Slavili smo Valetinovo, maškare i dvoznamenkastu mjesečnicu veze (kak' čudno zvuči...) u jednom. Jučer. Ok, ne nužno slavili, priznajem. Samo smo htjeli imati predivnu zajedničku večeru za nas bez obzira na datum, al eto, poklopilo se!
Kako imam neki peh kad su meni značajni dani, pomaklnuli smo ranije na skroz običnu subotu navečer radi učenja. Na kraju je ispala kao odlična odluka. Tko kaže da je 13 gorzan broj, nek' si zabije ljestve u uho dok prolazi preko njih. Osim tog, crne mačke su tako kul te su vrijedne divljenja, a ne pljuvanja kad se zateknu na vašem vidmom polju.
Kad budem imala crnu mačku kao kućnog ljubimca, a vi mi u gostima pljujete u pod. Radosno očekujte da ću vam sa zadovoljstvom zabit glavu u mačji wc.
Zašto imam pehove na značajne dane? To ni sama ne znam, ali znam da mi je tata doživio prvi moždani udar na Uskrs i da se puno suza prolilo od straha i brige, svaki Božić se posvađam/netko je jako bolestan/netko jako plače pa sve ode u kurac s (ne)opravdanim razlozima, prošle godine je bor bio okićen tek na Božić popodne preko volje, moji rođendani su nekako... Pa, puno bolje prolaze tuđi rođendani nego moj. :) Sigurno vam nije na vlastiti rođendan progutao bankomat karticu taman kad ste htjeli počastiti ljude, hodočastili 2 sata u potrazi nekim wannabe famoznim biljar-barom (i to u krivom smjeru) usred najveće vrućine za kojeg ni dan danas nisam našla, zabio vam se golub skoro na lice i naočale odletile i tako to... Nije mi uvijek bilo tako loše, ali zbilja se nešto pokrenulo da mi se dogodi baš na značajne dane. Kako da skinem taj užas?
Ma znate što? Nije bitno. To je bilo retoričko pitanje.
Jer nisam raspolozena za gluposti kao što bi "gatarice" rekle nešto tipa da si nosim jedne gaće tjedan dana bez prestanka prehodno umoćene u limunov sok ili jogurt za skidanje uroka etc. I ne, nisu krive crne mačke. One su, baš suprotno, srećonoše.
Da se vratim na romantični događaj.
Kako smo se Vlasnik i ja dogovorili da ćemo uzeti sushi za večeru i provesti kod njega doma kako bi izbjegli gužvu u restoranima i gnjavažu oko svega radi nedostatka vremena, meni je u zadnji tren pala ideja da stvorim totalnu japansku atmosferu. Kupih 2 crna lijepo oslikanih seta za sushi gdje svaki set sadrži veliki pravokutni tanjur, tanjurić za umak, drvene štapiće i držač za štapiće, pronašla svoj rozi homemade kimono od svile koji mi je frendica napravila za neku posebnu prigodu na moju molbu te ispekla kolače koje jaaaaako voli (i to ne samo on).
To otkriće od kolača je moj Vlasnik prvi put isprobao na ovogodišnjoj Novoj godini, uz tipične hrvatske novogodišnje hrane je bilo i čudo od Koraljice koja je donjela potpuno nov jelovnik netipičan za Europu - azijsku i izraelsku kuhinju + malo tajlanda. Majke mi, to bogatstvo hrane i raznolikosti još nisam vidjela. Wohoo!
Nego, htjedoh zahvaliti Semmy i njenoj sestri na receptu. Tako god je došao u dodir s tim kolačima, nestaju. Ni svećenik, koji je bio nedavno kod mene u posjeti, im nije mogao odoliti.
Koliko sam puta čula "možeš se komotno udati" da mi dođe da ne pravim više, ali kad su taaaako fiiiniii... Tko bi im odolio?
Da se vratim natrag na priču. Taman kad sam bila kod njega doma, shvatila sam da sam ja, tikva nad genetski modificiranom bundevom s produktivnim magarcem i plavom kokoši bila 100% uvjerena da ništa nije zaboravila, a na kraju ispadne da sam ipak zaboravila japanke pa sam na kraju završila kao japanka u kimonu (ili da kažem gejiša?) s martama. Hm, ovo me asocira na mačka u čizmama. Da pojasnimo, presvukla sam se kod njega doma ako ste mislili da sam hodala po gradu u kimonu. :P
Rezultat?
Stol pun prefinog i raznoraznog sushija i prekrasne japanske kreamike, ogromna svijećetina s mirisom vanilije sa jedne strane, božanstveni kolači u valetinovskoj mentalnoj kutiji s druge strane. Ja pored vratiju u kimonu bez ikakvog intimnog rublja čekajući Vlasnika kao neka gejiša/vrijedna japanska ženica.
Priznajem, bilo je jako čudno biti bez njih...
Eto ti na maškare i Valetinovo u jednom.
Vlasnik dolazi.
Iznenađenje!
Vlasnikova vilica do poda. Ne može vjerovati.
Ubio me, skoro zadavio. Prvo rukama jer sam mu rekla da ništa ne kupi (kunem se, bila sam ozbiljna) jer nijedno od nas nije imalo baš vremena. Pa zagrljajem i poljupcima. Pa ostalo.
Što reći nego da je bila jedna od najlijepših i najboljih večeri u nizu, mijaaaaau.
Fina večera, film od kojeg se nasmiješ do suza, vesela atmosfera, zabavne igrice, dugački i mazni zagrljaji, tepanje, prisjećavanje naših Valetinova, smijeh... Ne nužno tim redoslijedom. Zaboravih reći da je i on imao as u rukavu, morao je i meni neku sitnicu pokloniti, jooooj, dušo! :*
Spomenut ću da kimono nije bio ni skinut do mog odlaska doma...
Odsada pa nadalje više nikad neću u životu odbiti kimono i slično ako mi netko ponudi da ga osobno kupi iz Japana! To je bila moja najglupija greška u životu dok je Vlasnik bio u the Zemlji izlazećeg sunca jer sam mislila da ga nikad neću obući osim kad budu maškare i da je kao šteta da mi kimono visi u ormaru, a ne na meni. E pa, sad imam više razloga da ne bude osamljen u ormaru. *grin*
Ako se pitate zašto sam ipak kupila set? Imala sam neku veliku rupetinu u rasporedu pa mi je u međuvremenu jednostavno palo na pamet u zadnji tren i zaključila sam kako je to dobra ideja jer sam htjela japanizirati tu večer. Mislim ja na sve.
Osim na glupe japanke...
Poruka priče: Ne zaboravite japanke!
