Vratih se u blogersko prijestolje. Falilo mi je piskarenje. :) Ova tema je tu jer mi se nije dalo objašavati svakom pojednično kako mi je bilo i što sam doživila. Detaljno više manje napisan post o mom "izletu". :)
Neki dan, bila sam se prijavila za posjet na Medicinski faks zajedno s određenom grupom iz škole. Tako me zanimalo što se tamo skriva i koliko zanimljivo može biti. Mene je oduševilo. :) Ne tolko kolko, al bilo mi je taman dobro. :3
Na sudnji dan toga, ja na svu sreću nisam kasnila i fino se pripremila za školu i sve. Yay. Ne događa mi se to svaki dan. Izgleda da ću morati potruditi da mi bude tako ubuduće. :)
Samo imajte na umu da mi je ovo prvi bliski susret s medicinom u drugim očima. :3
Odemo mi do Medicinskog i tu prođemo: biologiju, biokemiju, fizologiju, anatomiju, embrologiju i paletologiju.
Biologija:
Nisam mogla ništa pratiti pa mi je jedna iz razreda objasnila što najkraće moguće (ona se ni ne voli truditi, ajde bolje išta nego ništa). Sve je počelo s bananom, deteržentom i solima. Mogu vam reći da sam u vezi banene imala svakave misli. o_O" Prvo što mi je palo na pamet jest scena iz RTL-ove emisije Odjel za čistoću kad je jedna plava ženska korom banane čistila prašinu s biljka. Banana ima na mene velik utjecaj asocijacije. Mhm...
Kad je došao na red mala čašica gdje su kosti malih miševa, ali šarenih kostiju. Prvo što sam pomislila da su žele bomboni pa mrtvi daždevnjaci, pa morski konjići, pa neka beba meduza ili neka riba iz tropskih krajeva itd... Da mi nitko nije rekao čiji je to kostur točno, nastavila bih nagađanjem beskonačno.
Sljedili su kromosomi i ja sam se pokušala sjetiti mamina predavanja o kromosomima. Posebno o Downovom sindromu, no nisam se sjetila jel to višak ili manjak kromosoma. No net i stari školski udžbenici su odradili svoje doma. :)
Sljedeće je bilo tko želi vidjeti miševe. Ja nisam nikako mogla odoljeti da ne vidim te male miceke. Ulaz u prostoriju za neke od nas je bio katastrofan, a za neke neutralan i podnošljiv. Ja sam ova druga i divila se svakom malenom. :D
Najbolje je kad sam pričala s jednom ženskom pored mene koja je napravila "fuj" izraz lica kad je čula riječ "miševi".
Ide otprilike ovako:
Ja: Ne voliš miševe?
Ona: Mrzim. *napravi fuj grimasu*
Ja: Ja obožavam. :)
Ona: A dobro..
Ja: I štakore. *pokažem veličinu štakora*
Ona: O_O *ukoči se*
Ja: Ni gmazovi nisu loši.. Posebno zmije..
Ona: @_@
Ja se tu trudim potisnuti smijeh, jer mi je nekako smiješno to kako se ona ponaša. A pretpostavljam da me ostatak dana pokušala izbjegavati jer ju nisam vidjela poslije toga, hehe. :D Pa, malo zadrikavanja dobro dođe. Usput, ja sam bila ozbiljno iskrena. :)))
Biokemija:
Ni ovdje ih nisam skužila što pričaju pa su mi, fala Bogu, profa i jedna cura objašavale i tu i tamo. Za otiske, kristalizirane soli, floucertirani krv sam već znala. Znanje potjeće od mame i gledanja CSI-a (koji god bili na teveu). :D Iskreno, samo sam pola toga zapamtila jer mi se malo sve promješalo. Meni je uvijek gušt gledati pokuse kako prelaze iz jednu tvar u drugu ili samo u drugi oblik.
Fizologija:
Nakon gužve u uskoj sobici tko će se bolje smjestiti i bolje vidjeti sve to. Sljedi famozna rečenica koja je uspaničirala cijelu grupu osim mene koja niš nije kužila - "Tko će na bazalni metabolzam?" :D Svi nijekaju, čak i profa. Meni dođe da českam po glavi zašto je ovdje duga šutnja, panika, nijekanje i okolišanje, lol. Pa ne idu vadit krv ili na operaciju. o_O Ja bi, ali nije dobra ideja. Na kraju je jedan dečko pristao. Dubina disanja, koliko brzo lalala...
Najviše pozornosti su dobile mlade studentice (barem koliko sam skužila ili griješim? :D) jer su zračile nekako.. Divno :D Ljepe su skroz, vesele itd. :3 Onda sam shvatila da su svi koje sam primjetila nekako - fensi šmensi. Jel su oni samo takvi u određenim prilikama ili su zbilja takvi većinu vremena? Ili je to jer sam ja bila zbilja sretna pa mi je sve kao lijepo? Nikad neću saznati...
Saznala sam zanimljivu činjenicu: osobe koje slabo ili manje spavaju, sklone su debljanu, lol. Zanimljivo..
Anatomija:
Prvo u nekoj dvorani je neka studentica pričala dok sam ja gledala sve oko sebe. Kosturi, lubanje, organi itd. Onda je predstavljala što je što. Ja sam samo klimala glavom bilo da kužim bilo da ne kužim. Grozne li navike. Intresirano je vidjeti 4 blizanca kao fetusa (pobačaj) i još mnogo toga. Dođemo do mjesta gdje je nasjeckan, khm, penis.. I ja dalje samo nasmijana klimam glavom. Žena me čudno gleda i onda mi frendica "prevodi" što je zapravo to i ja pogledam žensku pa izlog pa opet žensku pa frendicu pa žensku i samo rekla "aaa..." A mladić uz nju napravi ponašanje da skecka "tikvicu" i s licem da ne bi ni on to. :DD
Kad su spomenuli leševe, na mom licu se pojavio smijeh od uha do uha i euforija mi počinje skijat bolje od Janice Kostelić u mom tijelu. Kao kod Grincha koji želi ukrasti Božić, lol. Pomisao da ukradem leševe je potpuno nepotrebna i nehigljenska, pa nema šanse. :D Uaa, bijeli zidovi i stolovi. :3 Mnogo manje morbidno nego što sam mislila. Leševi na Tv-u su mnogo strašni nego ovdje. :D Prije nego što su omotali leševe, frendica se grčila od straha dok sam ja jedva čekala da vidim što ima unutra. :) Stari leševi s mirisom gline. A ja očekivala da će biti nešto svježi nego što izgledaju, lol. Imam malo pretjerana očekivanja, znam. Prčkanje po utrobi, nagađanje koji je koji organ ili nešto, malo pipanja po njima i skakanje na svaki leš. Pa vađenje organa iz formalina dok se meni zjenice rašire od debele zantiželje. Napokon saznah kakav točno miris ima formalin, jej.
Ne, nisam nekrofil niti ko oni klinci koji gledaju horore ili nešto tako da su depresivni i crtaju morbidne stvari. Meni je samo fancinantno vidjeti ljudsko tijelo bilo izvana, bilo unutra.
Jedino me zanima kako bih se osjećala kad bih morala gledati kako netko vadi organe iz mrtvaca, pa vaga pa vraća što me podsjetilo na jednu emisiju o tome i na Sadaka koji je napisao svoj doživljaj o tome. Možda jednog dana doživim, možda nikad.
Prije nego što sam otišla, nisam mogla a da ne pročitam Cesarićevu pjesmu o mrtvačici. Kao uvijek, taj pjesnik piše divne pjesme. Na netu ne mogu naći tu pjesmu. :'(
Embrologija:
Gospođu nisam uopće mogla skužiti makar okej otvara usta. Stanice, stanice... Kad sam pitala frendicu da mi objasni što je žena rekla, ona mi na to kaže da ju je jedva skužila o čemu ona uopće, lol. :D Aj nema veze. Bar sam skužila, prema slici koju nam je pokazala žena, da ako gušteru iskopaš zjenicu (ili nešto u oku), njemu će narasti nova. Mhm, a ja mislila da im raste samo rep ili sam sve krivo skužila... :D Poslije smo buljili u mikroskop, meni su naočale smetale i pokušala sam kombirat sa i bez. Sa cvikama nisam mogla vidjet cijelu sliku, a bez njih mi je bilo doista čudno jer sam se polako navikla na njih. Sjetila sam se kako sam u osnovnjaku voljela s mamom gledati stanice kroz mikroskop. Papučica je bila najzanimljiva. Valjda zato što se jedina kreće od svih uzroka koje sam gledala, lol.
Patologija:
Mjesto gdje je puno izloška. Bolesti na nekim organima u formalinu. Rakovi, tumori, loši organi ili kosti. Samo mi je bilo šteta što nisam znala od čega je koja bolest lalala... Najviše pažnje su mi odvukli: rak dojke, jetre, kože, mozga i kriva kost. Ostalo više manje nisam mogla shvatiti. Još uvijek me zanima kako izgleda jetra alkoholičara. Ovdje sam barem najviše pričala s profom iz bio nagađajući koja je to bolest. Onda smo nabrojile bolesti i pomalo raspravljanje o tome. Poželila sam mamicu pokraj sebe (ne zato jer me "strah" :P) već zato što je jedina osoba koju znam koja želi o bolestima, biljkama, stanicama detaljno objasniti. Volim kad mi pune glavu zanimljivostima. :3
Samo šteta što ne znam više o tome jer me jakoooo zaniiimaaa tam. bleeeeeee.
Nakon Medicinskog, pomislila sad da bih mogla barem probat studirati medicinu. Ali... Puno je razloga protiv toga. :( Meni je velika šteta što nove riječi brzo zaboravljam. Treba mi puno vremena i truda da ih zapamtim za stalno. A baš mi je bilo zgodno čitati i pokušati pamtiti ime organa ili nečega. Latinski mi je breme pa se ne čudim što sam ga prošla s 2 ili 3... Svaki strani jezik mi je breme. Znanje engliskog mi nije ni na prosječnom stupnju, a nikako nemam blage kako se riječ izgovara. Mnogo gore je što usmeno nikako ne mogu shvatiti engliski, buhuu..
Nije feeer! :((( Ipak, nije svatko savršen i svako ima određenu kvalitetu. Trenutno na umu imam samo - biologija, medicina ili psihologija. Mhm... Ma, vidjet ću s vremenom što ja zbilja želim studirati. Možda nijedno od tog ne studiram što želim, već nešto dvanaesto kako se događalo mojim frendicama.
No jedino znam - ja bi opet tamoooo! :)







