Spajam kraj s krajem u školi. Sad više nije borba za bolju ocjenu već opstanak da uspijem maturirati. Iovak i ionak ću maturairati, no ovo sada... Jedva učim, jedva jedem, jedva mislim...
Vikendima volim biti zatočena doma ili otići k dečku. Samo to. Odbijam ići na tuđe rođendane.
1.5.
2.5.
9.5.
10.5. - bratov rođendan
13.5. - bio tatin rođendan...
16.5.
17.5.
19.5.
20.5.
30.5.
Ovo nije šala. tada zbilja moji prijatelji imaju rođendan i dobro pamtim cijeli ovaj mjesec.
Svima namjerno otkazujem. Inače sam osoba koja voli ljudima tražiti nešto, ali sad.. Nije mi do društva ni veselja. Ni izlaska. Razmišljam da otkažem i maturalnu večeru koja je 29.5.
Možda i na koji odem ako se predomislim, no tko zna...
Strah me tog 13.5. Strah me ljetovanja.. Strah me praznika.. Jer ćemo morati vaditi tatine stvari, spremati, bacati, prisjećati.. To ne želim jer se bojim....
Sanjala sam najčudniji san dosad.
Prvo sam bila u nekoj zgradi koja je nalikovala na trgovački centar, a zapravo je bila ta zgrada moj stan. Tražila sam neku haljinu s sekom pa onda s Žderonjom. Pričale smo o odjeći i kakva bi trebala biti itd. Nisam ništa našla, no prodavačice su mi djelovale kao da imaju skrivene zle namjere, no bile su potpuno mirne i ponašale su se normalno. Bilo je svakakvih odjeća, lijepih i ružnih. Jedno znam, žuta haljina mi se ne sviđa! >.<'
Odem ja u 'doma' i dođe mi neki poreznik tj policajac (kao da je mjenjao zanimanja) da nas ispituje o mom tati i nešto zapisuje. Neobična pitanja pita i mislim da se mojoj mami pokušao upucavati. <<"
Onda se na vratima kuhinje pojavi moj tata u donjem rublju i potkošulji i ljutito nešto govori tom liku. Ponašao se kao da nije ni umro, kao da je još tu, a i izgledalo je da je zbilja tu... Derao je i ljutio se. No čini mi se da sam ga ja samo vidjela, ali nije me primjetio. Pa se onda ljutio što ga nitko ne vidi i otišao... Htjela sam ga zagrliti, pričati s njim...
Oni njega ne primjecuju, a on mene ne primjecuje.. Ironično. Nije me ni moja obitelj primjetila, pa sam otišla u dnevnu na komp gdje većinu vremena provodim.
Odem na svoj forum, kojeg znam i posjećujem godinama, i radim po navikama. Onda mi se javi Sekica i posalje mi jednu animiranu sliku kako se doista ljudi u grupi ljube. Nacrtana je kao da je u stilu iz davnih "sex, drug and rock'n'roll". Onda su mi se likovi iz slike obratili i počeli biti perverzni. Ne znam što je dalje bilo, ali znam da sam onda upala u neku igru. Kao da sam iz stvarnog uvucena u vritualan svijet.
U neku staru avantursku igru, poput Monkey Islanda koji je 2D i 3D u jednom, no prije 2D...
Morala sam ubijati sve što me napada i valdja nekog spasit, vise se ne sjećam koga ili što. Možda brata.
Išla sam s razine na razinu, spuštajući se dolje i dolje. Ubijajući posesivne mumuje koji su ličili na Borga (iz Zvjedanih staza), vukodlake koji su htjeli silovat sve živo pa pojesti, rasplesane kanibale, doktore koji imaju metalnu čeljust i time rastrgavaju ruke te bacaju skapele, mišićave vikinge s ogromnim sjekirama, vilenjake koji bi ti prišuljali i ukrali ti sve dok ne ostaneš gol i onda te ponzili, zavodljive i elegatne vampire u stilu odjeće Drakule iz filmova, zombiji koji su se ličili iz Redisent Evila koji su bili zli i kojima je zabavljao sadizam do smrti žrtva, slinave i ogromne otrovne gljive koje skakuću, majmune koje obožavaju strgati ljudske udove, plavih polugolih ljudi koji su se vraški ličili na Štrumfove... Ne znam što sve još...
Nekim tim živim stvorenjima, kad sam ih ubila, morala sam im izvaditi utorbu a i nešto pojesti... FUUUJ >___<""""
Nakon niza ogavnih čudovišta, došla sam do tunela-špilje i taj ulaz je čuvala neka roza hobotnica koja je hodala zemljom i koja je mogla samo naslonit se na vrata i pretovorit se u poster (u kojem je slika nje). Uzela sam sjekiru i bijesno sam ju nasjekala, kao da pokušavam ubiti najgorje čudovište. A ono, ništa iz nje se nije prskalo (npr krv ili nešto), samo se raskomadila na dijelove i pokušala sam joj naći utrobu i nije bilo ničeg. Kao da je ona bila balon. Pa sam ljutito bacila tu gobotnicu na dijelove negdje iza vrata i otišla dalje u tunel ljutita, iscrpljena i bjesna. Tad se probudim.
Nije ovo bila noćna mora, kakar zvuči tako zbog "igre"... Samo sam se malo previše trzala u snu i imala jače navale osjećaja bijesa, ljutnje i ne znam sve što čega.
Ali roza hobotnica?! O_o"
