čuda su svuda oko nas

utorak, 21.03.2023.

Iskoraknuti u ponor

Kad čovjek iznutra, u potpunoj riješenosti na najdubljim razinama svojega "ja", odluči dosegnuti Boga, iskoraknuti u ponor prema konačnom Oslobođenju, tada se sve oko njega počinje raspadati, sve silnice osobnosti koje grabe u svijet i preko kojih svijet grabi u osobnost - počinju pucati, kao sajle na mostu koji se ruši. Osobnost se rastače jer se svijet u njoj rastače. Osobnost i svijet su kao objekt i zrcalo, kao zvuk i jeka, kao kamen bačen u vodu i koncentrični krugovi koji se nakon toga stvaraju i šire u beskraj. Je li prvo bio svijet pa onda osobnost, ili je bilo obratno, to je sasvim nebitno. Sudbina stvara tu sinkroničnost zbivanja, a mi u svojemu suženom, socijaliziranom stanju svijesti nemamo pojma kakva se čudesa događaju s nama i kroz nas.

nedjelja, 19.03.2023.

Bojim se da ću umrijeti sam

I za kraj: So, this is why we never see Picard going to the RR on the Enterprise...

četvrtak, 16.03.2023.

Žurna nužnost nesebične motivacije

Naivni su futuristi prije 50 i više godina mislili da će sveopća robotizacija omogućiti čovječanstvu da se konačno odmori u blagostanju i posveti se svojoj primarnoj zadaći - kreativnosti, umjetnosti i duhovnosti. No budući da je rezultat uvijek direktan odraz motiva, sebični motivi nikako nisu mogli proizvesti blagostanje o kojem se maštalo čak i u pučkoškolskim udžbenicima. Upravo suprotno od toga - razvoj tehnologije sa sebičnim motivima kao osnovom nije mogao proizvesti ništa drugo osim sve većeg raslojavanja i sve drastičnijih razlika između ekonomskih klasa ili kategorija ljudi. Mi danas najvećom mogućom brzinom srljamo u distopijsku globalnu civilizaciju.

Razvoj tehnologija je sjajan, no koji su njegovi rezultati u baznoj primjeni? Tzv. platformski radnici s pravima na razini 19. stoljeća, koji su, usput, ako su biciklisti, svuda po gradovima doslovno opasni po život pješaka. Sveopća inteligentna, interaktivna i svepovezujuća digitalizacija izaziva bujanje novih poslova, novih vrsta radnih mjesta, koje sve, ili gotovo sve, znače povećanu nesigurnost, neizvjesnost, kratkotrajnost i lak gubitak radnog mjesta. IT-sektor danas nudi izvrsne plaće, no može li to uistinu potrajati? Zar neće sveopće zasićenje opcijama i mogućnostima u jednom trenutku nužno izazvati imploziju, urušavanje cijelog tog sektora s milijunima, stotinama milijuna radnih mjesta? Ako su radna mjesta blagajnice ili blagajnika u većim šoping-centrima silno srezana uvođenjem samostalnog skeniranja barkoda od strane kupca, zašto bismo trebali vjerovati da se jednoga dana, kako IT-tehnologija napreduje, ista stvar, no u još puno, puno većim razmjerima, neće dogoditi i sa zaposlenicima IT-sektora? Bojim se da i opet, kao i na primjeru futurista s početka teksta, samo naivni mogu vjerovati da će ova IT-renesansa, ili ovaj IT-eldorado, potrajati. Neće i ne može potrajati iz jednog jednostavnog razloga - rezultat uvijek direktno slijedi motive. Kakvi su motivi, takav je i rezultat. Ako su motivi novinara da povećaju tiražu novine, a ne da poboljšaju ovaj svijet otkrivanjem istine, onda ni rezultat nikako ne može biti stvarno umnožavanje istine i poboljšanje svijeta. Rezultat će u konačnici biti umnožavanje negativizma i defetizma, bijesa i agresivnosti. U ime ili pod egidom plemenitih motiva i želje da se otkrije istina i ovo društvo poboljša. U ime pravde, istine, ljubavi, bratstva i jedinstva, slobode i sličnih velikih pojmova počinjeni su najveći kolektivni zločini čovječanstva.

Danas živimo još samo laž. Pod egidom dobrih namjera da svakome budu dostupna i pristupačna turistička putovanja diljem svijeta pojavio se toksičan masovni turizam koji rezultira nezapamćenom devastacijom društava, naročito lokalnih zajednica i mikrokolektiva. Pod egidom dobrih namjera da svakome budu dostupni i pristupačni hranjivi i ukusni prehrambeni proizvodi iz cijeloga svijeta ili pak kineski božićni pokloni, razvijen je zastrašujuć kompleks brodskog kontejnerskog transporta koji se više ni na koji način ne može zaustaviti. Pod egidom dobrih namjera danas se u SAD-u, Europskoj Uniji i diljem svijeta već samo jedna ili dvije kruške, jedan ili dva paradajza, tri mrkve, četiri češnjaka - pakiraju u najlon. Bizarnostima i apsurdima u ime kvalitete, izvrsnosti i visokih standarda nema kraja. Kad bi mi se dalo, proučio bih i ovdje zapisao još mnogo i gorih stvari. Gledao sam dokumentarce istraživačkih novinara koji su izlagali svoje živote, o tome kako se priča o recikliranju plastike pretvara u jednu jezivu globalnu laž. Čitao sam o tome na koje načine ljudi poput Viktora Orbana pod egidom demokracije i dobrih namjera djeluju kao demoni bez presedana. Tzv. slobodni demokratski višestranački izbori u Mađarskoj su doslovno farsa, no našeg se bijednog predsjednika Zorana Milanovića, koji sve vrijeme prijateljuje s Orbanom, najjača oporbena stranka zbog toga ne odriče. Krah vrijednosti i golemo licemjerje na svim su frontovima, širokopojasno i kapilarno, u medijima, u lokalnoj zajednici, u formiranju mladih prema osnovnim vrijednostima, u Crkvi, a još ponajviše u Sferi Prešućivanja koja cvjeta i buja među onima koji bi nešto mogli učiniti.

I na koncu, tu je nuklearna prijetnja koja nam svima sve vrijeme visi nad glavom. Zašto bi danas još itko imao bilo kakvu dugoročnu motivaciju u svojemu životu, kreativnu ili karijernu? Bit će samo zbog naivnosti, zbog naivne nade. Biti pisac, biti slikar, biti glazbenik, biti filozof, u svijetu koji može kolabirati u iznenadnom nuklearnom sukobu u bilo kojem času - ta motivacija za veoma osjetljive i svjesne pojedince postaje neodrživom. Pa kakva je onda budućnost današnje civilizacije? Ako se uskoro ne dogodi nešto drastično, globalno katarzično, ta je budućnost sasvim sigurno veoma sumorna, ružna i zastrašujuća. Stare motivacije postaju ili impotentne ili toksične. Hitno nam treba nova svjetska motivacija. Koja ne smije i opet jednom biti sebična.

ponedjeljak, 13.03.2023.

Jasnost

Oslobođenje postoji samo kao oslobođenje od "ja". Nema drugog oslobođenja. Spiralni put privremene evolucije svijesti vodi od "ne-ja" preko "ja" natrag u "ne-ja". Zašto privremene? Iz istog razloga iz kojeg je i put sazrijevanja pileta u jajetu samo privremen - kad se pile dovoljno razvije, ono instinktivno počne kljucati ljusku, taman toliko tvrdu, taman toliko meku, i zatim se izlegne. Njegov proces izlijeganja time je završen jednom zauvijek. Na isti način i čovjek sazrijeva kroz mnoga utjelovljenja sve do konačnoga Izlijeganja ili Oslobođenja, nakon kojeg više nema sazrijevanja. Sazrijevanje u području participacije u Kozmičkoj Moći se, dakako, nastavlja do nama neshvatljivih razmjera, no to nema nikakve veze sa sazrijevanjem svijesti do Oslobođenja. Participacija u Kozmičkoj Moći uistinu nije nešto o čemu bi naš konceptualni um išta smisleno mogao dokučiti. Osim toga, Kozmička Moć za oslobođenu dušu nije zbiljska, ona je sastavnim dijelom Maye ili Kozmičkog Pričina.

Mudraci kažu da čovjek koji je dosegnuo Oslobođenje više nije svjestan ni svojega tijelouma ni svijeta. Uspoređuju ga s bebom koja sisa majčinu sisu iako spava. Beba nešto čini, no toga nije svjesna. Tako i oslobođeni čovjek nije svjestan ovoga svijeta, on ništa ne čini, on je stalno uronjen u svijest o Svevišnjemu, iako se nekome sastrane čini kao da on izvršava složena djela, kao da drži govore, upravlja organizacijama, pomaže izgubljenom čovječanstvu. Otkud ta razlika u doživljaju? I kako bi to trebalo shvatiti?

Za sasvim svjetovne ljude izjave mudraca su besmislene i bizarne. No kako čovjek zrije u svojemu umu, tako sve više shvaća da je sav svijet ustvari unutarnji, a ne vanjski. To je srž procesa individuacije. Što je čovjek napredniji u tome procesu, to je nezavisniji od vanjskih utjecaja, jasniji samome sebi i slobodniji u mišljenju i odlučivanju. Zar to nije zoran pokazatelj pounutrivanja svega izvanjskoga? Krajnji doseg individuacije jest krajnja jasnost Sebe. To ujedno znači da čovjek spoznaje da osim njega nema ničeg drugog. Čovjek se iznutra, nadkonceptualno, poistovjetio s cijelim prividno izvanjskim kozmosom. Solipsizam kao inferioran koncept s tim nema baš nikakve veze. Upravo zato Oslobođenje i jest povratak u "ne-ja", ali, dakako, ne u ono isto "ne-ja" kakvo je postojalo prije formiranja "ja".

Oslobođeni čovjek/mikrokozmos, ili Izvoru vraćena Iskra Božja, nije svjesna svojega tijelouma i svijeta, ali ne u onom smislu u kojem inače poimamo nesvjesnost. Ona nije svjesna ničega osim Sebe, u svemu vidi samo i jedino Sebe. Stoga ona sve varijabilitete beskonačno složenog univerzuma svojom jasnošću vidi kao istu ili jednu Supstanciju/Suštinu. U njoj nema promjena, reakcija, kretanja. Zbog toga Lectorium Rosicrucianum to "stanje" naziva Statičnim Kraljevstvom. No ako je netko sposoban usluživati ovaj kozmos ili pomagati ovomu kozmosu 24/7, ako je netko sposoban biti neprestano aktivan, bez umaranja, u svijetu koji vapi za Milošću, onda je to oslobođena duša. Ona jedina ni na jednu sekundu nema vlastitih potreba.

nedjelja, 12.03.2023.

Voyna njet!

Miris krvi - apokrifni psalam

Američko, ali i globalno tržište
u petak je promatralo
kako regulatori pod nadzorom
vladine Savezne korporacije za osiguranje depozita
zatvaraju vrata banke Silicon Valley Bank
koja je na kraju prošle godine
bila rangirana
kao 16. najveća u SAD-u
kako bi zaustavili strmoglavi pad,
a što je značilo
najveću propast banke još od 2008.

Kolaps ove banke
u otprilike 48 sati
pa i manje
posljedica je povećanja kamatnih stopa
Federalnih rezervi
za 1700 posto
u manje od godinu dana.
Nakon što su nerizični vrijednosni papiri
i zapisi Ministarstva financija SAD-a
počeli jamčiti atraktivnije povrate sredstava
od onoga što je nudila SVB,
investitori, fizičke osobe i kompanije
koje su novac držale u ovoj banci
počeli su povlačiti svoj novac,
a banci je trebao brz način
da ih isplati.
Na kraju su bili prisiljeni
prodati svoj kreditni portfelj
uz golem gubitak.

Ova kaotična epizoda pokazuje
da bi Fedov režim agresivnog dizanja
kamatnih stopa
mogao uzdrmati institucije
za koje se ranije smatralo
da su relativno stabilne.
Čini se da će od sada
svaka osjetljivost
na kamatne stope
biti jasno vidljiva,
a nekadašnje preuzimanje rizika
smatrat će se odgovornim.

Kad brzo podignete kamatne stope,
nakon 15 godina pretjeranog stimuliranja gospodarstva
gotovo nultim stopama
naivno je zamišljati
da ne postoje određene silnice
u svim dijelovima društva
koje će se naći pod stresom.

Kolaps SVB-a savršen je primjer
onih vrsta kretanja
koja su izložena opasnosti
kada se ciklusi promjena kamatnih stopa pomaknu.
U 2020. i 2021. za tehnološke start-upove
predviđale su se vrtoglavo visoke procjene,
razine cijena dionica su gotovo svakog tjedna
rasle do rekordnih visina,
a cijeli je sektor bio preplavljen
gotovinom
zahvaljujući bilijunima dolara vladinih poticaja.

U takvom je okruženju
strelovit uspjeh postizala SVB,
koja je postala glavna banka
za novoosnovane start-upove.
Njezini su se depoziti
više nego utrostručili
sa 62 milijarde dolara na kraju 2019.
na 189 milijardi dolara na kraju 2021.
Nakon što je primila više od 120 milijardi dolara depozita
u relativno kratkom vremenskom razdoblju,
SVB je taj novac morala staviti u funkciju,
a njihova knjiga zajmova
nije bila dovoljno velika
da apsorbira golem priljev gotovine.

SVB je stoga učinila
za jednu banku posve normalnu stvar,
ali u uvjetima koji su na kraju
radili protiv nje.
Kupila je američke državne obveznice
i hipotekarne vrijednosnice.
A onda je 16. ožujka 2022.
Fed krenuo sa svojim prvim povećanjem
kamatnih stopa
- od tada su kamatne stope porasle
sa 0,25 posto na današnjih 4,50 posto.

Iznenada je SVB-ov portfelj
dugoročnih obveznica,
koji je donosio prosječan prinos od samo 1,6 posto,
bio puno manje privlačan
od dvogodišnjih američkih trezorskih zapisa
koji su nudili gotovo trostruko veći prinos.
Cijene obveznica pale su,
stvarajući milijarde dolara gubitaka za SVB.

Stalni pritisak
po pitanju tehnoloških procjena
i zatvoreno IPO tržište
doveli su do pada depozita u banci.
To je potaknulo SVB
da proda
21 milijardu dolara obveznica
uz gubitak od 1,8 milijardi dolara,
sve u pokušaju da ojača svoju likvidnost,
ali je to dovelo do klasične "navale na banku",
odnosno do masovnog povlačenja novca
investitora, fizičkih osoba i kompanija.

Ono što je možda posebno zlokobno
jest to što SVB vjerojatno nije
jedina američka banka
koja leži na milijardama dolara gubitaka
u svom portfelju obveznica
pa stoga treba biti na oprezu
kada su u pitanju učinci
daljnjih promjena kamatnih stopa.

Silicon Valley Bank i First Republic
prvi su slučajevi banaka
s poslovnim modelima i bilancama
koje su loše pripremljene za uvjete
rastućih kamatnih stopa
i stalno rastući rizik od recesije.
Ulagači,
osjetivši miris krvi,
tada usmjere pozornost
na iduću banku koja je izložena
kamatnom riziku
i specifičnom kreditnom riziku,
a zatim opet na iduću takvu.
No Isus je umro za sve nas,
Isus nas voli.

srijeda, 08.03.2023.

Triptih

Imali smo i mi svojega Banksyja:

FILJIO JEDAN, FILJIO DVA, FILJIO TRI.

<	ožujak, 2023
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Ožujak 2023 (14)
Veljača 2023 (8)
Listopad 2022 (1)