d!z@jn bY: bR@Nk!cH

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


iMa n@$ / n€m@ na$

Image Hosted by ImageShack.us

Opis bloga

eh,swida ili neswida...
bilo kako bilo...uziwajte :)

Linkovi

utorak, 01.04.2008.

«…Ma daj, nisi normalan, stvarno nisi…» govorila mu je sa smiješkom na licu…»hej pa to je tvoj prvi pravi smiješak ovih dana… napokon sam uspio… hoćeš li mi napokon reći što se događa? Možda ti ja mogu nekako pomoći» upitao ju je… upravo su se bili vraćali izvana i držeći se za ruke lagano su šetali. «Ne, ne mogu ti to reći. Možda jednom ali ne sad…oprosti» «Ali ja ti ne mogu pomoći ako mi to ne dopustiš…» i nije završio rečenicu kad je nju netko iznenada povukao za ruku. Bio je to neki visoki muškarac, nevjerojatno mršav i velikih podočnjaka. Izgledao je doslovno kao mrtvac. Luka je već krenuo povući nju natrag jer nikad nije vidio tog lika ali ona je samo rekla «U redu je Luka, vraćam se odmah»…». Maknula se sa strane s tim nepoznatim muškarcem i zagrlila ga. Luki ništa nije bilo jasno, ali ona je rekla da je u redu… nešto su pričali, a on ih je samo gledao. Iz trenutka u trenutak je primjećivao kao je Tina sve tužnija i tužnija. Srce ga je boljelo gledajući nju takvu. Ništa mu nije bilo jasno, a dok je on pokušavao dokučiti što se to tu događa, malo dalje se odvijala prava tužna priča.
«Ne Matko, ne. Znaš i sam koliko si nam svima problema donio. Otkad tebe nema kući svi su puno mirniji, ali ne i sretniji. Znaš i sam da te volimo, ali vrijeme je da kreneš na liječenje… ne mogu te gledati takvoga, kidaš mi srce. Zašto to radiš sam sebi? Pa pogledaj se samo…».
«I ti si protiv mene? Mislio sam da si bar ti na mojoj strani, ali eto, očito sam pogriješio»
«Znaš i sam da…»
«Čekaj, pusti mene da dovršim. Otac me izbacio, totalno sam švorc i nemam gdje spavati, molim te za pomoć a ti tako. Mislio sam seko da me bar ti razumiješ»
« I razumijem te, bolje nego što misliš, ali stavi se ti malo na moje mjesto. Dat ću ti love, ali ne za drogu. Radije bi da … molim te, molim te idi na liječenje» preklinjala ga je na rubu suza. Sad se napokon razjasnilo o čemu se ovdje radi. Njen najstariji i najdraži brat. Voljela ga je više od ikog i sve bi bila učinila za njega. Ali dan, taj prokleti dan kad je saznala da se drogira joj je bio najgori dan u životu. Od tog dana u kući je sve krenulo naopako… svađe, suze i sve što ide uz to. Ni sama ne zna kako je to izdržala… Otac to više nije mogao izdržati, bilo mu je dosta svega. Majka je čak 2 puta završila u bolnici zbog brige i stresa koji joj je Matko priuštio. I otac ga je izbacio. Nije znao što drugo da napravi. Na liječenje nije htio, ni pod koju cijenu, čak su ga pokušali prisilno odvesti, ali on se nije dao. Sve, ali baš sve su pokušali. Uništio je svoj život i nisu mogli dopustit da uništi i njihove.
Tina mu je dala nešto sitno love da si kupi nešto za jesti i došla do Luka. Krenuli su kući i putem mu je sve ispričala. Nije više mogla izdržati, nije to više mogla držati u sebi, jednostavno se morala nekome povjeriti. On ju je slušao ne mogavši vjerovati kroz što sve je ona prošla, i to sama. Nije više mogao gledati to njeno tužno lice. Ona je bila tužna a njemu je srce pucalo. Previše je volio da bi to dopustio. Dopratio ju je kući i sam krenuo. Putem je razmišljao… htio joj je pomoći, ali jednostavno nije znao kako…
Sutradan je ustao nešto ranije i krenuo prema onom mjestu gdje su sinoć naišli na Matka. Tamo ga je i našao, sjedio je na klupi a kraj njega je vidio pribor za fiksanje. Stresao se. Nije mogao vjerovati da je tako nisko pao. Kad je Matko vidio da se Luka približava brzo je sklonio pribor. Ovaj je došao do njega i rekao : «Moramo razgovarati.»
«A to si ti?» upitao ga je Matko.
Nastavili su razgovarati…
Poslijepodne je dobio Tininu poruku «Brzo, moramo se naći. Moram ti nešto reći»… On je već znao o čemu je riječ… nakon pola sata Tina je trčala prema njemu sa…Smiješkom na licu. Pravim… «Matko…»hvatala je zraka «Matko je otišao na liječenje» sva presretna je rekla.
«Šta je reć?» upitao je Luka veselo
«Rekao je da ga je posjetila jedna jako dobra osoba i natjerala ga. Da mu je netko napokon otvorio oči i pokazao sve što je napravio. Rekao je da mu je ta osoba rekla da je njegovoj obitelji-nama-jako stalo do njega i da će svima, a najviše meni život značiti ako ode na liječenje… čovječe, pitam se… hej! Si to bio ti??? Jesi!!! Ti si mu sve to rekao.» vikala je sva sretna
«Paa… Možda i jesam…Dobro-jesam… Nisam te više mogao gledati onako nesretnu. Samo sam porazgovarao s njim i sve mu lijepo objasnio. I usput mu zaprijetio…. Hahaha.. ma šalim se …I on sam mi je rekao da i sam već duže vrijeme razmišlja o tome, ali da ne može. Jednostavno nije mogao sam sebe natjerati, trebao mu je poticaj. Rekao je da je to najvećim djelom radi tebe, pa tek onda njega samog. On te zaista previše voli. Baš kao i ja»
«Hvala ti» jednostavno mu je rekla i zagrlila ga jako. Vi ste mi dvije najvažnije osobe u životu i nikad vas neću pustiti. Volim te mali.

To što je on učinio za nju potpuno ju je promijenilo. Nije mislila da je voli toliko. Sad je napokon znala koliko je sretna što njega ima uz sebe…
Image Hosted by ImageShack.us



| °kOmenTaRicH!° (0) | * pRiNt * |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.