem, ukopčam se i sviram. Popijem koju pivu prije nastupa, ako se to računa kao ritual. Ali mogu i bez toga, nemam tremu. Možda bih je trebao imati barem malo, pa bih ozbiljnije shvatio svirku i bolje se pripremio, hahahah! Ali evo, recimo, kada imam mogućnost, volim prije nastupa jako sporo vršiti tehničke pripreme poput štimanja gitare, zvuka na pojačalu, podešavanja mikrofonskog stalka i slično. To me opušta. Nervozan sam kada moram na brzinu sve slagati. Tada najčešće nešto sjebem.

Što publika može očekivati od tvog nastupa u Saxu?

Električnu gitaru umjesto akustične. Dalje ću reći što uvijek na to pitanje kažem. Publika može očekivati da će joj biti dobro koliko se sama potrudi da joj bude. To ne znači da je sve na publici, da nas boli briga kako ćemo zvučati ili da ćemo namjerno doći nepripremljeni, ali da im obećam provod desetljeća koji će im zauvijek promijeniti živote, bio bih političar ili vjerski propovjednik, a ne muzikant. Dodao bih još da je uvijek zdravije povećati očekivanja od sebe, a smanjiti ih od drugih, nego obrnuto. Ups, počeo sam propovijedati! :)

27.09.2017. u 18:55 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.06.2017.

RECENZIJA: Album "Kompakt diskutabilno" (Ziher.hr)

http://www.ziher.hr/kompakt-diskutabilno-cudnorede/

"Kada čovjek ima nešto za reći, a ima i način kako to reći, u ovom slučaju glazbom, rezultat može biti sjajan. Upravo je takva situacija s ovim albumom i njegovim autorom. Na jednom mjestu okupljene su misli o boljem životu, pozitivnom razmišljanju i nekim sasvim svakodnevnim stvarima. ČudNoReĐe je projekt Ognjena Bašića započet 2010. godine. Idejni začetnik je djelovao sam pod tim imenom, ali je ČudNoReĐe funkcioniralo i kao bend. Prošle su godine objavili prvi album “Dno je sve rjeđe”, a kao nasljednik stigao je sada “Kompakt diskutabilno“.

Idemo bliže prva je pjesma ovog studijskog izdanja. Optimistična je to pop rock pjesma o sretnijem životu i rješavanju tereta koji sputavaju, a zatim slijedi YouTube Party. Poznata glazbena platforma YouTube postala je neizostavni dio kućnih tuluma ili barem zagrijavanja za izlazak. Rješenje je za svako društvo u kojem ima različitih glazbenih preferenci jer sve što ikome padne na pamet vjerojatno postoji na YouTubeu, samo treba upisati naziv traženoga. Svi imaju ideje i htjeli bi svoju pjesmu čuti prije nečije tuđe, nađe se i nekih malih svađa, no na kraju priče ipak svi dobe priliku biti DJ i duša zabave barem na par minuta.

Zamišljena i izvedena kao dječja pjesma ili brojalica, Direktna djeco akcija govori o uvijek aktualnim temama našeg društva – politici i školstvu. Kaže kako je jedina solucija akcija jer od očekivanja da će netko drugi riješiti problem nema ništa te da je proaktivnost (ili barem aktivnost) ono čemu treba težiti. Punk je uvod u modernu priču o prihvaćanju pojedinca od strane društva u pjesmi Bez lajkova. Društvene mreže kao centar života nesigurnih na novi su način pružile priliku da budu još nesigurniji “jer bez lajkova ne postojim”.

Ljeto i igra riječi

Ferragosto je odavno svima poznati pojam. To je ono vrijeme kolovoza kada Talijani preplave našu obalu, njihovo je slobodno vrijeme postalo sinonim za zaradu i gužvu. No ovdje je riječ o jednom drugom Ferragostu, onom koji se održava uz jezero u Orahovici. Oda je to dobrom festivalu uz koji se veže dobra zabava, pozitivno i prijateljsko okruženje ljudi željnih dobre zabave. Nabrojano je tu svašta dobrog jer se frontmen u ovoj pjesmi odlučio za repanje.

Karakter stalan je balada o tome kako vožnja biciklom stavlja stvari u perspektivu i održava ravnotežu sa svoja dva kotača, a samim time vraća i biciklista u ravnotežu. Album završava pjesmom Zaboravit ću da sam u kurcu i njezinim uvodnim stihovima “ovog ću ljeta ići na more”. More liječi sve rane, uz njega je sve nekako lakše. Možda jer se tješimo da promjenom okoline u to određeno slobodno vrijeme postajemo neki drugi ljudi koji preko ostatka godine ne možemo biti. Prepustiti se ljetu, opustiti se i pojednostaviti sve što se može donosi olakšanje i dovodi do lijepih trenutaka koje vrijedi upamtiti (“usporit ću vrijeme s najboljim trenom, pjevat im pjesme s lošim refrenom”) i do smiješnih situacija (“pravljenje pizdarija bit će duhovna hrana”).

“Kompakt diskutabilno” sasvim je prigodan naziv ovog albuma. Igra riječi (kompakt disk – CD) vidljiva je na naslovnici koju je osmislio Marko Dješka. Forma je to koju danas još rijetko tko kupuje, a kompaktnih sedam pjesama objavljenih na Bandcamp stranici lako su dostupne i besplatne. Diskutabilno potiče na raspravu o CD formi ali i samom albumu, a pričati o ovom albumu znači biti ambasadorom dobrih želja."

(Vlatka Semenčić)

20.06.2017. u 13:47 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.05.2017.

RECENZIJA: album "Kompakt diskutabilno" (Nacional)



(Dubravko Jagatić)

08.05.2017. u 20:47 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (33)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (19)

ČUDNOREĐE

Dobrodošli! Muzika Čudnoređa nalazi se na BANDCAMP-u
Sve ostale informacije su ovdje i na FACEBOOK-u

ALBUMI, SPOTOVI, KRONOLOGIJA NASTUPA:

ALBUMI:

01. "DNO JE SVE RJEĐE" (2016.)
02. KOMPAKT DISKUTABILNO (2017.)


SPOTOVI:

01. YOUTUBE PARTY
02. FERRAGOSTO


KRONOLOGIJA NASTUPA:

POGLEDAJ SPISAK

INTERVJUI:

11. NEMA (Matea Šimić)
10. SOUNDREPORT (Maja Trstenjak)
09. TERAPIJA.NET (Ivan Hrvatska)
08. TERAPIJA.NET (Jurica Kosović)
07. TERAPIJA.NET (Marin Tomić)
06. VELIKA ROCK EKSPLOZIJA #6 (Siniša Bizović)
05. ŽIVOT U PJESMI (Zvonimir Varga)
04. KVARTURA (Sonja Krivokapić)
03. 24 SATA (Igor Vikić)
02. SOUNDGUARDIAN (Barbara Komar)
01. MUZIKA.HR (Matej Devčić)

MEDIJSKI PRIKAZI:

35. Tvornica, Zagreb (08.03.2018)
34. Sax, Zagreb (30.09.2017)
33. Ferragosto #10, Orahovačko jezero (05.08.2017.)
32. Regius #7, Šibenik (15.07.2017.)
31. Promocija 2. albuma & 7. rođendan Čudnoređa. Vinyl, Zagreb (01.06.2017.)
30. Recenzija albuma "Kompakt diskutabilno" (Nacional)
29. Recenzija albuma "Kompakt diskutabilno" (Ziher.hr)
28. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Cantus)
27. MIMO. MSU, Zagreb (15.05.2016.)
26. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 7/10 (Ravno Do Dna)
25. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe" (Nacional)
24. Recenzija albuma "Dno je sve rjeđe", 9/10 (Terapija.net)
23. "11 dana buke: dobro Dosh Lee u Zagreb!". Spunk, Zagreb (20.11.2015.)
22. Grey Room, Zagreb (25.05.2015.)
21. Kvartura. Vintage, Zagreb (20.01.2015.)
20. Good Vibrations. Vintage, Zagreb (07.01.2015.)
19. Brucošijada FPZG-a. Močvara, Zagreb (18.10.2014.)
18. PankeriJADA. Rock Klub Ribnjak, Zagreb (16.01.2014.)
17. KAbina. Mala scena hrvatskog doma, Karlovac (16.12.2013.)
16. Bakanalije na Martinje. Medika (Grey Room), Zagreb (11.11.2013.)
15. Velika rock eksplozija #6. Kset, Zagreb (15.10.2013.)
14. Noć knjige s beskućnicima. Gradska knjižnica, Zagreb (23.04.2013.)
13. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (10.12.2012.)
12. Kantautorski festival #1. Močvara, Zagreb (06.09.2012.)
11. Brkovi - promocija albuma "Balkanski esperanto". Močvara, Zagreb (16.06.2012.)
10. Free Stage. Retro, Zagreb (03.02.2012.)
09. Beskućnički bal. Gradska knjižnica, Zagreb (12.mj. 2011.)
08. Supertalent šou, 2011.
07. KAbina. Mods Caffe, Karlovac (28.11.2011.)
06. Free stage. Retro, Zagreb (24.11.2011.)
05. Kompilacija "15. HGF - Finalisti (Spona, 2011.)
04. Koncerat kao takav. MMC Črnomerec, Zagreb (02.04.2012.)
03. Polufinale HGF-a. Zelena dvorana, Zabok (18.03.2011.)
02. Koncerat kao takav. Time, Zagreb (07.01.2011.)
01. Benefit za "Nu:write festival". Atrij &TD-a, Zagreb (14.07.2010.)



SKLADBE (TEKSTOVI):

01. Flip-flop jaje
02. Direktna djeco akcija
03. Eto tko
04. Svi se češu
05. Trnci
06. Zbogom parole
07. Avetinjo de la Punta Kristo (obećo je)
08. Graciozno lažeš
09. Maslačak
10. Neka koju svi znamo (kobajage)
11. Idemo bliže
12. Ti si u banani
13. Proteza
14. Sitno po sitno
15. Zid
16. Fijuk
17. Stevo Čokrlić
18. Rutina
19. Šteta
20. Govnar
21. Hvala od srca
22. Da ne moraš
23. Samo odlažno
24. Kozmetika
25. Ni-nu-ni-nu
26. Klaonica
27. Prašina i magla
28. Daj kilu vina
29. Dok se ljudi viđaju
30. Ana'hei
31. Ko te mori, Kone?
32. Štakorska fuga (Nakot napušta labos)
33. Pjesma o vlakobranu
34. Amplitude (bilijuni točaka)
35. Flip-flop epilog
36. Karakter stalan
37. Gospoda Krstićevi, 1.dio (Postanak Babe Karleuše i otkriće Rakije)
38. Zaboravit ću da sam u kurcu
39. Hrana
40. Opsada stubišta
41. Ime tvoje
42. San na svijetu sam
43. Metuzalem rata
44. Nirdala (prerada od Mangore)
45. Fuj (prerada od Biciklića)
46. Čudnoređe feat Biciklić
47. Za kog nabijaš? (za Biciklić)