Zašto sam te zavoljela te proklete noći?
Zašto mi iz misli ne izlaziš van?
Zašto zbog tebe ne mogu ni dan?
Zašto još danas u daljinu gledam?
Zašto kad si otišao još i dalje čekam?
Zašto uvijek mislim da ćeš doći,
I da ćeš se pojaviti negdje u noći?
Zašto kad sam sama želim da si tu?
Zašto ne nestaneš barem u snu?
Zašto uopće postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze?
Zašto ne postoji lijek za tugu?
Lijek za strah, trepet i muku…
Zašto postoji ljubav kad je tako slijepa,
Tako tužna, očajna…ali lijepa?
Zašto?...
Jer nema smisla nastaviti ovako živjeti
I nadati se nečemu što se neće desiti.
Suze, bol i tuga
Su moji vjerni pratioci sada,
Sjenke koje me slijede
Od danas do sutra,
Od mraka do jutra.
A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?
Zato, odričem se ove noći
Koja nikada ponovno neće doći,
Svog pogleda upućenog tebi,
Svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
I maštanja o nama.
Jer od ove noći,
Koja još malo pa će proći,
Ljubav više nema smisla.
Moje oči od ove noći
Pokušat će ne tražiti tvoje,
Moje srce ne kucati za tebe.
Večeras se jednostavno odričem tebe
Kao dijela sebe.
Zaboravi
zaboravi njegovo ime,
zaboravi njegovo lice......
zaboravi njegove poljupce...
zaboravi ljubav koju si jednom poznavala........
zapamti da on sada ima novu osobu.....
zaboravi ga kad cujes da pustaju vasu pjesmu.......
zapamti kako si plakala po cijele noci....
zaboravi kako ste bili bliski jednom drugom........
zapamti da je on izabrao NJU!!!!!!!
zaboravi njegov hod...
zaboravi nacin na koji je pricao...
zaboravi stvari koje je govorio!!!!!!!
zapamti... OTISAO JE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
zaboravi njegov osmijeh....
zaboravi njegov glas......
zaboravi njeznost njegove koze....
zaboravi nacin na koji te cvrsto drzao.........
zapamti on je veceras s njom!!!!
zaboravi vrijeme koje je tako brzo proslo....
zaboravi ljubav koja je bila samo dio proslosti.....
zaboravi kako je rekao da te nikad nece ostaviti.............
zapamti da je OTISAO ZAUVIJEK.... &.....
da te nikad nije volio.................
Da li znas?!
Da li znaš da oni koji su naizgled vrlo jaki u stvari imaju vrlo
osjećajno srce i vrlo su ranjivi?
Da li znaš da oni koji uvijek brane druge u stvari trebaju nekoga tko
će braniti njih?
Da li znaš da su tri riječi koje je najteže izgovoriti:
Volim te, Oprosti i Pomozi mi
Ljudi koji ih izgovaraju stvarno ih trebaju i osjećaju njihovu
težinu, to su ljudi koje moraš poštovati i cijeniti.
Da li znaš da ljudi koji drugima rade društvo i pomažu drugima u
stvari sami trebaju društvo i pomoć?
Da li znaš da su ljudi koji nose crveno sigurniji u sebe?
Da li znaš da ljudi koji nose žuto znaju uživati u svojoj ljepoti?
Da li znas da ljudi koji nose crno žele ostati nezamijećeni i trebaju
tvoju pomoć i razumijevanje?
Da li znaš da se tvo ja pomoć drugima uvijek vraća dvostruko?
Da li znaš da oni koji te najviše trebaju tebi ne znače ništa?
Da li znaš da je lakše reći nekome što osjećaš preko pisma nego to
isto reći u lice? Ali da li znaš da ako to kažeš u lice ima puno veću
vrijednost?
Da li znaš da su stvari koje je najteže učiniti ili reći vrednije od
najskupljih stvari koje možeš kupiti novcem?
Da li znaš da ako nesto lijepo zamoliš, sigurno češ i dobiti?
Da li znaš da možeš ostvariti svoje snove, mozeš se zaljubiti,
postati bogat, ostati zdrav, ako vjeruješ u svoje snove iznenaditi
čes se sto si sve sposoban učiniti?
Ne vjeruj ništa što ti je rečeno dok to i sam ne iskušaš, ako
znaš nekoga kome je potrebno nešto od spomenutog i pružis mu svoju
pomoć, vidjet čes da ce ti se dvostruko vratiti.
Na prstima,
Tiho i nečujno
Mazno protežući
Svoje udove
U tvojim mislima…
Ukradena od same sebe.
Na mjestu gdje ne
Žive granice postojanja.
Neću odustati
Od tebe…
Od tvojih svilenih dodira…
Tragat ću
Na nekom čudnom rubu
Gdje se miješaju
Tuga i radost,
Bol i ugoda…
I ostajem tvoja…
Tvoja tajna…
Čuvana…
Nedostaju mi riječi
Premalo ili previše,
Svejedno....
Ostat ću nijema...
Zakletva ljubavi
ispisana noktima
na tvojoj koži
i samo trag
negdje,
duboko u meni...
oslikava se u mom pogledu.
Opija...
I još uvijek sanjam,
i vjerujem u nepoznate razloge.
Neću razmišljati...
Ponekad me vlastite misli plaše.
Osmjehnut ću se.
I pustiti osmijeh
u tvom pravcu,
da te takne.
Miris ljubavi
koja se jutrom sa mnom budi
skrivena i s onim istim
nepoznatim razlogom.
Ja drugačije ne umijem.
Trenutak kada snena
sklapam oči
i dozivam te...
Osjećam kako me
obavija tvoj dah...
I vrebam kao pantera.
U zasjedi.
Nečujno.
Puštam nebo
u svoj pogled,
lijeno otvarajući oči,
svjesna još jedne
neprospavane noći...
...i snova...
...i pukotina...
istkanih na duši...
Rijeci ljubavi
Neka se pokloni moja Ljubav.
Neka jutros Sunce zakasni,
da me ne budi.
Zaljubljujem se u priče o Tebi.
Predajem se, bez obzira na sve.
Predajem ti pogled, dodir.
Čista golotinju duše.
I Život koji ne smijem povrijediti
čak ni zbog tebe.
I možda ti se čini
da su riječi tako jeftine,
a je ne želim biti jeftina.
Da ne bih urekla,
dok dotičem sjene prošlosti.
Da ne preplašim ovo vrijeme
i sve mistično između nas.
Ti si miris,
pojavljuješ se neprestano,
Vidim te u mraku,
jer u mraku se najbolje vidi.
I don't want to fall asleep
Cause I'd miss you baby
And I don't want to miss a thing
s tobom uvjek,
kako naći riječi koje će reći:
- volim te, onoliko koliko te ja volim,
- trebam te, onoliko koliko te ja trebam,
- želim te, onoliko koliko te ja želim,
teško.
ako je nešto plavije od plavog,
kako nekom reći koliko je to plavo,
ako je nešto žuće od žutog,
koliko je to žuto,
ako je nešto crvenije od crvenog,
postoji li način da nekome dočaraš to.
teško je reći,
jer ispričati ti sve riječi, svih jezika svijeta mogu,
ali tek ću ti ni mrvicu moći reći,
obojiti mogu sve boje svijeta,
ali ni one neće puno reći.
mogu te ljubiti,
ali nikada onakvim poljupcima,
kakve bih ti htio dati,
mogu ti šaptati na uho,
ali nikada onako nježno,
kako se tebi treba šaptati,
mogu te gledati,
ali nikada moj pogled
neće sve reći.
mogu te samo voljeti, voljeti, voljeti....
Mora da si iznenadjen sto ti pisem danas, posle praznika, ali hteo bih
da
ti razjasnim neke stvari koje su se dogodile tokom minule godine i to
bas od
onog dana kada sam ti poslao pismo sa mojim bozicnim zeljama. Pisao sam
Ti
da zelim bicikl, rolsule, Matchbox pistu s auticima i loptu. Rasturao
sam
se od ucenja cele godine, nijednom nisam zakasnio a cak sam dolazio i
ranije
u skolu da bih pomagao drugarima oko zadataka.
Bio sam najbolji ucenik u razredu a osvojio sam i prvo mesto na
republickom
takmicenju mladih matematicara. U celom naselju ama bas niko se
pristojnije
nije ponasao od mene, ni moj stariji brat Steva, ni mama ni tata,
komsije i
da ne pominjem. Isao sam u crkvu svake nedelje u jedanaest sati, popa
samo
sto nije udarila kap kada bi me ugledao ali sam i to preziveo. Cak sam i
bakama i dedama pomagao da predju preko ulice i dobio znacku "Najbolji
mali policajac". Posto iz navedenog i najveca budala moze da zakljuci da
sam
tokom cele prosle godine bio decak za primer, sada bih zeleo da tebi,
dragi Deda Mraze postavim nekoliko pitanja:
Kako si uopste imao muda da mi posle svega ispod jelke ostavis usrani
YoYo,
jebale te carape sa znakom Matrix-a, i one lego kocke. imas li ti uopste
mozga u toj debeloj glavi? Zar mislis da sam se ja cele jebene godine
mucio
i trudio nizasta, jebali te pokloni.
Mene si zajebao kao da sam ti najgori neprijatelj, picka ti lepa
materina
a onom pederu Jovi od prekoputa, ostavio si najnoviji bicikl iako ih vec
ima
tri, keva mu se kara sa sefom pa zaradila, jebi ga... Nemoj slucajno da
se
zajebes pa da naredne godine probas da se ufuljas kroz dimnjak u moju
kucu.
Sjebacu te kao mladog majmuna, kretenu jedan bradati. A od onog tvog
jelena
cu kobasice da napravim, pa ces morati peske do jebenog Severnog Pola,
isto
kao sto sad i ja pesacim jer mi nisi doneo bicikl.
Teraj se u kurac Deda Mraze, i samo da znas da ja sve pamtim a sledece
godine cu ti se slatko najebati majke, pederu jedan debeli i bradati.
S ljubavlju,
Tvoj Perica
Nepoznat identitet
odati priznanje na duhovitom i inteligentnom odgovoru putniku koji je avionom trebao letjeti u najboljem slucaju u prostoru za prtljag. A evo sto se dogodilo:
Zbog bure, let na relaciji Zagreb-Dubrovnik je
otkazan. Vodic jedne turisticke agencije je na salteru radio re-booking za svoju povecu grupu nestrpljivih putnika, kada se jedan ljutiti gospodin progurao do saltera. Bacio je svoju kartu na pult i uzviknuo "Ja MORAM biti na ovom letu i to u PRVOJ KLASI".
Djelatnica na salteru je odgovorila "Gospodine, zao mi je, prvo moram napraviti rezervacije za
grupu ljudi koja ceka, ako budete strpljivi sigurna sam da cemo vam na neki nacin moci izaci u susret".
Ljutiti gospodin nije bio nimalo impresioniran i upitao je "ZNATE LI VI UOPCE TKO SAM JA?". Bez okljevanja, djelatnica na salteru je uzela mikrofon i rekla "Molim cijenjene posjetitelje
Zagrebackog Aerodroma za trenutak paznje. Na terminalu za domace letove imamo putnika koji ne zna tko je. Ukoliko bilo tko moze pomoci u otkrivanju njegovog identiteta, molimo hitno da se javi na salter broj 2".
Usljed histericnog smjeha putnika koji su cekali u redu, nestrpljivi gospodin je bjesnim glasom dobacio djelatnici terminala "Je** te ja", na sto je ona ljubazno odgovorila "Zao mi je gospodine, ali i za to cete trebati pricekati u redu"
Bryan Adams *Please Forgive Me*
Feels like the first kiss and
It's gettin' better baby
No one can better this
I'm still hold on and you're still the one
The first time our eyes met it's the same feelin' I get
Only feels much stronger and I wanna love ya longer
You still turn the fire on
So If you're feelin' lonely.. don't
You're the only one I'd ever want
I only wanna make it good
So if I love ya a little more than I should
Please forgive me I know not what I do
Please forgive me I can't stop lovin' you
Don't deny me
This pain I'm going through
Please forgive me
If I need ya like I do
Please believe me
Every word I say is true
Please forgive me I can't stop loving you
Still feels like our best times are together
Feels like the first touch
We're still gettin' closer baby
Can't get close enough I'm still holdin' on
You're still number one I remember the smell of your skin
I remember everything
I remember all your moves
I remember you
I remember the nights ya know I still do
One thing I'm sure of
Is the way we make love
And the one thing I depend on
Is for us to stay strong
With every word and every breath I'm prayin'
That's why I'm sayin'...
you may be one person,
but to one person,
you may be the world!!!
Ljubav
Uvijek štiti, uvijek vjeruje, uvijek se nada ... nikad ne umire... Ljubav nikada ne smijemo očekivati... ljubav je davanje... a što je to što trebamo davati...? - to je sve....
O ljubavi se mogu knjige pisati , al istina je , po meni , i najbolja definicija : ˝Prava ljubav je poput nevidljivog duha , svatko o njoj govori , al malo tko ju je vidio ... i ona je jednostavno sve ..(jer ljubav je nešto što ne možemo vidjeti, okusiti, čuti ili mirisati... to je najiskreniji i najljepši osjećaj i srca koji ga osjete ... to je sve za njih....
Strah od smrti napada svakog čovjeka, jer je on, po svojoj naravi, smrtno biće koje jednom mora umrijeti. Strah dolazi od iskustva ili doživljaja prijetnje koja, na razne načine, stavlja u opasnost naš život. Samo kada čovjek pobijedi smrt moći će osjetiti što znači živjeti bez straha i tjeskobe. No kako pobijediti smrt prije negoli ona pobijedi nas?
Ko izađe iz sebe, ko pobijedi sebe, ko umre sebi, odnosno svojoj sebičnosti, taj postaje sposoban nesebično ljubiti, a iskrena, autentična ljubav pobjeđuje svaki strah, pa tako i strah od smrti, jer straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah.
Međutim, da li poznajemo temelje ljubavi?
Osobi koju volimo treba omogućiti da smije biti ono što ona uistinu jest, da ne mora glumiti. Osnovni temelji ljubavi su iskrenost, vjernost, povjerenje, dobronamjernost i poniznost.
Iskrenost
Biti iskren u ljubavi znači uvijek biti spreman priznati istinu i imati hrabrosti izreći je osobi koju voliš. Istina ima moć osloboditi čovjeka, ali prije nego nas oslobodi i izliječi, istina nas često zaboli. Prema tome, želiš li graditi i sačuvati autentičnu ljubav, budi iskren, govori istinu, ali također i budi spreman prihvatiti istinu koju ti drugi saopće.
Vjernost i povjerenje
Istinska vjernost osobi koju volimo ne dopušta nam održavanje drugih veza takve naravi. Podijeljeno srce ne može biti vjerno. Teba se odlučiti. Vjernost čini ljubav jakom. Vjernost je oznaka jakih duhova. Psihički labilne i nezrele osobe ne znaju biti vjerne. One traže nove veze da dokažu sebi svoju vrijednost. To nezrelo dokazivanje blokira istinski psihički i duhovni rast osobe.
Uz vjernost treba spomenuti i povjerenje kao drugi temelj na kojem počiva kuća prave ljubavi. Ako nekoga iskreno volimo onda ćemo imati u njega povjerenja. Vjerovat ćemo da nam govori istinu sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Imati povjerenja u drugu osobu ne znači naivno vjerovati i tako biti žrtva eventualnih laži. Imati povjerenja znači omogućiti drugoj osobi da smije biti ono što jest, da ne mora glumiti.
Dobronamjernost
Biti dobronamjeran u ljubavi znači u svemu imati dobru i čistu nakanu. Prava ljubav se može graditi samo na dobru i s dobrom nakanom. Svjesna zloba ubija ljubav. Druga osoba dosta lako prepoznaje kad je uvrijeđena iz zlobe, a kad je žrtva nečije ograničenosti. Moguće je, naime, nekome nanijeti bol i patnju, a da to ne bude učinjeno u zlobi, nego radi vlastitog neznanja i raznih ograničenosti. U tom slučaju osoba će se ispričati, potvrditi svoju ljubav, a uvrijeđena će joj osoba oprostiti i sve će opet biti izglađeno. Često puta nakon što se zamoli za oproštenje, kvalitativno se poboljšaju međuljudski odonosi u ljubavi. Osobe se još više zbliže i razviju još veće povjerenje. Biti dobronamjeran znači uvijek željeti dobro drugoj osobi i raditi na tome da se ono i ostvari. Važno je dobro poznavati drugu osobu kako bismo joj željeli ono što je baš za nju dobro, a ne samo ono što mi mislimo da je za njezino dobro.
Poniznost
Biti ponizan znači priznati svoju ograničenost, priznati da nismo nepogrešivi.Samo onaj ko je dovoljno ponizan da prizna istinu o sebi, bit će sposoban rasti i dozrijevati u ljubavi. Samo ponizan čovjek zna biti zahvalan za sitne geste ljubavi. Poniznost omogućuje pojavljivanje i ostvarivanje mogućnosti skrivenih u srcu svakog čovjeka. Istinski ponizna osoba rado oprašta jer je uvjerena da i sama živi od oproštenja.
svi sanjaju PRAVU LJUBAV , ali jako mali broj osoba zna sta je to prava ljubav, kako je razlikovati od prolaznog zanosa, strasti, zaljubljenosti ili jednostavno sexualne privlacnosti... a jos je manji broj onih koji su je dozivjeli ... tuzno ali istinito ...
"Bit ljubavi nije naci savsrsenu osobu, nego nesavrsenu osobu voljeti savrseno..."
* kada ti srce zaigra u blizini te osobe,kad jedva cekas da je vidis...to nije ljubav,to je zaljubljenost
* kada si s tom osobom u vezi jer se lijepo osjecas,ljubi te,grli,mazi...to nije ljubav,to je pozuda
* kada si s tom osobom jer ona zeli da si s njom,jer je ne zelis povrijediti...to nije ljubav,to je sazaljenje
* kad si uvijek uz tu osobu,zao ti je ako je u nevolji,zelis joj pomoci...to nije ljubav,to je prijateljstvo
* kada jedva cekas da tu osobu vidis,poljubis,budes intiman s njom,...to nije ljubav,to je strast
* kada sve zelis ucniti za tu osobu,odreci se svega zbog nje...ni to nije ljubav,to je velikodusnost
* kad si s tom osobom i oprastas joj neke stvari sto ti ucini jer je ne zelis izgubiti..ni to nije ljubav,to je usamljenost
mnogi misle da su neki od ovih osjecaja...osjecaji prave ljubavi...ali eto ispalo je da to nije ljubav,vec nesto drugo!
e sad o ljubavi...
kad zelis dati zivot za tu osobu...to je ljubav
kad prihvacas tu osobu bez obzira na sve njene mane...to je ljubav
kad zelis biti s tom osobom iako zbog nje i patis,iako je veza mjesavina srece,boli,patnje..ti zelis ostati s tom osobom...to je ljubav
Za ljubav se treba boriti, "Jer samo hrabri vole, a kukavice cekaju da budu voljene"...
Sta je ljubav? Znamo li da je prepoznamo? Da li uvek znamo koliko volimo? I koga? I moramo li odmah znati? I da li ikome moramo dokazivati da znamo?
Zelimo li ponekad ljubav toliko jako da sebe ubedjujemo da smo zaljubljeni i kad nismo? Da ispunimo tudja ocekivanja i "volimo" osobu kakvu "treba" da volimo? Ili prosto nestrpljivo srljamo pre nego sto nam "zivot sazri"?
A posle, kad nas to ubedjenje zaseni, pa sansu za pravu ljubav prokockamo, ima li smisla sto smo sebe ubedjivali da smo voleli "pogresnu" osobu?
A mozda ipak nije pogresna? A mi to nismo osetili na vreme, jer smo imali druge planove. Kakve god planove da smo imali, ipak su to bili samo planovi, a prava osecanja smo pustili da uvenu...
Nemam odgovore. Ima li ih neko od vas? A ipak volimo (i "volimo"), i svet i dalje postoji. Smeta li nam par "izgubljenih bitaka", ako ce vecina nas na kraju ipak "dobiti rat"?
Problem je samo u tome sto ljubav i rat poredimo, trpajuci ih tako u isti kos. Oni koji zele samo pobede i nisu za ljubav. Pozelite, ponekad, da i ne pobedite. Svima nam je poznato da je ljubav bas ono suprotno: "slatka predaja". A kao takva opstaje samo ako je uzajamna. Bez "dokazivanja snage".
I bez straha da cemo se "osramotiti".
P.S.: Onaj koji svoju "snagu" dokazuje, time samo pokazuje da u nju nije siguran.
Mnogo je stvari koje se bojimo priznati sebi i drugima, i to jednostavno zato što se bojimo loših iskustava. Jedno od, čini se, najtežih priznanja je "Volim te."
Ironično, zar ne? Ne bismo li upravo o ljubavi trebali pričati na sva zvona i deliti svoju radost sa ljudima oko nas? To ćemo učiniti tek u trenutku kada se naše dve skrivene ljubavi formaliziraju u vezi, kada obe strane nekako uspeju da naprave onaj prvi korak i priznaju najskrivenije misli. I koji su to uopšte načini na koje ljudi danas iskazuju osećanja? U ne tako davnoj prošlosti damama su pod prozorom zaljubljeni momci svirali serenade kako bi izrazili svoju ljubav. U seoskim sredinama devojkama prema kojima su gajili osećanja mladići bi poklanjali jabuke, u nešto novije doba i finansijski bolje potkovanim sredinama damama zaljubljeni momci šalju cveće, nakit ili čak i neke skuplje poklone. Odlazi se na večere, izlete i slično.
U svetu tinejdžera najslađa su priznanja u okrilju mračnih kutaka nekog disko kluba, zabave ili sličnih grupnih okupljanja.
Nekima je problem priznati svoje osećaje jer su po prirodi introvertni. Drugima je pak teško jer su imali loših iskustava koje ne žele ponoviti, ili nisu uopšte imali iskustava pa se boje rezultata. Na primer, ukoliko ste jednom nekome rekli da ga volite, a ovaj vas je iznenađeno pogledao misleći da ste samo prijatelji, situacija postaje napeta i neugodna. Osoba kojoj je priznanje upućeno verovatno se oseća na neki način obaveznom i dužnom jer ne oseća isto što i vi, neugodno joj je jer smatra da vi očekujete neki potez, i u krajnjoj liniji, shvata da vaše prijateljstvo prelazi u neku drugu dimenziju u kojoj više neće moći da funkcioniše. Mnoga su prijateljstva zbog toga propala, iako ima i onih koja su ostala podjednako čvrsta, još bolja, ili se pretvorila u ljubavnu vezu. Ipak, češća su ona koja rezultiraju odvajanjem.
Kako ćemo nekome reći da ga volimo, zavisi od trenutne situaciji u kojoj se nalazimo. Hoćemo li to tiho šapnuti pred kućnim pragom nakon dobrog izlaska, vrištati pod prozorom ili napisati kao poruku, stvar je izbora i prikupljene snage. Nije lako reći "Volim te", jer te obične dve reči koje u vezama tako često ponavljamo, kada ih nekome izgovaramo prvi put, zvuče teže i ozbiljnije. Ne znam koliko se vas može setiti trenutaka u kojima su im drage osobe izjavile ljubav.
Moramo li da budemo sigurni u osećanja druge strane da biste joj mogli reći "Volim te", ili je i to rizik kao sve drugo u životu? Treba li muškarac biti taj koji će napraviti prvi korak, i je li njima manje neugodno? Naravno da ne! Neki će reci da su muškarci osećajniji od žena, i da će izjaviti ljubav tek tada kada sigurno budu voleli, a žene su te kojima reči ne znače mnogo. To baš i nije tačno, iako je nekako u društvu zaista uobičajeno da žena očekuje udvarače, ne da se i sama udvara. To je stvar osobnosti i odgoja, jer neki su spremniji reći svoje mišljenje bez obzira na posledice, a muškarcima nije ništa lakše samo zato što su muškarci. Najgora stvar koja vam se može dogoditi je laganje; kada nekome kažete da ga volite iz milion razloga koji su sve samo ne ljubav, pa u tu kategoriju ulazi i ono "Ne bih ga/ju želela povrediti". Neistina je nešto što će povrediti najviše, pa onda je lakše podneti i neke sitne poraze – samo da smo sigurni u istinu. Stoga je rizik izjavljivanja pravih osećanja daleko manji od rizika kojem podležemo ako živimo u laži.
Ljubav je u pogledu....
Ljubav je u dodiru....
Ljubav je u gestama...
Ljubav je kada svu noć provede kraj tvog uzglavlja, milujući ti kosu i držeći ti oblog na čelu.
Ljubav je u onoj bori koja nastane nakon takve noći.
Ne u riječima.
Ljubav je u povjerenju.
Ljubav je u poštovanju.
U ljubavi nema psovki. Nikad. Niti jedne proste riječi.
Ljubav je kada osjetiš stid radi neke budalaštine koju napraviš...
Ljubav je u ponosu što je takav. I tvoj.
Ljubav je u razbijenoj zdjeli punoj jagoda koje poslije oboje skupljate, brišući poljupcima jedno drugom suze.
Ljubav je u prijekornom pogledu ako radiš glupost.
Ljubav je u zagrljaju (kad uništiš auto, a on dođe i kaže ti:“Nije mi jasno zašto plačeš? Ti si mi dobro, je l' tako?“)...
Ljubav je u isprepletenim prstima toplih ruku dok spavate.
Ljubav je u ponosu, dok ga slušaš kako priča.
Ljubav je ono kad sjedite jedno pored drugog i ne morate pričati. A sve znate.
Ljubav je kad nakon puno zajedničkih godina i raznih iskušenja shvatiš da za tebe nema boljeg. I kad shvatiš da ni jedan drugi ne bi znao tako da te voli. Takvu komplikovanu, kakva već jesi...
i mnoge vode zamutio
nošen srećom i zlom.
I da znaš, tri sam banke potrošio,
a da nisam ni slutio,
da sve to tek prohuji s vihorom,
jednom za uvek...
Hej, gde su sad oni klikeri,
trešnje sa periferije,
sveske iz šestog b?
Gde su sad svi gimnazijski šminkeri,
prve studentske ferije
i čežnjiva pisma iz armije?
I vidiš već sam tu, na pola puta - sve je dim!
I fotografije od vremena izbledele.
I vidiš već sam tu, na pola puta, sad mi trebaš ti,
budi vodič moj kroz mutne predele.
Hej, čudne staze do uspeha,
čvrsta vera u drugove,
sve je to varljiva stvar.
I sad, ako postoji uteha,
ja nisam praštao dugove
i svakom sam vratio isto bar.
I vidiš već sam tu, na pola puta...
Hej, sada znam gde sam grešio
i gde sam, na žalost, bio gad,
a gde, na žalost, ne.
I da znaš, sve sam rebuse rešio,
ali ipak se ponekad
još zaletim na vetrenjače.
I vidiš već sam tu, na pola puta...
Stvarcice
ko je kakav covjek,samo mu daj
pare ili vlast u ruke,i pokazat ce
svoje pravo lice...
*U ovom zivotu mi nemozemo
ciniti velike stvari,
mozemo samo ciniti male stvari,
sa velikom ljubavlju..
*Mi osjecamo da je sve sto
radimo,samo kap u oceanu,
ali ocean bi bio manji da nema te kapi.
*Najstrašnije siromaštvo,je
osamljenost,i osjecaj da nas
niko ne voli..
Tiha predaja
Mozes reci da nisam za nju
znam da ne mislis zlo
al' kad kazem da osacu tu
ja sam spreman na to
Ovaj put nisam imao plan
nisam smeo, to znam, da se zaljubim
i sad svaki je pogresan dan
igram igru sa njom,
igram svestan da gubim
Ref.
Mozda sam i lud sto je trazim
vodim neki svoj rat sa ljudima
a kad padne noc sve po starom
ja sam opet sam, ona s drugima
Mozes reci da znas sve od pre
svaka ljubav je pad, tiha predaja
ali sada je kasno za sve, ovaj put
izbora nemam idem do kraja
mozda sam i lud
Za godine tvoje
Kazi mi,
Da li kad mislis na nas
Tisina vlada poljima
Koja cuvaju sve nase tajne
Secanja,
Imaju pravo na nas
I svakog jutra bude me
Placem u sebi, lagano umirem
Zasto bih plakao
Ali ponekad, uvek sama od sebe
U more padne od milion jos jedna
Topla suza za tebe
Zasto bih plakao
Vidis ponekad snovi dobiju krila
Evo dajem sve svoje
za godine tvoje
I sto si nekad mi bila
Nadam se,
Dok dani puze kraj nas
Da mozda negde i ugledam
Te stope tvoje cekam citav vek
Zaveden mirisom sna
Koji krade mi dusu
A znam da nemam pravo
Ne nemam pravo na nas
Mozda bih plakao...
Do kraja sveta
Da li znas koliko vremena je proslo
od kad potopila si nas obecani grad
nijednu vise ni manje ja ne volim od tada
i ovo plavo nebo meni nevreme je sad
Kad ne smem da ovo gledam sve
a da se tebi ne ponadam
gde tvoj vetar je tu moja voda je
osloni se, plovimo
Ref. 2x
Zajedno mi ljubavi do kraja sveta
plovimo gde zvezde sve za nas se pale
Da li znas koliko vremena je proslo
i dalje cutimo, nedostaje nam rec
i zasto lutanja bude nam nadu da jednom
opet sretnemo se u lancu ljubavi
Ne ne smem da ovo gledam sve
a da se tebi ne ponadam
gde tvoj vetar je tu moja voda je
osloni se, plovimo
Deo oko tebe
I kada slazem te i tada ti kazem
samo kroz redove da volim te previse
i kada se pomolim uvek na tebe pomislim
od straha da ne pobegnes nekom drugom na dlan
Ref. 2x
Ja ne zelim ceo svet samo deo oko tebe
ako odes izgubicu se
ti ne ubijaj me, ne ubijaj me
u tebi sam povredices se
Kad zivot uzmes mi ja novi naslikam
ali te boje lose mi stoje pa sve pocepam
i onda pitam se da li lose borim se
ako u sebi molim te za samo jedno volim te
-Jedna od boljih pjesama-
u ostalom ko se iz njega izvukao ziv!!
-Danas je tesko biti glup,konkurencija je velika..
-Ako je zivot sretan zasto smo se rodili placuci?
-Kad neznate o cemu bi pricali,pricajte o ljubavi..
-Zivi kao da ti je svaki dan zadnji,
jednog ces dana biti u pravu!!
dosadna kisa uporno pada,
nestajem polako u satima dugim,
a moje se srce samo tebi nada!!!
a sta lijeci ljubav?
Kazu da sa vremenom prođe sve,
a sta ubrzava vrijeme?
Kazu da se sa mastom bjezi od stvarnosti,
ali ni to dugo ne traje...
Kazu da moramo da slusamo starije,
a tko slusa nas MLADE
takvi su ljudi
jednom se grijesi,a
sto puta sudi
Ovo me nekako dotaklo...i bas mi se svidja
Kako čudno se događa sudbina
Kroz gusto trnje je ruke nam spojila
Kako spora i troma je istina
Kada zavist
Caruje ljudima.
Rijetko koga sam sretao da ne traži
Nekog s kime sve želi podijeliti
Tko te želi razdvojiti od mene
Nahraniti u meni bijes.
Samo da znaš
Koliko te volim
I koliko to boli
Samo da znaš
Tko to pravi te beskrajne hodnike
Koji vode u srca svih nas
U daljini kad čuješ mi korake
Budi mi svjetlo i spas
Čija sjena se nadvila nad nama
Iz čijih ustiju teče ta laž
Reci kako da ne budem nemiran
Kada o tebi ne čujem glas
O Djeci
2.Zivot kojim oni doista zive;zivot kojim vi zamisljate da zive,nisu isti zivoti.
3.Ne dozivljavajte odvec osobno ono sto vasa djeca rade.
4.Ne budite zlopamtila-kratko pamcenje je korisno.
5.Prljavstina i nered su plodno tlo za blagostanje.
6.Ne ulazite u njihove sobe nakon puberteta.
7.Ne mjesajte se u njihova prijateljstva i u njihov ljubavni zivot,
izuzev ako vam se oni obrate.
8.Ne zabrinjavajte se sto vas nikad ne slusaju;
brinite o tome da vas neprestano promatraju.
9.Ucite od njih;mnogo bi vas toga mogli nauciti.
10.Volite ih dugo-pustite ih da odu rano.
Djeciji Memorandum Roditeljima
Radije cu reagirati na uputu.
-Nemojte obecavati,mozda necete moci odrzati obecanje,
pa cu izgubiti vjeru u vas.
-Nemojte se previse zalostiti kad kazem da vas mrzim,
ne mislim ozbiljno,ali bi htio da vam bude zao zbog onog sto ste mi ucinili.
-Nemojte da se osjecam manjim nego sto jesam,
zbog toga cu glumiti 'veliku facu'
-Nemojte umjesto mene ciniti stvari,koje mogu uciniti sam,
zbog toga se osjecam kao beba,a mogao bih vas
poceti dozivljavati kao sluge.
-Nemojte da moje lose navike obuzmu svu vasu paznju,
to me samo ohrabruje da nastavim.
-Nemojte me ispravljati pred drugima,bit cu mnogo pazljiviji,
ako samnom razgovarate tiho i nasamo.
-Nemojte o mom ponasanju razgovarati za vrjeme svadje,
neznam zasto onda slabo cujem,a i nisam sklon suradnji.
U redu je da se poduzmu potrebne mjere,ali diskusiju odlozite za kasnije
-Nemojte mi drzati pridike,iznenadili biste se kako
dobro znam sto je pravo a sto krivo.
-Nemojte stalno prigovarati,ako to budete radili morat cu se poceti praviti gluh.
-Nemojte zahtjevati objasnjenje za moje ponasanje,
ponekad zbilja neznam zasto sam nesto ucinio.
-Ne precjenjujte moje ponasanje,lako me je zastrasiti pa pocnem lagati
-Nemojte zaboraviti da volim eksperimentisati,ja iz toga ucim,
pa vas molim da budete strpljivi.
-Nemojte me stititi od posljedica,moram uciti na iskustvu.
-Ne odbijajte me kad trazim odgovore na normalna pitanja.
Ako me odbijete,vidjet cete da cu prestati ispitivati,a
informacije traziti negdje drugdje.
-Nemojte mi govoriti da ste idealni i ne pogresivi.
S'takvima je tesko zivjeti...
0
