Ne znam što bih više sa sobom.
Plače mi se, no nisam tužna.
Izrezala sam tri srca iz bijelog papira.
Nesvjesno. Stvarno.
Samo sam uzela škare i papir.
I ne gledajući izradila.
Tek nakon nekoliko minuta shvatih što radim.
I pitam se: Wtf?
Ne, nisam zaljubljena.
Doći će vrijeme za to, ne brinem se ja.
Danas. Sutra. Jucer. Za nekoliko nečega.
Samo... Otkud to sad?
Baš kad sam... nekako.. prazna.
Nemam potrebu ni za čim.
Frendica s tri fleke na vratu me razveselila.
Doneseći mini-šampon.
Njezino milo i lijepo lice.
Čekajući ju na trgu, uživala sam.
Nisam tjednima bila na trgu.
Vidim ljude.
Vidim život.
Vidim budale.
Vidim klince.
Vidim mažoretkinje.
Vidim... sjećanja.
Hladan i gladak dodir kipa.
Dim cigareta.
Ženski miris.
Muški miris.
Mobitel u mojoj ruci.
Vrti se.
Ekipa. Meni nepoznata riječ.
Kud je nestala?
Samo lijepa sjećanja.
Mali prst pokusava odrediti smjer vjetra.
Ne znam... Ne znam...
Izgubila sam se.
Ja sam naivna glupača.
Vjerujem, volim, nadam.
Morala sam prekrižiti nekoga.
Za vlastito dobro.
Zašto još slijepo nadam da će se promjeniti?
Savjetovala sam mu psihijatra.
Pružila sam mu i previše šansi.
Ne mogu više.
Nije lijepo što on radi ljudima.
A ni sebi.
Ne volim ni vlastito ogovaranje.
Zbogom.
Ne želim te više vidjeti.
I točka.
Zbogom.
Škare u ruci.
Papir na stolu.
Sladoled u mom želudcu.
Riga mi se.
Slabo jedem.
I malo spavam.
Još tjedan i opopravit ću se.
Gledam stare svoje blogove.
Želim plakati, no ne mogu.
Ne osjećam tugu.
Osjećam... lijepu depresivnost.
Nekako.. senzualnu.
Koktel osjećaja.
Pomislim... da ja volim biti tužna.
Ili je to samo navika što sam često bila tužna?
Nadam se da nije nijedno od toga.
Ne želim biti tužna.
Ne želim biti hladna.
Ne želim biti... mrtva...
Antijunak. Tako se osjećam.
Iz hrvatskog modernizma, remeber?
Senzualnia i slaba ličnost.
Nemirnog duha i vječito nezadovoljna.
Bezazelene razgovore vode.
Žude za nečim što nemaju ili ne mogu imati.
No dobro, nećemo pretjerati.
Nisam toliko u depresiji.
Samo sam tu temu morala pisati za esej.
Uživila sam se. Eto...
Svako jutro se probudim čupava.
Tako naelektirzirano.
Nisam mislila da ću ikad reći:
"Jebote, tako sam si seksi."
A ja sva pospana, čupava...
Dovoljno pospana da zaspem u sudoperu perući zube.
Naslonjena čelom o pipu.
Kasnije s crvenim otiskom na glavi.
Kao da sam iz Indije.
Oš lychee? No? Banana!
Sve sam više sama sebi lijepa.
Neobično.
Ne sjećam se kad sam se zadnji put divila sebi.
Osjećam se ko Kramer.
Onaj iz Seinfelda.
Da, on...
On ima... nešto.
Ok, i naelektriziranu frizuru.
Al nije to to.
Nešto što privlači velik broj žena.
Kak se već ta pojava zove.
Ili pojam? Ma ne znam.
Nešto kao koktel karizme, nagona i privlačnosti.
La la la...
Upravo je stolica poškripnula.
Uplašila me na kvadrat.
Nokti su mi predugi više.
Nisam to shvatila do danas.
Čudim se što se drže bez pucanja.
Ok, na desnom kažiprstu je slomljen.
Pa kad taj prst stalno koristim...
Blaaaaa...
Ne želim spavati pod poplunom.
Prevruće je.
A gle vraga, prije tjedan dana mi je bilo ledeno.
Sad mi je tak sparno.
Nosim samo donje rublje i suknju.
Suknja koja je trebala biti haljina.
Spustila sam ju do bokova i uvrnula.
Dobrodošli na Havaje!
Oš kokosa? No? Bananaaa!
Ma vruće mi je i ovako.
I da sam gola, mislim da bi mi svejedno bilo vruće.
Nemamo klimu, fala Bogu.
Ne volim ju.
Posebno ne u autu.
Unutra ledeno, vani vruuuće.
Taman za glavobolju.
Povjetrac u autu.
Finoooo... Osvježavajuće!
Bolji je i od ledenog čaja s reklame.
Antonio, vrućeeee mi jeeee!
I tako se digne prašina.
Tučak. Prašak. Ma ovaj... Prašina...
Prašine ionak ima svugdje.
Zemlja se sastoji od prašine, zar ne?
Začepljen mi je nos.
Skoro pa mi opao miš.
I nedajbože hrčak.
Još malo pa će mi tijelo goriti.
Tako jako.. Ohhh...
Razlog - anticeluletna krema. :P
Sva sam mekana.
Nisam mogla pogoditi koš na TZK-u.
Blah.
Moram se ojačati.
Nekad ratnički duh.
Sad lijeni i oslabjeli duh.
A u šipak!
Jedva čekam...
Dugu vožnju bicikla.
More.
Zamalo zaboravljene borilačke vještine.
Putovanja.
Glompanja.
Ludovanja.
Znate što?
BIT ĆE SVEGA DOBROGA!
*trljam zlobno dlanove*
Ko Grinch koji je ukrao Božić.
I zelena sam....
No ozbiljno, sad sam zelena.
Jer mi je muka.
Idem po vodu i u krpe.
Trebam... Sna...
I želim popričati s svojom podsvjesti.
Treba se nešto račistiti.
Laku noć
I zaključajte se plahtom.
Komarci nisu zabavni.
A zid mi već ružno izgleda.
Ma, prek ljeta će se svašta raditi.
Spremati, bojati, čistiti, hodati kroz zidove...
Bacati vjeternačice u zrak, jesti čarape, boriti se trepavicama...
Okej, već haluciram..
Sad stvarno idem spavati.
Laku noć svi vi koji hodate, pužete, letite i plivate zemljoooooom!








