Vratih se u blogersko prijestolje. Falilo mi je piskarenje. :) Ova tema je tu jer mi se nije dalo objašavati svakom pojednično kako mi je bilo i što sam doživila. Detaljno više manje napisan post o mom "izletu". :)
Neki dan, bila sam se prijavila za posjet na Medicinski faks zajedno s određenom grupom iz škole. Tako me zanimalo što se tamo skriva i koliko zanimljivo može biti. Mene je oduševilo. :) Ne tolko kolko, al bilo mi je taman dobro. :3
Na sudnji dan toga, ja na svu sreću nisam kasnila i fino se pripremila za školu i sve. Yay. Ne događa mi se to svaki dan. Izgleda da ću morati potruditi da mi bude tako ubuduće. :)
Samo imajte na umu da mi je ovo prvi bliski susret s medicinom u drugim očima. :3
Odemo mi do Medicinskog i tu prođemo: biologiju, biokemiju, fizologiju, anatomiju, embrologiju i paletologiju.
Biologija:
Nisam mogla ništa pratiti pa mi je jedna iz razreda objasnila što najkraće moguće (ona se ni ne voli truditi, ajde bolje išta nego ništa). Sve je počelo s bananom, deteržentom i solima. Mogu vam reći da sam u vezi banene imala svakave misli. o_O" Prvo što mi je palo na pamet jest scena iz RTL-ove emisije Odjel za čistoću kad je jedna plava ženska korom banane čistila prašinu s biljka. Banana ima na mene velik utjecaj asocijacije. Mhm...
Kad je došao na red mala čašica gdje su kosti malih miševa, ali šarenih kostiju. Prvo što sam pomislila da su žele bomboni pa mrtvi daždevnjaci, pa morski konjići, pa neka beba meduza ili neka riba iz tropskih krajeva itd... Da mi nitko nije rekao čiji je to kostur točno, nastavila bih nagađanjem beskonačno.
Sljedili su kromosomi i ja sam se pokušala sjetiti mamina predavanja o kromosomima. Posebno o Downovom sindromu, no nisam se sjetila jel to višak ili manjak kromosoma. No net i stari školski udžbenici su odradili svoje doma. :)
Sljedeće je bilo tko želi vidjeti miševe. Ja nisam nikako mogla odoljeti da ne vidim te male miceke. Ulaz u prostoriju za neke od nas je bio katastrofan, a za neke neutralan i podnošljiv. Ja sam ova druga i divila se svakom malenom. :D
Najbolje je kad sam pričala s jednom ženskom pored mene koja je napravila "fuj" izraz lica kad je čula riječ "miševi".
Ide otprilike ovako:
Ja: Ne voliš miševe?
Ona: Mrzim. *napravi fuj grimasu*
Ja: Ja obožavam. :)
Ona: A dobro..
Ja: I štakore. *pokažem veličinu štakora*
Ona: O_O *ukoči se*
Ja: Ni gmazovi nisu loši.. Posebno zmije..
Ona: @_@
Ja se tu trudim potisnuti smijeh, jer mi je nekako smiješno to kako se ona ponaša. A pretpostavljam da me ostatak dana pokušala izbjegavati jer ju nisam vidjela poslije toga, hehe. :D Pa, malo zadrikavanja dobro dođe. Usput, ja sam bila ozbiljno iskrena. :)))
Biokemija:
Ni ovdje ih nisam skužila što pričaju pa su mi, fala Bogu, profa i jedna cura objašavale i tu i tamo. Za otiske, kristalizirane soli, floucertirani krv sam već znala. Znanje potjeće od mame i gledanja CSI-a (koji god bili na teveu). :D Iskreno, samo sam pola toga zapamtila jer mi se malo sve promješalo. Meni je uvijek gušt gledati pokuse kako prelaze iz jednu tvar u drugu ili samo u drugi oblik.
Fizologija:
Nakon gužve u uskoj sobici tko će se bolje smjestiti i bolje vidjeti sve to. Sljedi famozna rečenica koja je uspaničirala cijelu grupu osim mene koja niš nije kužila - "Tko će na bazalni metabolzam?" :D Svi nijekaju, čak i profa. Meni dođe da českam po glavi zašto je ovdje duga šutnja, panika, nijekanje i okolišanje, lol. Pa ne idu vadit krv ili na operaciju. o_O Ja bi, ali nije dobra ideja. Na kraju je jedan dečko pristao. Dubina disanja, koliko brzo lalala...
Najviše pozornosti su dobile mlade studentice (barem koliko sam skužila ili griješim? :D) jer su zračile nekako.. Divno :D Ljepe su skroz, vesele itd. :3 Onda sam shvatila da su svi koje sam primjetila nekako - fensi šmensi. Jel su oni samo takvi u određenim prilikama ili su zbilja takvi većinu vremena? Ili je to jer sam ja bila zbilja sretna pa mi je sve kao lijepo? Nikad neću saznati...
Saznala sam zanimljivu činjenicu: osobe koje slabo ili manje spavaju, sklone su debljanu, lol. Zanimljivo..
Anatomija:
Prvo u nekoj dvorani je neka studentica pričala dok sam ja gledala sve oko sebe. Kosturi, lubanje, organi itd. Onda je predstavljala što je što. Ja sam samo klimala glavom bilo da kužim bilo da ne kužim. Grozne li navike. Intresirano je vidjeti 4 blizanca kao fetusa (pobačaj) i još mnogo toga. Dođemo do mjesta gdje je nasjeckan, khm, penis.. I ja dalje samo nasmijana klimam glavom. Žena me čudno gleda i onda mi frendica "prevodi" što je zapravo to i ja pogledam žensku pa izlog pa opet žensku pa frendicu pa žensku i samo rekla "aaa..." A mladić uz nju napravi ponašanje da skecka "tikvicu" i s licem da ne bi ni on to. :DD
Kad su spomenuli leševe, na mom licu se pojavio smijeh od uha do uha i euforija mi počinje skijat bolje od Janice Kostelić u mom tijelu. Kao kod Grincha koji želi ukrasti Božić, lol. Pomisao da ukradem leševe je potpuno nepotrebna i nehigljenska, pa nema šanse. :D Uaa, bijeli zidovi i stolovi. :3 Mnogo manje morbidno nego što sam mislila. Leševi na Tv-u su mnogo strašni nego ovdje. :D Prije nego što su omotali leševe, frendica se grčila od straha dok sam ja jedva čekala da vidim što ima unutra. :) Stari leševi s mirisom gline. A ja očekivala da će biti nešto svježi nego što izgledaju, lol. Imam malo pretjerana očekivanja, znam. Prčkanje po utrobi, nagađanje koji je koji organ ili nešto, malo pipanja po njima i skakanje na svaki leš. Pa vađenje organa iz formalina dok se meni zjenice rašire od debele zantiželje. Napokon saznah kakav točno miris ima formalin, jej.
Ne, nisam nekrofil niti ko oni klinci koji gledaju horore ili nešto tako da su depresivni i crtaju morbidne stvari. Meni je samo fancinantno vidjeti ljudsko tijelo bilo izvana, bilo unutra.
Jedino me zanima kako bih se osjećala kad bih morala gledati kako netko vadi organe iz mrtvaca, pa vaga pa vraća što me podsjetilo na jednu emisiju o tome i na Sadaka koji je napisao svoj doživljaj o tome. Možda jednog dana doživim, možda nikad.
Prije nego što sam otišla, nisam mogla a da ne pročitam Cesarićevu pjesmu o mrtvačici. Kao uvijek, taj pjesnik piše divne pjesme. Na netu ne mogu naći tu pjesmu. :'(
Embrologija:
Gospođu nisam uopće mogla skužiti makar okej otvara usta. Stanice, stanice... Kad sam pitala frendicu da mi objasni što je žena rekla, ona mi na to kaže da ju je jedva skužila o čemu ona uopće, lol. :D Aj nema veze. Bar sam skužila, prema slici koju nam je pokazala žena, da ako gušteru iskopaš zjenicu (ili nešto u oku), njemu će narasti nova. Mhm, a ja mislila da im raste samo rep ili sam sve krivo skužila... :D Poslije smo buljili u mikroskop, meni su naočale smetale i pokušala sam kombirat sa i bez. Sa cvikama nisam mogla vidjet cijelu sliku, a bez njih mi je bilo doista čudno jer sam se polako navikla na njih. Sjetila sam se kako sam u osnovnjaku voljela s mamom gledati stanice kroz mikroskop. Papučica je bila najzanimljiva. Valjda zato što se jedina kreće od svih uzroka koje sam gledala, lol.
Patologija:
Mjesto gdje je puno izloška. Bolesti na nekim organima u formalinu. Rakovi, tumori, loši organi ili kosti. Samo mi je bilo šteta što nisam znala od čega je koja bolest lalala... Najviše pažnje su mi odvukli: rak dojke, jetre, kože, mozga i kriva kost. Ostalo više manje nisam mogla shvatiti. Još uvijek me zanima kako izgleda jetra alkoholičara. Ovdje sam barem najviše pričala s profom iz bio nagađajući koja je to bolest. Onda smo nabrojile bolesti i pomalo raspravljanje o tome. Poželila sam mamicu pokraj sebe (ne zato jer me "strah" :P) već zato što je jedina osoba koju znam koja želi o bolestima, biljkama, stanicama detaljno objasniti. Volim kad mi pune glavu zanimljivostima. :3
Samo šteta što ne znam više o tome jer me jakoooo zaniiimaaa tam. bleeeeeee.
Nakon Medicinskog, pomislila sad da bih mogla barem probat studirati medicinu. Ali... Puno je razloga protiv toga. :( Meni je velika šteta što nove riječi brzo zaboravljam. Treba mi puno vremena i truda da ih zapamtim za stalno. A baš mi je bilo zgodno čitati i pokušati pamtiti ime organa ili nečega. Latinski mi je breme pa se ne čudim što sam ga prošla s 2 ili 3... Svaki strani jezik mi je breme. Znanje engliskog mi nije ni na prosječnom stupnju, a nikako nemam blage kako se riječ izgovara. Mnogo gore je što usmeno nikako ne mogu shvatiti engliski, buhuu..
Nije feeer! :((( Ipak, nije svatko savršen i svako ima određenu kvalitetu. Trenutno na umu imam samo - biologija, medicina ili psihologija. Mhm... Ma, vidjet ću s vremenom što ja zbilja želim studirati. Možda nijedno od tog ne studiram što želim, već nešto dvanaesto kako se događalo mojim frendicama.
No jedino znam - ja bi opet tamoooo! :)
Još 9 mačjih života...
Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek.
Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;)
No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku.
S pogreškama li bez.
Tipično blogerski.
Što ne? ;P
Na vlastitu odgovornost
ihappydb@hotmail.com
Što je to "glomp"?
Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca.
Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D
UPOZORENJE
Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)
Blog.hr
Abecednim redom...
Amberka
Annabelle
AthenaAir
Biviša apstinentica
Challengers
Dejman
Djeva bajna
Elle Woods Gone Brunette
Gospon profesor
Irida
JJA
Kucanica u japanu
LlittleMissConfused
Medo
Memorabilla
Minervariranje
Neverinov blog
Pegy
Rudarka
Sadako's apprentice
Semiramidin vrtovi
ShadeOfPurple
Sklodowska
SlomljeneOlovke
Smisaozivota42
Tičerica
Windfuckersister
Zachkoljice
Gužvara
Marinina kuharica
Annabelle's sexy kitchen
Da mi je nešto slatko
Kuhar bloger
Kuharica za studente
"Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi."
"Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima."
Caroline Myss, Anatomija duha
(Hvala Iridi)
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince)
"Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi."
Majka Tereza
"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
William Shakespeare
"Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! "
Marylin Monroe
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren".
"Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost."
"Lakše je razbiti atom nego predrasude."
"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju."
Albert Einsten
"Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda"
"Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci."
Oscar Wilde
"Kolo od sreće se ukoli
vrteći ne prestaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje."
Ivan Gundulić, Osman
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale)
"E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!"
Neverin
Žao mi je što ne komentiram i ne pišem često blog.
Ali pozlilo mi se od interneta.
U zadnje vrijeme sam minimalno na kompu koliko mogu.
Čitam vas kad god stignem...
Mislim da ću pauzirati neko vrijeme sve dok mi ne pukne.
Čak se želim i odmoriti od moba.
Inaće sam priljepljena mobu i tipkam i tipkam razne smsove.
Zaboravljam brisati sms poruke koje su mi se nakupili. :D
Ovakav odmor od moba i od zračenja mi dobro dođe.
Mislim da ću morat naći neku zamjenu za mob jer nemam ručni sat.
Ne nosim ručne satove i ne volim ih baš.
Nisam još nikad našla na neki koji mi se zaista sviđa.
Trebam neku ideju.. Mhm.. Ma, smislit ću ja nešto. :D
Nema onog Murphievog zakona. :D
Ono, kad si stalno s mobom, ništa ne dolazi.
Ostaviš ga i evo poruke i poziva na tonu. :DDD
Ne znam kako mi je uspijelo, al uspijelo mi je. :D
U svakom slučaju.. Vratit ću se.
To sigurno. :3
I da, sjetih se nečeg što je rekla Ona Koja Ždere svaki put kad bismo nešto krivo rekle ili
imale problema oko nečeg ili nečim s kompom:
"Internet je ČISTO ZLO!" *i počinje vrištit i bacat ne znam što* xD
Sad ću fino srediti mnogo toga što sam htjela raditi. :D
Mora biti uspjeha! :D
Aj, pa pa.. :3
Puno vas ljubim, blogerčići. :)
Ali pozlilo mi se od interneta.
U zadnje vrijeme sam minimalno na kompu koliko mogu.
Čitam vas kad god stignem...
Mislim da ću pauzirati neko vrijeme sve dok mi ne pukne.
Čak se želim i odmoriti od moba.
Inaće sam priljepljena mobu i tipkam i tipkam razne smsove.
Zaboravljam brisati sms poruke koje su mi se nakupili. :D
Ovakav odmor od moba i od zračenja mi dobro dođe.
Mislim da ću morat naći neku zamjenu za mob jer nemam ručni sat.
Ne nosim ručne satove i ne volim ih baš.
Nisam još nikad našla na neki koji mi se zaista sviđa.
Trebam neku ideju.. Mhm.. Ma, smislit ću ja nešto. :D
Nema onog Murphievog zakona. :D
Ono, kad si stalno s mobom, ništa ne dolazi.
Ostaviš ga i evo poruke i poziva na tonu. :DDD
Ne znam kako mi je uspijelo, al uspijelo mi je. :D
U svakom slučaju.. Vratit ću se.
To sigurno. :3
I da, sjetih se nečeg što je rekla Ona Koja Ždere svaki put kad bismo nešto krivo rekle ili
imale problema oko nečeg ili nečim s kompom:
"Internet je ČISTO ZLO!" *i počinje vrištit i bacat ne znam što* xD
Sad ću fino srediti mnogo toga što sam htjela raditi. :D
Mora biti uspjeha! :D
Aj, pa pa.. :3
Puno vas ljubim, blogerčići. :)
Ljuta sam. Na budale.
Dva primjera:
1. Doktorica je mami dala krivu dioptiju i zbog toga joj se vid progošao.
Platila je mama skupo naočale. Normalno da želi da se ta situacija popravi.
U proteklih nekoliko mj. stalno je jurcala i, kako ona kaže, "pravila budalu od sebe" pred doktoricom.
Jučer je doktoricu čekala nekoliko sati i nije se pojavila. Onda se dogovorila za danas.
Došla je rano, ali ju je morala čekati satima ne znam zašto. A imala je dogovoreno.
A sad kad ju je doktorica napokon pogledala i uzviknula je: "Ou, pa to je strašno!"
Mama je zatražila dokaz da može nekako popraviti situaciju. I žena počinje pisati neki dokaz na papiru.
Kad pita kod KOGA je to radila. Kaže mama kod NJE. Ili tako nešto, uglavnom vezano uz ovu ženu.
Doktorica ju biljedo pogleda i potrga papir.. I izvlačila se.
Jebena kuja... Napravila je zlo mojoj mami i ona se muči i sad joj to zataška.
Treba ju tužit, a mama ne može jer nema njezin "dokaz" jer je strgla papir.
Bjesna sam i boli me briga što psujem. Žena je zaslužila. Mrš!
2. Napokon sam si našla posao preko frendica. Tako sam dugo htjela i hvala Bogu, ostvarilo se.
Jedna frendica, nazovimo ju Trešnja, me zove k sebi na kavu, ja njoj da ne mogu i da imam posao.
Sutradan Trešnjina mama zove moju mamu. Nešto laje da je čula da ja imam posao i želi da ja tu Trešnju ubacim.
I onda nešto ispituje o mojim ocjenima u školi i ne znam što još.
Hvala Bogu što moja mama zna kako govoriti i rekla je samo da imam nekih problema u školi i ništa više.
Nije se dala da žena izvuče iz nje više. Hvala mama. :*
Jer ta žena je TRAČERICA. Jebena tračerica. I to mama zna. Opekle smo se par puta.
Još bi me i tračala i molila da njezinu kći zaposlim? MRŠ!
A ni ta moja Trešnja nije mogla MENE OSOBNO PITATI! Koja sramota...
Baš me zanima zašto... Ali da ju pitam, izvlačila bi se, kao uvijek.
Sve govori mami i onda ona da trača... Mda..
Prvo mene moli da ne govorim niš svojoj mami o njoj kak ona ima loše ocjene i opija se.
Ja ionako i ne govorim to mami. Zašto bi ju to zanimalo? To je naša stvar.
Kad sam toj Trešnji ispovjedala da imam 8 jednica jer sam dugo bila bolesna, ona to baš mora reći mami, a?
Što je vama glupačama? Gdje vam je pamet?! I pristojnost?!
Jeste li ikad čule za izreku "Drži jezik za zubima" ili "Kad nemaš ništa dobro reći o nekome, bolje šutiti."?
Neke stvari se šute. Ja tvojoj i svojoj mami nisam ni izlajala kako si skoro zatrdunila.
I to kako se sad bariš s klincem koji ima 14 god a ti si punoljetna.
Brijem da bi pizdila na tebe ako joj to kažem i to da joj lažeš da klinac ima 16g?
Čovječe... Bjesna sam.. A tek da pomislim na treću frendicu i tebe...
O tome kako mi je ta treća lagala da ne može van, a onda sam vas dvije uhvatila u tramvaju.
Skroz slučajno. Nakon 30 min bezveznog razgovora i mogla sam vas mučiti zašto ste ovo napravile, al nisam.
Treća mora doma gdje živi daleko od nas dvije, ti odeš u NJEZINOM smjeru.
A ideš u mom smjeru... A ti ne voliš nikog otpratit. Što je ovo?! Što sam vam skrivila?
Nakon toga, ta Treča mi nije ni javila kad da se nađemo ili slilčno.
Ja sam joj lijepo rekla da mi javi kad ima vremena. I sad kad su praznici, ni dalje mi ne javlja.
Nije mi ni čestitala Uskrs. A nismo se ni posvađle.
Ja nijednoj od vas (Trešnji i Trećoj) NEĆU JAVITI jer se ne ponašate morlano.
Vi mislite da vam sve mora biti servirano na pladnju i da su svi vaši potrčkalo.
A, FUCK YOU, STUPID FOOL! Odite u neku pripizdinu da ne moram vidjeti vaša prljava i lažna lica.
I onda se ja žalim zašto ne idem van. Bolje biti sam nego s budalima. Sad je to jasno.
Cijeli život sam prisljena na samoću (u smislu, samoća među ljudima i slično) pa mogu i ovu samoću podnjeti.
Neću biti vaše potrčkalo i ulizivati se kad ja nisam ni za što kriva. Imam i ja svoje potrebe.
Neću podnosti vaše licemjere i tračanje (makar pokoje vaše tračanje zna biti zabavno).
Ja znam da mogu bez vas i to sam dokazala. Brišem dupe vašim praznim rječima.
Jer vi NE ZNATE što znaći PRAVO PRIJATELJSTVO, POŠTOVANJE i ISKRENOST!
Ne znate ni biti rame za plakanje, previše ste sebične i egocentrične.
I ja sam egocentrična al ne tako jebeno da zanemarim druge prijatelje zbog vlastitih potreba.
Možda sam ja dosadna, al ja se barem trudim pomoći kako najviše mogu.
Za razliku od vas dvije koje ne znaju što znači zbilja RAME ZA PLAKANJE.
Ako je ovo neko ogovaranje ili slično, svejedno. Anonimne su i ne čitaju blog.
Svejedno zaslužuju moju pljuvačku i psovku.
Dobro, ovo je bilo 3 primjera.
Idem si sad hladiti glavu, sva sam pregorila.
Još bih i o ubojstvu životinjama pri svjesti za krzno nešto grozno rekla.
Ipak vegetarijanci i ljubitelji životinja su sve to rekli u mjesto mene.
Manje posla za mene.
Trebam naučiti meditirati jer mi je upravo mamina prijateljica rekla da sam prevatrena za sve.
Čitaj: Sve ću spaliti - vlastite i tuđe živce.
Volim vatru.
I vatromet...
Ovaj blog hladne (plave boje) ostaje.
Treba me smiriti da još i komp ne spalim..
Od neprestanog tipkanja brzinom svjetlosne godine.
I uz toda ispravim pogreske.. :D
Dva primjera:
1. Doktorica je mami dala krivu dioptiju i zbog toga joj se vid progošao.
Platila je mama skupo naočale. Normalno da želi da se ta situacija popravi.
U proteklih nekoliko mj. stalno je jurcala i, kako ona kaže, "pravila budalu od sebe" pred doktoricom.
Jučer je doktoricu čekala nekoliko sati i nije se pojavila. Onda se dogovorila za danas.
Došla je rano, ali ju je morala čekati satima ne znam zašto. A imala je dogovoreno.
A sad kad ju je doktorica napokon pogledala i uzviknula je: "Ou, pa to je strašno!"
Mama je zatražila dokaz da može nekako popraviti situaciju. I žena počinje pisati neki dokaz na papiru.
Kad pita kod KOGA je to radila. Kaže mama kod NJE. Ili tako nešto, uglavnom vezano uz ovu ženu.
Doktorica ju biljedo pogleda i potrga papir.. I izvlačila se.
Jebena kuja... Napravila je zlo mojoj mami i ona se muči i sad joj to zataška.
Treba ju tužit, a mama ne može jer nema njezin "dokaz" jer je strgla papir.
Bjesna sam i boli me briga što psujem. Žena je zaslužila. Mrš!
2. Napokon sam si našla posao preko frendica. Tako sam dugo htjela i hvala Bogu, ostvarilo se.
Jedna frendica, nazovimo ju Trešnja, me zove k sebi na kavu, ja njoj da ne mogu i da imam posao.
Sutradan Trešnjina mama zove moju mamu. Nešto laje da je čula da ja imam posao i želi da ja tu Trešnju ubacim.
I onda nešto ispituje o mojim ocjenima u školi i ne znam što još.
Hvala Bogu što moja mama zna kako govoriti i rekla je samo da imam nekih problema u školi i ništa više.
Nije se dala da žena izvuče iz nje više. Hvala mama. :*
Jer ta žena je TRAČERICA. Jebena tračerica. I to mama zna. Opekle smo se par puta.
Još bi me i tračala i molila da njezinu kći zaposlim? MRŠ!
A ni ta moja Trešnja nije mogla MENE OSOBNO PITATI! Koja sramota...
Baš me zanima zašto... Ali da ju pitam, izvlačila bi se, kao uvijek.
Sve govori mami i onda ona da trača... Mda..
Prvo mene moli da ne govorim niš svojoj mami o njoj kak ona ima loše ocjene i opija se.
Ja ionako i ne govorim to mami. Zašto bi ju to zanimalo? To je naša stvar.
Kad sam toj Trešnji ispovjedala da imam 8 jednica jer sam dugo bila bolesna, ona to baš mora reći mami, a?
Što je vama glupačama? Gdje vam je pamet?! I pristojnost?!
Jeste li ikad čule za izreku "Drži jezik za zubima" ili "Kad nemaš ništa dobro reći o nekome, bolje šutiti."?
Neke stvari se šute. Ja tvojoj i svojoj mami nisam ni izlajala kako si skoro zatrdunila.
I to kako se sad bariš s klincem koji ima 14 god a ti si punoljetna.
Brijem da bi pizdila na tebe ako joj to kažem i to da joj lažeš da klinac ima 16g?
Čovječe... Bjesna sam.. A tek da pomislim na treću frendicu i tebe...
O tome kako mi je ta treća lagala da ne može van, a onda sam vas dvije uhvatila u tramvaju.
Skroz slučajno. Nakon 30 min bezveznog razgovora i mogla sam vas mučiti zašto ste ovo napravile, al nisam.
Treća mora doma gdje živi daleko od nas dvije, ti odeš u NJEZINOM smjeru.
A ideš u mom smjeru... A ti ne voliš nikog otpratit. Što je ovo?! Što sam vam skrivila?
Nakon toga, ta Treča mi nije ni javila kad da se nađemo ili slilčno.
Ja sam joj lijepo rekla da mi javi kad ima vremena. I sad kad su praznici, ni dalje mi ne javlja.
Nije mi ni čestitala Uskrs. A nismo se ni posvađle.
Ja nijednoj od vas (Trešnji i Trećoj) NEĆU JAVITI jer se ne ponašate morlano.
Vi mislite da vam sve mora biti servirano na pladnju i da su svi vaši potrčkalo.
A, FUCK YOU, STUPID FOOL! Odite u neku pripizdinu da ne moram vidjeti vaša prljava i lažna lica.
I onda se ja žalim zašto ne idem van. Bolje biti sam nego s budalima. Sad je to jasno.
Cijeli život sam prisljena na samoću (u smislu, samoća među ljudima i slično) pa mogu i ovu samoću podnjeti.
Neću biti vaše potrčkalo i ulizivati se kad ja nisam ni za što kriva. Imam i ja svoje potrebe.
Neću podnosti vaše licemjere i tračanje (makar pokoje vaše tračanje zna biti zabavno).
Ja znam da mogu bez vas i to sam dokazala. Brišem dupe vašim praznim rječima.
Jer vi NE ZNATE što znaći PRAVO PRIJATELJSTVO, POŠTOVANJE i ISKRENOST!
Ne znate ni biti rame za plakanje, previše ste sebične i egocentrične.
I ja sam egocentrična al ne tako jebeno da zanemarim druge prijatelje zbog vlastitih potreba.
Možda sam ja dosadna, al ja se barem trudim pomoći kako najviše mogu.
Za razliku od vas dvije koje ne znaju što znači zbilja RAME ZA PLAKANJE.
Ako je ovo neko ogovaranje ili slično, svejedno. Anonimne su i ne čitaju blog.
Svejedno zaslužuju moju pljuvačku i psovku.
Dobro, ovo je bilo 3 primjera.
Idem si sad hladiti glavu, sva sam pregorila.
Još bih i o ubojstvu životinjama pri svjesti za krzno nešto grozno rekla.
Ipak vegetarijanci i ljubitelji životinja su sve to rekli u mjesto mene.
Manje posla za mene.
Trebam naučiti meditirati jer mi je upravo mamina prijateljica rekla da sam prevatrena za sve.
Čitaj: Sve ću spaliti - vlastite i tuđe živce.
Volim vatru.
I vatromet...
Ovaj blog hladne (plave boje) ostaje.
Treba me smiriti da još i komp ne spalim..
Od neprestanog tipkanja brzinom svjetlosne godine.
I uz toda ispravim pogreske.. :D
Dan mi je jako brzo prošao da nisam ni stigla trepnuti.
Cijelo jutro i popodne i večer provela u kuhinji.
Ribala pod, prala suđe, ribala hladnjak, bušila led, kidala ladice od zmrzivača.
Strgla roletu na prozoru, probušila vreću graška dok sam pokušala bušit led.
Šušila fenom zamrzivać da se led već jednom otopi i da mogu zadnju policu strgnut.
No na kraju mi je preostalo samo čekati da se tvrdoglavii led otopi. Psmtr...
Izvadila svu moguću hranu i ne-hranu iz hladnjaka.
Gle iznenađenja, hrana je došla u modrenijoj verziji nego kad je ušla. I smrdljivijoj...
Gospodin Patlidžan je osvojio prvo mjesto na top ljestvici najmodrenijih i najsmrdljivijih.
Čujte me, gospodo i gospođe Voće i Povrće, to vam je posljednja moda.
Pljesni okolo u vrećici i slova iz Konzuma razmazana i obojala su sebe i okolicu.
Čitaj: Priljepila se na hladnjak na zadnjem redu i obojala ga.
Što mi je dalo pune ruke posla s gospođicom Grubom.
Stvarno se ova rulja potrudila.
Tako da je 2 vreće smeća napunila.
O la la la laaaaaaaaa...
*u pozadini niski tamburaši sviraju*
Ribala sam, ribala i ribala.
Sve dok nisu došle ribe koje ribaju.
*u pozadini plešu ribe kako ribaju*
S rozom krpom dr. Sreće
koji je u kratkom roku postao dr. Smeće.
I s zelenom spužvom g. Bobom
s zelenim grbavim krovom.
No tu je i njegova ženska gađica Gruba
u srebrnom sado-mazo odjeći oštrih zuba.
*šarene morske spužve plešu polku i meduze ih šlataju*
Ribanje, brisanje, ribanje, ispranje, ribanje, ispranje, brisanje...
*uzimam metlu i pocinjem pjevati kao da je mikrofon*
Bok ljevo, bok desno, ruku gore, nogu dolje!
Krpe u ruke i dajte ribaru kuke!
Još nikad nisam bila bolje volje.
Makar je ovo bilo vrijedno debele muke.
Tlak mi svako po malo padao.
I palac mi opet stradao.
*gledam svoj palac i počinjem ga cuclat k'o malo derište*
Noge mi posjekle,
a ruke mi pomalo natekle.
Tu i tamo imam pokoji žulj,
no čuje se tu i tamo onomatopejski krulj.
O la la la la ....
*pjevam s kruljem na želudcu*
Shvatila sam nešto,
što sam kroz rad naučila vješto.
To je da rukavice jednokratne
kad se napiju, postaju sretne.
*pojave se pijane rukavice*
A ni četkica za zube nije iznimka,
čisti sve po spisku kako joj govori dika.
*zajedno plešu rukavice i četkice*
*onda se spotaknu i sve sruše*
Dobro, dostaa rimeee. xD
Samo sam htjela prepričati što sam danas radila.
A umjesto tog stvorim neki mujzikl.. Ummm... :D
*pusta se odjavna špica*
VAŽNO!
Ovo moram staviti..
Ne mogu podnjeti da moja mala rodbina pati.
Citat s Zachkoljice :
"Bebe tuljani dolaze na svijet krajem ožujka.
Kada se okote, izgledaju poput bijelih pahuljastih loptica.
Kada pak odrastu, to bijelo krzno pretvori se u srebrnosivu dlaku.
No, mnogi od njih to neće dočekati.
Upravo zbog prekrasnog bijelog, nježnog krzna, lovci na tuljane poubijati će ovih tjedana 350.000 malih tuljana!
Krzno mladog tuljana prodaje se po cijeni od 40 dolara.
Vlada kanade naglašava da je 'lov' na mlade tuljane oprovdan time što tamošnje stanovništo na taj način zarađuje za život te da se broj tuljana utrostručio u odnosu na 1970-u godinu.
Ribari koji love na području koji naseljavaju tuljani kažu da su oni krivi zbog smanjenja ribe jer tuljani previše pojedu, a ubijanjem tuljana ostaje više ribe za njih.
Mnogi mladi tuljani u tom masovnom pokolju jednostavno samo propadnu pod led!
U Kanadi su lovci prošle godine pobili oko 286 000 grenlandskih tuljana, od kojih je većina bila mlađa od 4 mjeseca.
lovci prelaze sante naoružani čakljama.
Snažan udarac u glavu - metoda koju kanadska vlada dopušta - brzo usmrti tuljana.
Čaklje služe i kao oruđe za dovlačenje koža na čamac.
Ubijanje tuljana je nevjerojatno okrutno i bezrazložno, a najtužnije je što se bebe ubijaju pred očima majki tuljanica. "
Molim pomnozite mojoj rodbini.
Samo potpišite peticiju protiv ubijanja mladih tuljana....
Uzeto je od Zachkoljice, a tamo ima i slika tuljna što im se čini... Pogledajte...
Cijelo jutro i popodne i večer provela u kuhinji.
Ribala pod, prala suđe, ribala hladnjak, bušila led, kidala ladice od zmrzivača.
Strgla roletu na prozoru, probušila vreću graška dok sam pokušala bušit led.
Šušila fenom zamrzivać da se led već jednom otopi i da mogu zadnju policu strgnut.
No na kraju mi je preostalo samo čekati da se tvrdoglavii led otopi. Psmtr...
Izvadila svu moguću hranu i ne-hranu iz hladnjaka.
Gle iznenađenja, hrana je došla u modrenijoj verziji nego kad je ušla. I smrdljivijoj...
Gospodin Patlidžan je osvojio prvo mjesto na top ljestvici najmodrenijih i najsmrdljivijih.
Čujte me, gospodo i gospođe Voće i Povrće, to vam je posljednja moda.
Pljesni okolo u vrećici i slova iz Konzuma razmazana i obojala su sebe i okolicu.
Čitaj: Priljepila se na hladnjak na zadnjem redu i obojala ga.
Što mi je dalo pune ruke posla s gospođicom Grubom.
Stvarno se ova rulja potrudila.
Tako da je 2 vreće smeća napunila.
O la la la laaaaaaaaa...
*u pozadini niski tamburaši sviraju*
Ribala sam, ribala i ribala.
Sve dok nisu došle ribe koje ribaju.
*u pozadini plešu ribe kako ribaju*
S rozom krpom dr. Sreće
koji je u kratkom roku postao dr. Smeće.
I s zelenom spužvom g. Bobom
s zelenim grbavim krovom.
No tu je i njegova ženska gađica Gruba
u srebrnom sado-mazo odjeći oštrih zuba.
*šarene morske spužve plešu polku i meduze ih šlataju*
Ribanje, brisanje, ribanje, ispranje, ribanje, ispranje, brisanje...
*uzimam metlu i pocinjem pjevati kao da je mikrofon*
Bok ljevo, bok desno, ruku gore, nogu dolje!
Krpe u ruke i dajte ribaru kuke!
Još nikad nisam bila bolje volje.
Makar je ovo bilo vrijedno debele muke.
Tlak mi svako po malo padao.
I palac mi opet stradao.
*gledam svoj palac i počinjem ga cuclat k'o malo derište*
Noge mi posjekle,
a ruke mi pomalo natekle.
Tu i tamo imam pokoji žulj,
no čuje se tu i tamo onomatopejski krulj.
O la la la la ....
*pjevam s kruljem na želudcu*
Shvatila sam nešto,
što sam kroz rad naučila vješto.
To je da rukavice jednokratne
kad se napiju, postaju sretne.
*pojave se pijane rukavice*
A ni četkica za zube nije iznimka,
čisti sve po spisku kako joj govori dika.
*zajedno plešu rukavice i četkice*
*onda se spotaknu i sve sruše*
Dobro, dostaa rimeee. xD
Samo sam htjela prepričati što sam danas radila.
A umjesto tog stvorim neki mujzikl.. Ummm... :D
*pusta se odjavna špica*
VAŽNO!
Ovo moram staviti..
Ne mogu podnjeti da moja mala rodbina pati.
Citat s Zachkoljice :
"Bebe tuljani dolaze na svijet krajem ožujka.
Kada se okote, izgledaju poput bijelih pahuljastih loptica.
Kada pak odrastu, to bijelo krzno pretvori se u srebrnosivu dlaku.
No, mnogi od njih to neće dočekati.
Upravo zbog prekrasnog bijelog, nježnog krzna, lovci na tuljane poubijati će ovih tjedana 350.000 malih tuljana!
Krzno mladog tuljana prodaje se po cijeni od 40 dolara.
Vlada kanade naglašava da je 'lov' na mlade tuljane oprovdan time što tamošnje stanovništo na taj način zarađuje za život te da se broj tuljana utrostručio u odnosu na 1970-u godinu.
Ribari koji love na području koji naseljavaju tuljani kažu da su oni krivi zbog smanjenja ribe jer tuljani previše pojedu, a ubijanjem tuljana ostaje više ribe za njih.
Mnogi mladi tuljani u tom masovnom pokolju jednostavno samo propadnu pod led!
U Kanadi su lovci prošle godine pobili oko 286 000 grenlandskih tuljana, od kojih je većina bila mlađa od 4 mjeseca.
lovci prelaze sante naoružani čakljama.
Snažan udarac u glavu - metoda koju kanadska vlada dopušta - brzo usmrti tuljana.
Čaklje služe i kao oruđe za dovlačenje koža na čamac.
Ubijanje tuljana je nevjerojatno okrutno i bezrazložno, a najtužnije je što se bebe ubijaju pred očima majki tuljanica. "
Molim pomnozite mojoj rodbini.
Samo potpišite peticiju protiv ubijanja mladih tuljana....
Uzeto je od Zachkoljice, a tamo ima i slika tuljna što im se čini... Pogledajte...
Ne volim ovo vrijeme.
Polusunčano. Hladno. Zapravo, poluhladno.
Suho. Vjetrovito.
Želim poštenu kišu. Mokru i tešku.
Da bakice ili dedeki popizde. :D
Zašto?
Humanizacija krajolika.
Još sam zaljubljena.
Dugo sam zaljubljena, očito je.
U krivo vrijeme, u krivu osobu.
Barem mi se tako čini.
Vrativši mu ono što je njegovo.
Odemo u kratku šetnju.
Ja pričam. On šuti.
Ja šutim. On šuti.
Ja pitam. Odgovara kratko.
Nasmijavam ga. On šuti i smije se.
I tako u krug.
Istobno sam tužna i vesela.
Njegov šutljiv pogled, miris, podočnjaci, zagrljaj.
Velik plus.
Duga šutnja, čudan osjećaj, nedostatak tema i
hladnoća u zraku (metaforički rečeno).
Velik minus.
Trebala bih reći: "Oh, kako tipično!"
Neću. Jer nije.
Nikad neću shvatiti zašto mi ljudi moramo trpit ovakve gluposti.
No dobro. Život k'o život. Jedna velika vraški dobra ironija.
Jedna velika igra s puno malim igrama. I jedan veliki paradoks.
K'o što mu rekoh: "Ja sam veliko dijete koje se voli igrat."
To sam rekla dok smo gledali park.
Predivne stare ljujačke. Zahrđali tobogan. Škripavi vrtuljak.
Preljep prizor u mraku uz slabo osvjetljenje.
Samo, šteta što nisam bar sjela na ljuljačke i malo se igrala.
Kao malo veselo i neustrašivo dijete. Kao što sam nekoć bila.
Drugom prilkom. Valjda.
E ljudi, u čemu je razlika između riječi "možda" i "valjda"?
Ako razlika postoji...
Dobro sam. Barem tako možemo reći.
Nisam nikakav friking emo. Samo sam suprotno od vesela.
Samo bi ja najradje sve poslala u pizdu materinu.
Uvukla se u krevet i barem dan-dva nikamo ne ići.
Mrzovoljna sam, eto. Jako.
Samo bi me kiša privukla van.
Da stojim/sjedim negdje i buljim u prazno držeći kišobran.
Osjećajući fin miris mokre prašine iliti kiše i utapati u nikakvim osjećajima.
Poput krepane lutke koju nitko ne želi.
Osim možda psa koji bi ju zaslinio noseći te zakopao.
Razlog zašto nekim ljudima kiša djeluje opuštajuće - pogledajte OVDJE.
Žalosno je to što ja želim onog koji me ne želi.
A mene želi onaj kojeg ja ne želim.
Ma kako žalosno, to je ironično.
Barem se mogu pouzdat u prijatelje. Valjda..
Dovoljno mi je što mi je škola i ljubav u... kako da to nazovemo?
U tamo gdje se svinje sa zadovoljstvom valjaju.
Već mi se želudac okreće kad se sjetim da sam možda izgubila jednu.
Zbog njezine laži. Zbog njezinog ponosa i konzervativnost.
Shvaćam da nema vremena. Al ni 15 min nije teško naći. A još i da laže...
Ma, neću trošiti riječi na nju kao ni suze na njega.
Još samo 3 dana do odmora. Ja nemam ni volje ni živca.
Ne više. Sve je istrošeno. Morat ću sve ono odgoditi, nekako.
Izvlaćit ću se nekako makar mi se ni to ne da.
Umorna sam, ljuta, tužna, bezdušna.
Još se čudim kako mogu pisući blog u ovo doba biti kakva jesam.
A u međuvremenu na MSNu druga osoba.
Nasmijana, tješim s lakoćom druge, pričam vesele teme.
Inače kako ja mislim ili osjećam, tako kažem i ponašam.
Na no da... Kaže naš dragi Šekspir, ovaj, Shakespeare da...
*uzmem lubanju i napravim pozu Hamleta*
Da je cijeli svijet jedna velika pozornica, a da smo mi glumci.
*lubanja klima*
A lavovi vole pozornicu. Znaci, lavovi su glumci.
*lubanja opet klima*
O la la la... Vrijeme je za dramu i sapunicu.
Brzo brzo, ljudi, svijetla treba!
*reflektori upereni u mene*
Ljudi moji, predstava počinje! :D
Predstavljam vam.. gospodina THE MASK!
Jedan od meni najdražih filmova. I crtića.
Dobar humor, gluma, šala i priča. :)
Obožavam crtiće. Najviše animacijske filmove.
Spoj stvarnosti i mašte.
Kreativnosti, mašte, zabave, veselja i vatrometa!
Ja sam dijete u duši, kao što rekoh. ;D
Gospodin Maska iliti gospodin Stisni-me-nježno.
/Ako ne znate zašto sam stavila ovo drugo ime, pogledajte prvi filmić ispod :)/
Tog vragolana svi imamo u sebi.
Možda osim ljudi koji zbilja nemaju smisla za humor.
Bez uvrede u svakom slučaju...
Taj mali vragolan...
Meni je izražen doista i zato sam tako... Vragoljasta. :D
Ili drugim riječima koje sam zapamtila od drugih:
Luda, nenormlana (nikad nećemo saznat granicu normalnosti :D), čudna,
zabavna, riskirajuća, djetinasta, maštovita.. itd.. :P
Ja uvijek na to gledam pozitivno:
Kad ste takvi, smijeh je UVIJEK prisutan i ljudima se diže rasploženje.
Zbog toga možda ispadam djetinasta i neozbiljna.
No stvar je u tome da razbijem ozbiljnost i sivi zrak (metaforički rečeno).
Te da unesem malo boje u ljudski život i da atmosfera bude opuštajuća. :)))
Nisam mogla dopustiti da mi post završi tragično. :D
Bolje da završi tragikomično nego tragično. :P
U ovom slucaju s happy endom.
O la la la ...
Nje trailer, ali.. :) Pogledajte... :)
Malo glazbe i plesa... Cuban Pete :3
Sjećate se možda i njegovog psa? U maski. :D
Taj je najbolji. :P Legenda od psa! :D
Ala bih mogla napisat svašta o tom psu. :)
Ali nema dobrih slika o njemu na netu. :(
Av av av...
Btw. Palac se polako opopravlja od indicenta s loptom na odbojci. xD
Fala bogu što mu ne treba gips. O la la la...
Polusunčano. Hladno. Zapravo, poluhladno.
Suho. Vjetrovito.
Želim poštenu kišu. Mokru i tešku.
Da bakice ili dedeki popizde. :D
Zašto?
Humanizacija krajolika.
Još sam zaljubljena.
Dugo sam zaljubljena, očito je.
U krivo vrijeme, u krivu osobu.
Barem mi se tako čini.
Vrativši mu ono što je njegovo.
Odemo u kratku šetnju.
Ja pričam. On šuti.
Ja šutim. On šuti.
Ja pitam. Odgovara kratko.
Nasmijavam ga. On šuti i smije se.
I tako u krug.
Istobno sam tužna i vesela.
Njegov šutljiv pogled, miris, podočnjaci, zagrljaj.
Velik plus.
Duga šutnja, čudan osjećaj, nedostatak tema i
hladnoća u zraku (metaforički rečeno).
Velik minus.
Trebala bih reći: "Oh, kako tipično!"
Neću. Jer nije.
Nikad neću shvatiti zašto mi ljudi moramo trpit ovakve gluposti.
No dobro. Život k'o život. Jedna velika vraški dobra ironija.
Jedna velika igra s puno malim igrama. I jedan veliki paradoks.
K'o što mu rekoh: "Ja sam veliko dijete koje se voli igrat."
To sam rekla dok smo gledali park.
Predivne stare ljujačke. Zahrđali tobogan. Škripavi vrtuljak.
Preljep prizor u mraku uz slabo osvjetljenje.
Samo, šteta što nisam bar sjela na ljuljačke i malo se igrala.
Kao malo veselo i neustrašivo dijete. Kao što sam nekoć bila.
Drugom prilkom. Valjda.
E ljudi, u čemu je razlika između riječi "možda" i "valjda"?
Ako razlika postoji...
Dobro sam. Barem tako možemo reći.
Nisam nikakav friking emo. Samo sam suprotno od vesela.
Samo bi ja najradje sve poslala u pizdu materinu.
Uvukla se u krevet i barem dan-dva nikamo ne ići.
Mrzovoljna sam, eto. Jako.
Samo bi me kiša privukla van.
Da stojim/sjedim negdje i buljim u prazno držeći kišobran.
Osjećajući fin miris mokre prašine iliti kiše i utapati u nikakvim osjećajima.
Poput krepane lutke koju nitko ne želi.
Osim možda psa koji bi ju zaslinio noseći te zakopao.
Razlog zašto nekim ljudima kiša djeluje opuštajuće - pogledajte OVDJE.
Žalosno je to što ja želim onog koji me ne želi.
A mene želi onaj kojeg ja ne želim.
Ma kako žalosno, to je ironično.
Barem se mogu pouzdat u prijatelje. Valjda..
Dovoljno mi je što mi je škola i ljubav u... kako da to nazovemo?
U tamo gdje se svinje sa zadovoljstvom valjaju.
Već mi se želudac okreće kad se sjetim da sam možda izgubila jednu.
Zbog njezine laži. Zbog njezinog ponosa i konzervativnost.
Shvaćam da nema vremena. Al ni 15 min nije teško naći. A još i da laže...
Ma, neću trošiti riječi na nju kao ni suze na njega.
Još samo 3 dana do odmora. Ja nemam ni volje ni živca.
Ne više. Sve je istrošeno. Morat ću sve ono odgoditi, nekako.
Izvlaćit ću se nekako makar mi se ni to ne da.
Umorna sam, ljuta, tužna, bezdušna.
Još se čudim kako mogu pisući blog u ovo doba biti kakva jesam.
A u međuvremenu na MSNu druga osoba.
Nasmijana, tješim s lakoćom druge, pričam vesele teme.
Inače kako ja mislim ili osjećam, tako kažem i ponašam.
Na no da... Kaže naš dragi Šekspir, ovaj, Shakespeare da...
*uzmem lubanju i napravim pozu Hamleta*
Da je cijeli svijet jedna velika pozornica, a da smo mi glumci.
*lubanja klima*
A lavovi vole pozornicu. Znaci, lavovi su glumci.
*lubanja opet klima*
O la la la... Vrijeme je za dramu i sapunicu.
Brzo brzo, ljudi, svijetla treba!
*reflektori upereni u mene*
Ljudi moji, predstava počinje! :D
Predstavljam vam.. gospodina THE MASK!
Jedan od meni najdražih filmova. I crtića.
Dobar humor, gluma, šala i priča. :)
Obožavam crtiće. Najviše animacijske filmove.
Spoj stvarnosti i mašte.
Kreativnosti, mašte, zabave, veselja i vatrometa!
Ja sam dijete u duši, kao što rekoh. ;D
Gospodin Maska iliti gospodin Stisni-me-nježno.
/Ako ne znate zašto sam stavila ovo drugo ime, pogledajte prvi filmić ispod :)/
Tog vragolana svi imamo u sebi.
Možda osim ljudi koji zbilja nemaju smisla za humor.
Bez uvrede u svakom slučaju...
Taj mali vragolan...
Meni je izražen doista i zato sam tako... Vragoljasta. :D
Ili drugim riječima koje sam zapamtila od drugih:
Luda, nenormlana (nikad nećemo saznat granicu normalnosti :D), čudna,
zabavna, riskirajuća, djetinasta, maštovita.. itd.. :P
Ja uvijek na to gledam pozitivno:
Kad ste takvi, smijeh je UVIJEK prisutan i ljudima se diže rasploženje.
Zbog toga možda ispadam djetinasta i neozbiljna.
No stvar je u tome da razbijem ozbiljnost i sivi zrak (metaforički rečeno).
Te da unesem malo boje u ljudski život i da atmosfera bude opuštajuća. :)))
Nisam mogla dopustiti da mi post završi tragično. :D
Bolje da završi tragikomično nego tragično. :P
U ovom slucaju s happy endom.
O la la la ...
Nje trailer, ali.. :) Pogledajte... :)
Malo glazbe i plesa... Cuban Pete :3
Sjećate se možda i njegovog psa? U maski. :D
Taj je najbolji. :P Legenda od psa! :D
Ala bih mogla napisat svašta o tom psu. :)
Ali nema dobrih slika o njemu na netu. :(
Av av av...
Btw. Palac se polako opopravlja od indicenta s loptom na odbojci. xD
Fala bogu što mu ne treba gips. O la la la...
